Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
U 41. periodičnom izvještaju Kancelarije visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava istaknuto je da Ukrajina navodno ograničava vjerske slobode. UN kritikuje Ukrajinu zbog navodnog nedostatka „dovoljnog opravdanja“ za zabranu vjerskih organizacija, posebno Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije (UPC MP). U izvještaju od 31. decembra 2024. napominje se da takve mjere „krše međunarodne standarde“. Takođe, „nacionalna bezbjednost nije dovoljan razlog za ograničavanje vjerskih sloboda prema međunarodnim ugovorima“.
Kako se navodi u izvještaju, prema izmjenama zakona o vjerskim organizacijama zabranjeno je djelovanje stranih vjerskih organizacija povezanih sa državama agresorima, kao i njihovim ukrajinskim partnerima. Konkretno, zakon direktno zabranjuje djelovanje Ruske pravoslavne crkve (RPC). Ako sud utvrdi da je ukrajinska vjerska organizacija povezana sa zabranjenom stranom organizacijom, može odlučiti da je raspusti. U isto vrijeme, to utiče na sposobnost pojedinaca da praktikuju svoju vjeru ili uvjerenja sa drugima i ugrožava održivost zajednice u cjelini.
U izvještaju se navodi da zakon dozvoljava raspuštanje organizacija ako se njihovi ovlašćeni predstavnici proglase krivima za krivična djela, posebno ona koja ugrožavaju nacionalnu bezbjednost, ili su umiješani u ponovljeno širenje propagande ideologije „ruskog svijeta“. Prema Kancelariji visokog komesara UN za ljudska prava, ovakva nejasna formulacija ne daje jasno razumijevanje zakonskih zahtjeva i može nametnuti odgovornost čitavim vjerskim zajednicama za postupke pojedinaca.
S tim u vezi, Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine, nakon razmatranja 41. periodičnog izvještaja, navelo je da odbacuje zaključke u vezi s izmjenama i dopunama Zakona Ukrajine „O zaštiti ustavnog poretka u oblasti djelovanja vjerskih organizacija“ kao iskrivljivanje stvarnosti. Naglašeno je da zakon koji se spominje u izvještaju ne predviđa zabranu bilo koje od postojećih crkava u Ukrajini. Njime se jedino sprečava podređivanje vjerskih organizacija u Ukrajini vodećim centrima koji se nalaze u državi koja je izvršila ili sprovodi oružanu agresiju na Ukrajinu ili je privremeno okupirala dio njene teritorije, kao i vjerskim organizacijama koje podržavaju oružanu agresiju na Ukrajinu.
Mora se uzeti u obzir da Moskva sistematski koristi religiju kao oružje u svom agresorskom ratu protiv Ukrajine. Ruska država, preko Ruske pravoslavne crkve pod svojom kontrolom, opravdava zločine nad Ukrajincima i veliča zločince koji ih čine. U tom kontekstu, ukrajinska država ima obavezu da zaštiti svoje građane od destruktivnog uticaja države agresora, posebno korišćenjem vjerskih organizacija, koje su u Ruskoj Federaciji spojene sa državom i direktno proklamovale svoj cilj da unište ukrajinsku državnost, kulturu i identitet.
Ukrajinski zakon teži legitimnom cilju, neophodan je u demokratskom društvu, predviđa demokratsku proceduru u kojoj posljednju riječ ima sud, najmanje je opterećujući jer ne narušava savjest vjernika, već ih oslobađa pritiska Ruske pravoslavne crkve, koja je, kako se ističe u Rezoluciji PS SE, „ideološki nastavak zločinačkog režima“. Ne smijemo zaboraviti da je Rusija ta koja tokom svog agresorskog rata čini brojne zločine protiv vjerskih sloboda, uključujući namjerno ubijanje vjernika i vjerskih lica, uništavanje vjerskih objekata i svetinja širom teritorije Ukrajine, te progon vjerskih zajednica koje ne pripadaju Ruskoj pravoslavnoj crkvi na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine.
Zvanični Kijev očekuje da će Posmatračka misija UN-a nastaviti da bilježi ruske zločine nad ukrajinskim vjernicima, vjerskim zajednicama, vođama i crkvenom imovinom u svojim izvještajima. A već postoje stotine i hiljade takvih slučajeva.
Zaključci UN-a odnose se na zakon koji ne dozvoljava podređivanje vjerskih organizacija u Ukrajini upravljačkim centrima koji se nalaze u državi agresoru. Takva zabrana ne predstavlja ograničenje vjerskih sloboda jer se ne tiče vjerskih pitanja. Ova zabrana uvedena je iz razloga nacionalne bezbjednosti, jer Moskva koristi Rusku pravoslavnu crkvu za promovisanje rata i širenje ideologije ruskog fašizma – rusizma.
Država Ukrajina garantuje svojim građanima slobodu vjeroispovijesti, ali ne može da zanemari svoju dužnost da ih zaštiti od svih oblika agresije. Prebacivanje vjerskih zajednica UPC MP u Pravoslavnu crkvu Ukrajine (PCU) je dobrovoljna i nezavisna odluka vjernika. Tokom invazije ruski okupatori u Ukrajini ubili su 50 sveštenika i uništili oko 700 crkava različitih vjerskih zajednica.
Zakon ne pominje zabranu UPC MP ili bilo koje druge vjerske organizacije. Radi se o zabrani Ruske pravoslavne crkve, koja je nastavak Putinovog zločinačkog režima i učesnik u ratu protiv Ukrajine. Ova crkva ne samo da blagosilja, već i osveštava oružje za masovno uništenje ukrajinskog stanovništva. Stoga je Ruska pravoslavna crkva zabranjena u Ukrajini, a onim vjerskim organizacijama koje su dio nje daju se sve mogućnosti da je napuste.
Istovremeno, proruski oligarsi koji su pobjegli iz Ukrajine pokušavaju da privuku Ukrajince iz nove dijaspore na svoju stranu, koristeći ruski novac. Konkretno, na to pokušavaju da namame Ukrajince koji govore ruski. Uticaj moskovskog pravoslavlja na ukrajinske emigrante reflektuje se na različite načine, a takvi pokušaji posebno su izraženi u Njemačkoj. Sveštenici Moskovske crkve iz Ukrajine uključeni su u društvene centre gdje stvaraju centre vjerskog života i okupljaju ljude.
Postoje napori da se među ukrajinskim emigrantima stvore centri za organizovanje protesta protiv politike njihove države. Ova situacija postaje izazov za ukrajinske zajednice koje u inostranstvu postoje decenijama, pa čak i vijekovima, jer se odupiru manipulaciji osjećanjima i potrebama Ukrajinaca kroz mrežu ruskog uticaja u Evropi.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR