Put Alije Balijagića

Za Antenu M piše: Milorad Pustahija

Polako, polako, smireno poštovani čitaoci, ili sabur, kako bi to rekli braća muslimani. Naročito vi načitaniji koji znate za Andrićevo djelo „Put Alije Đerzeleza“. Nemojte ni pomisliti da hoću da poredim Aliju Đerzeleza strašnoga gaziju, koji se sam na konju sa isukanom sabljom,  preko pontonskog mosta na Savi zagonio, na austrougasrki militarni kaurluk na drugoj obali, sa ovim suludnim Alijom Balijagićem.

Ne pada mi na um da takvoga gaziju poredim sa ubicom dvoje nedužnih staraca, silovateljem starice u osmoj deceniji, i lopovom i kriminalcem koji je trideset godina ležao u zatvoru. Hoću da uporedim kaurluk ondašnji koji je hrabro dočekivao Đerzeleza i ljute akindžije u njihovome strašnom jurišu i ovaj današnji svetosavski kaurluk iz Crne Gore i Srbije koji jednoga đeda od šezdeset pet godina progoni evo već dvadeset dana.

Sve sa džipovima, helikopterima i dronovima sa termo kamerama a da ga još uvijek nisu niti pronašli niti puške omrčili. I to vojska, policija i specijalni antiteroristički odredi iz obje zemlje. Trajaće ovo još barem toliko dok se Alija ne smrzne, jer je vjerovatno to strategija lutka Kena ministra unutrašnjih poslova Crne Gore. Ken je onaj lutak što ide uz Barbiku Bečića. Lutak zna da niko od potjere na njegovu naredbu ili poklič neće jurnuti u šumu ili se u potjeri spuštati niz strmopizdine ili penjati uz litice. Elem, Alija neće preživjeti, smrznuće se ili pasti niz liticu ili izvršiti samoubistvo i otići u Džehenem a da neće ni vidjeti Sirat ćupriju prema Dženetu. Ali će se zato zbog kukavičluka svetosavskog militarnog i policijskog kaurluka o Aliji Balijagiću uz saz pjevati balade kao o Biliju Kidu. Na mene je ovo ostavilo utisak. Mislio sam da ako  montezečevi budu morali u šumu, ka što izgleda hoće zbog ove demokratske presije da nas nema i da nas nikad nije bilo, ja sa sedamdeset godina neću moći s njima.

Jeste Vladimir Nazor u mojim godinama otišao u partizane ali su mu morali nabaviti konja i kravu radi varenike, a mene bi sada trebalo džip i pun gepek mlijeka u tetrapaku, što je mnogo skupo u ovoj inflaciji. Ali, ako je Alija sam mogao ovoliko protiv MonteNATO jedinica i policijske ordije, e moći ću i ja sa brigadom pa kud puklo da puklo. Nego da uporedimo ovo sa jednom epizodom iz doba nevaljalog komunizma, kada je grupa od 19 ustaša, utreniranih i opremljenih u emigraciji, krajem juna 1972. godine, stigla u Bugojno i na planinu Radušu. Odmah su u akciju stupili milicija, JNA i Teritorijalna odbrana i do 24. jula neutralizovali grupu. Petnaest ih je ubijeno a četvoro zarobljeno, od kojih je troje na Vojnom sudu u Sarajevu osuđeno na smrt i strijeljano, a jedan na dvadeset godina robije zbog maloljetnosti. U akciji je poginulo i trinaest pripadnika JNA, Teritorijalne odbrane i milicije. Tako se brani domovina životi i sigurnost građana Ustav i pravni sistem.

Ovi naši sada neće omrčiti puške ni koliko četnici u bici na Neretvi. Pokušaće da ubiju Aliju preko interneta pomoću nekog suprheroja kojeg će kreirati vještačka inteligencija. Municiju i grube metode će aplicirati samo na nas Belvederske zečeve kad onemogućimo početak gradnje kapele na Lovćenu. Pri tome im neće biti bitno koliko će nas stradati. No ovoga puta ni mi nećemo doći bez cijevi, a zečići? Naravno onih za elektro i hidroinstalaciju. Ovdje bih sad stavio pet-šest smajlija i to onih sa suzama ali nemam ih u kompjuteru. Nikad više ništa nećete desantno instalirati niti ustoličiti. Već je iza nas početak vašega kraja, i već vi i vaša vlast i kadrovi djelujete tragikomično. Put Alije Balijagića to jasno pokazuje, kao i vaše međusobne rasprave koje intelektualnim nivoom,  tonom i slikom potsjećaju na legendarne sukobe mahaluša na pijaci.

Ako je i komedija ovo već predugo traje. Povucite se na vrijeme sa scene. Čak i pozorišna publika ponekad podivlja, a kamo li glasačka. Nadam se da će izbori u Budvi biti početak kraja ovoga vodvilja i da ćemo na kraju izborne noći uzvikivati „La commedia e finita“.