Savjetnici iz suficita

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Nema srećnije okolnosti za neku vlast od crnogorskih građana kojima se svaka bajka može predstaviti kao stvarnost, dok ni najsurovija istina nije dovoljna da ih izvuče iz apatije. Pred takvim građanima vlast može sve, pa čak i to da se zakonodavna utrkuje sa izvršnom po broju maštovitih funkcija.

Kroz riječi predsjednika Skupštine, koji je odlučio da toj instituciji prilijepi novi logotip, a poželio i da joj promijeni nadležnost, juče smo čuli kako ne samo da planira, već i budžetom predviđa da poslanicima omogući – savjetnike, jer državna kasa uvijek može da izdrži malo svježe izmišljenog luksuza. Magični fond za raskošne savjetničke honorare mora da se stvorio iz onog suficita kojim se svako malo neko pohvali.

Činjenica da svojim glasovima građani biraju poslanike trebalo bi valjda da ukazuje na pretpostavljeni stepen povjerenja u procesu donošenja odluka. Uvođenje savjetničkih pozicija za svakog poslanika bi se onda moglo smatrati institucionalnom slabošću ili nedostatkom kompetencija i odgovornosti njenih članova.

Uz to, uvođenje novog sloja stavova i mišljenja, kao faktora koji usmjerava proces donošenja odluka u zakonodavnoj vlasti, moglo bi da ima i sekundarne političke funkcije, posebno jer je naglašeno da bi mladi poslanici mogli da koriste iskustva bivših poslanika – takoreći, duhova prošlosti.

Od poslaničke funkcije očekuje se visok stepen autonomije – u najboljem slučaju i kompetencije, ali već nas predlaganje poslaničkih savjetnika toliko udaljava i od dobrog da za taj superlativ odavno nema mjesta. Poslanici su izabrani da predstavljaju volju građana i djeluju u njihovom najboljem interesu, koristeći svoje znanje i integritet.

Kako legitimnost vlasti ne zavisi samo od njenog formalnog autoriteta, već i od percepcije građana o pravednosti i korisnosti njenih aktivnosti, daje nam se za pravo da skupštinski sastav jednostavno nazivamo budžetskim parazitima, a to ne vodi samo ka padu podrške ovoj ili onoj partiji, već do pada povjerenja u parlamentarnu strukturu u cjelini. Nakon one blijede „proslave“ 120 godina parlamentarizma u Crnoj Gori ovo se čini kao prirodan razvoj događaja u misiji slabljenja osnova za institucionalnu stabilnost.

Apsurd se produbljuje kada uzmemo u obzir kako funkcionišu političke partije u Crnoj Gori, s obzirom na to da veliki broj poslanika ionako ne odlučuje samostalno. Kao i u većini parlamentarnih sistema, poslanici su članovi partija koje vrlo jasno definišu stavove prije nego što im omoguće da predstave „svoje“ mišljenje, pa bi u ovakvom odnosu snaga savjetnici zapravo bili glasnici partijskog vrha. Ako ste do sada živjeli u uvjerenju da je partijski vrh oličen u parlamentarnim predstavnicima ili da makar sa njima direktno komunicira – vjerovatno nijeste ljubitelj teorija zavjere, a predsjednik Skupštine izgleda želi da to postanete.  

Iako je predstavljena kao bezazlena tehnička mjera za unapređenje rada poslanika, ideja o uvođenju savjetnika poslanicima, odveć najavljena u formi budžetske stavke, takođe nije zanemariva ni sa troškovnog aspekta. Dodatna sredstva za savjetnike treba posmatrati u kontekstu mogućnosti koje su time propuštene – na primjer, za poboljšanje uslova rada nekih bolnica, škola ili bilo čega što prema ocjeni predsjednika Skupštine ima manji značaj od savjetovanja.

U zemlji sa malim budžetom i velikim potrebama svaki dodatni administrativni trošak oduzima resurse potrebne za realni razvoj i podršku građanima. Ipak, sačekajmo da nam neko produhovljen i posavjetovan objasni da nije sve u novcu...