Umjesto ćutanja - da se zapitamo

Za Antenu M piše: Milena B. Martinović

Da će se možda društvo i institucije ažurnije baviti problemom seksualnog uznemiravanja u obrazovanju, vidimo ovih dana kad se saznalo za slučaj profesora R. Č. u Gimnaziji „Slobodan Škerović“.

Izvjesno je da je uzburkanost javnosti pokazala pravo lice našega obrazovnoga sistema. Bolje kazano njegovo potpuno potonuće. Prije svega u domenu etičkog.

Suštinu čini hrabrost mlade žene da dokumentuje i pokaže istinu i nasuprot tome ravnodušnost direktorice javne obrazovne ustanove i njena odluka da sve riješi u okviru kuće, kako reče na konferenciji za novinare.

Ministarka je na sve tihovala i samo se njen Kabinet oglasio.

Za tri godine ćutanja direktorice profesor je, umjesto da bude adekvatno kažnjen, ostvario nevjerovatno brzu karijeru i postao neko važan u sistemu.

Sad se otvaraju mnoga pitanja.

Kako i zašto je bilo moguće sakrivati grubo kršenje etičkog kodeksa prosvjetnog radnika i ugrožavanje i seksualno uznemiravanje učenice koja tek postaje punoljetna?

Kako je direktorica mogla biti sigurna da se neće ponoviti devijantno ponašanje profesora?

Koje ona to kompetencije (ili moći) ima pa da može sve mirno da se nastavi kao da se ništa nije ni desilo?

Je li možda riječ o nekim uvjerenjima i stavovima kojima se minimizira ovakvo ponašanje?

Je li kao rukovodilac javne ustanove kojoj je društvo povjerilo obrazovanje i vaspitanje dvije hiljade đece imala pravo na ćutanje i nereagovanje?

Ko su njeni pravni savjetnici i prepoznaju li zakoni o obrazovanju institut advokata javne ustanove obrazovanja (prirodno je valjda da se za pravne savjete ove ozbiljnosti obrati Ministarstvu)?

Od koga je sve direktorica i zašto krila istinu o kolegi? Koliko članova kolektiva je znalo za ovu situaciju? 

Najvažnije pitanje: Koliko stotina đevojčica je neadekvatnim reagovanjem ugrozila direktorica tokom nastavnog procesa za pune tri godine, ali i krijući istinu od roditelja koji su dozvoljavali svojoj đeci da s profesorom R. Č. putuju na Sajam knjiga? 

I konačno - može li odgovoran prosvjetni radnik mirno da spava zbog svega ovoga?!