Za Antenu M piše: Edin Smailović
Islamofobija nije ništa novo. Bilo ju je od pojave islama pa do danas. Eskalacija islamofobije danas, a posebno u Evropi je u korelaciji sa eskalacijom političkih i ekonomskih problema.
Takođe, ni fobije ovih vrsta nisu ništa novo. Oni koji su se smatrali drugačijim su bili uvijek laka meta za odstrijel, posebno ako iza sebe nijesu imali argumente odvraćanja.
Primjera je bezbroj. Pomenuću samo neke: hrišćane pod vlašću Rimljana, Katare koje su masakrirali papski inkvizitori, Jevreje u Evropi od srednjeg vijeka do holokausta.
Uvijek problem nije bio u onima koji su stradali (jer je žrtva nevina uvijek) već su ekstremne društvene okolnosti dovodile aktuelni društveni poredak do kolapsa.
A neko je morao biti kriv, nikada naravno ne onaj na vlasti.
Aktuelni društveni poredak u Evropi je u krizi. Izgleda da su ratovi na Balkanu takođe bili simptom bolesti koja je počela već tada nagrizati Evropu.
"Junaci" ratova devedesetih na Balkanu, danas uglavnom stanovnici zatvora od Haga pa diljem svijeta, govorili su da brane Evropu od islama.
Političari koji danas u Evropi pretenduju na vlast, u prvi plan ističu muslimane kao opasnost koja prijeti. Ništa neoliberalni ekonomski koncept koji razara srednju klasu i koji cijele dijelove društva baca na "otpad za neupotrebljive". Tu su i korumpirane i bezidejne elite koje šansu vide u tome da priljube novu ekstremnu mantra "muslimani su krivi".
Da bismo ovo razumjeli samo se treba sjetiti komunista u Srbiji i Crnoj Gori krajem osamdesetih koji su se preko noći iz vrlih ljevičara transformisali u nacionalne patriote.
Rezultat je poznat. Potpuno i zasluženo osiromašenje većine koja je povjerovala u sve ove gluposti.
Vjerujem da negdje u dubini duše svaki čovjek zna i svoj najmanji grijeh. Tako i svako od nas u dubini duše zna da je svaka kolektivna fobija ili mržnja nepravedna. Malo inteligentniji znaju i da je to zabava za glupe. Za one koji se prvi put nađu u kafani pa dok gledaju konobarici u grudi nestanu im pare iz desnog džepa.
Pa zašto je danas islamofobija toliko privlačna i da li ljudi odista toliko mrze muslimane i ovdje i u ostatku Evrope?
Odgovor je da se ljudi ne rađaju kao islamofobi, kao i da kao što nas prošlost uči, društvene okolnosti čine ljude takvim kakvi jesu, ali i njihova konformistička priroda. Strah da budemo u manjini različitim mišljenjem ili sistemom vrijednosti. Tu je i naravno potreba da se ne unište šanse za napredovanjem na društvenoj ljestvici.
U strahu i kompleksu tog običnog malog čovjeka staju sve strahote svijeta. U njegovoj potrebi da se kad već ni po čemu nije važan može sebe utješiti da ipak eto pripada onim "jačim" i "čistim".
Samo to makar na trenutak može zaliječiti sve one lične kukavičluke, ostanak u očevoj sjenci, svi oni neuspjesi kod žena, poniženja od šefa i direktora, robovanje običajima ma koliko bili prevaziđeni.
Svi ti demoni su uvijek u malom običnom, dobrom čovjeku. Ali se oslobađaju samo na dopuštenje onih koji drže dizgine moći. I to je uvijek kad njima treba a nikada kada treba običnim malim dobrim ljudima. Iz prostog razloga jer je mali obični dobri čovjek slabić i kukavica. I njegova sudbina je da bude na donjoj ljestvici lanca ishrane.
Opet, jer je slabić i kukavica.
I jer je rob demona i nema petlju ni da pokuša da ih se oslobodi.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR