O razočaranim čitaocima i drugim demonima

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Svetislav Basara je jednom rekao da je idealni čitalac rjeđi od crnog labuda. Idealni čitalac nije neko ko se u svemu slaže s autorom već neko ko razumije ideju teksta čak i ako se ne slaže sa njom. Sudeći po komentarima, moj prethodni tekst su razumjeli samo izvjesna gospođica Julija (na čemu joj zahvaljujem) i uvijek razumni Mijo Popović. Drugi su se,zamislite, razočarali u mene (nije prvi a vjerujte ni zadnji put). I to do te mjere da me porede s Balšom Brkovićem i Dritanom. Što se ovog prvog tiče, poređenje mi skoro godi. Karakter na stranu, ali čovjek umije da piše. Ali Dritan? Pa nemojte ljudi, za srce ste me ujeli. Dugujem samo jedno objašnjenje: čitaoci (razočarani i ne-razočarani) su me pitali kako bi se po mom mišljenju trebao zvati naš četvoroimeni jezik. Recimo - štokavski ili južnoslovenski (meni draža varijanta). Eto, sad smo i to razjasnili. Nego da vidimo mi čega ima novog u zemlji i svijetu.

Prvo najkrupnije. Asad je pao. Dobri momci, fanovi ljudskih prava iz Al- Qaide su preuzeli zemlju i - zaveli demokratiju. Zapravo, na vlast je došao Ahmed Hussein Al- Shar'a, poznatiji po svom "nom de guerre" Abbu Mohammad Al- Julani, islamista, radikal koji je promijenio retoriku da bi ga Zapad prihvatio ( na koga li me to zaboga podsjeća?) Neki mediji ga opisuju kao "vuka u jagnjećoj koži".Uh, opet mi se nameće isto poređenje.Bolje pušti đa'ola da mi BIA ne zakuca na vrata...

Kad smo već kod radikalnih islamista, guglate li nekad svoje ime? Ma šta sad, svi to ponekad radimo. Kao što ponekad slušamo Abbu ili Garavi Sokak, iako smo pankeri i metalci. I vjerujte, to katkad daje neobične rezultate. Da nisam to učinio ne bih ni znao da me izvjesni Šemso Agović pomenuo na sajtu Bošnjaci.net. I nije on toliko napao mene koliko "Gorski vijenac". Jako ga je, naime, interesovalo ko su ti crnogorski intelektualci koji "Njegoša ne mogu očima viđet' te zašto nisam spomenuo njihova imena. Čini mi se da bi Šemso više od svega volio da ih upozna, da im stisne ruku i razmijeni svoja mišljenja o "genocidnom pjesniku" s njima. Druže Šemso, ovako stoje stvari : nisam ih spomenuo jer mi je urednik svojevremeno savjetovao da to ne činim. To je mali novinarski trik da bi se izbjegle replike.

Uglavnom, našavši se na meni do tada nepoznatom sajtu odlučih da, kad sam već tamo, pogledam čega tu još ima. E jebala me radoznalost! Pažnju mi je naime privukao naslov od istog autora " Posthumno duhovno silovanje Dubravke Ugrešić". Zvuči žestoko, hardcore, što da ne pogledam? Kad ono...ma ne mogu vam ja to prepričati, pokušaću da umetnem link. Uglavnom, u tom tekstu Njegoš se poredi sa, ni manje ni više nego sa Antom Pavelićem. Evo ga i link : https://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=82611

E vidite, sad je meni jasno odakle duvaju vjetrovi koji su svojevremeno i do Velike Plaže došli. A ja naivan to pripisao autorovom neraspoloženju. U pitanju su kontinuirani i programski napadi iz Sarajeva na Njegoša, Andrića i Kiša. A što na crnog Kiša, pa bar je on bio antiteza svakom nacionalizmu, pitaće neko? Pa, znate, Kiš je bio Jevrej što je uvijek nekako sumnjivo; zatim, u "Peščaniku" ima nekog lika koji se zove Muhamed (oprostite ako se varam, davno sam čitao) i koji valjda nije predstavljen u baš najboljem svjetlu. Strašno! Zrelo za fetvu, časti mi, no je mučeni pisac već umro. E da, ima i još jedan bitan detalj: Danilo Kiš je svojevremeno uvjerljivo dokazao da je antisemitski pamflet "Protokoli sionskih mudraca" falsifikat. Antisemiti to, razumije se, ne opraštaju.

I najzad - čempresi. Odmah da vam kažem - ne ulazim u to niti me zanima čije je zemljište, da li su borovi i čempresi dio park - šume Zagorič ili nisu i šta je tu predviđeno urbanističkim planom. Posjeći drvo staro stotinu godina, i to čempres - može biti samo varvarski čin i ništa više. Da parafraziram Slavka Perovića: Čuše li ti nesretnici ikad da se svijet zove šuma?

Dabome da nisu čuli ništa o tome. Da su lokalni a bogme i državni vlastodršci čitali Ursulu le Guin (što samo po sebi zvuči kao science fiction), Crna Gora bi zaista bila ekološka i napredna država - ne samo deklarativno.

Primijetićete da je ova kolumna zapravo pregled nekoliko letimičnih utisaka iz prethodne sedmice. Ja uglavnom tako ne pišem, obično imam jednu ideju oko koje gradim čitav tekst. Međutim, pišem pod teškim gripom, a pritom je još i ponedjeljak, "usahlih suza dan" kako reče majstor boemske poezije Slobodan Marković. Dan mamurluka, novih početaka, i teškog ustajanja iz kreveta. E pa, ako su suze Vladislava Dajkovića zbog izgubljenog mandata usahle a kofein počeo da kola vašim nervnim sistemom, ako ste bistri, raspoloženi i budni - vrijeme je za novi tekst.

Siguran sam da sam i ovaj put ponekog razočarao ali šta ćete - to je cijena profesije.