Za Antenu M piše: Milorad Pustahija
Ne pišem odavno i moram priznati da mi godi. Gadi mi se analizirati tupave trivijalne likove sa naše političke scene i njihove misli, akcije i strijemljenja. Kad o njima pišem osjećam se kao da pišam po sopstvenim ubjeđenjima i erudiciji i misliocima iz čijih sam ih knjiga stvarao. Jednostavno nisu vrijedni razmišljanja i njihova podlost i beskarakternost upućuje na to da ne treba razmišljati o demokratskim metodama njihovog uklanjanja, već ih masovnim energičnim protestima treba hitno smijeniti.
Ne mislim da je izostankom mojih mudričenja nastala neka velika šteta, jer, koliko vidim, nema ni neke velike koristi od zaista obimnog medijskog kolumničarenja i analitičarenja o našoj stvarnosti, totalno je odsustvo bilo kakve energične akcije. I ovo što pišem je beskorisno, to je jednostavno cerebralno pražnjenje kako bih iz uma izbacio našu stvarnost koja boli i ubija. „To ja bježim, to se ja spašavam/a znam da nije vrijeme đula i zumbula/i da me čeka prokleto Lijevno što u njemu bijeli se kula/“(Vito Nikolić ).
Povod za ovu kolumnu je stravični zločin na Cetinju. Opet totalna nesposobnost policije i bezočni bezobrazluk, laži i demagogija rukovodstva organa bezbjednosti. I potpuna bezosjećajnost. Ministar nas, nakon samoubistva masovnog ubice, gotovo trijumfalno obavještava da je sve gotovo i da se možemo vratiti normalnom životu?! Nakon dvanaest ubijenih, među kojima su i dva mala cetinjska „Gavroša“, Jovan i Vukan, plus četvoro ranjenih, u trenu se vratiti normalnom životu?! Ono „paf paf“.
To može reći samo preambiciozni, arogantni, bezdušni birokrata koji bezosjećajnošću podsjeća na lutka robota sa najglupljim algoritmom umjetne inteligencije. I to nakon dvije i po godine od prvog masakra na Cetinju gdje je takođe ubijeno dvanaest ljudi među kojima su takođe bili dva „Gavroša“, Marko i Mašan.
I onda kriptopremijer sazove Savjet za odbranu i bezbjednost i donese genijalan zaključak da se masovnim pretresima oduzme nelegalno oružje. Kome, naravno nama Crnogorcima. E, nećete sigurno. Prvo kalaše iz Cetinjskog i ostalih manastira pa će naši predavati sami i dobrovoljno. Možda naletite i na gomile droge kako se priča po Budvi, a Budva je prijestonica droge i turizma gdje se zna da su posjedi Srpske crkve eksteritorijalni i da su tu gotovo nemogući pretresi.
Ne mogu o tuzi prema stradalima i saosjećanju sa njihovom rodbinom. Bojim se da ne skliznem u patetiku kojom obiluju natpisi ovih dana. Ja kao građanin osjećam i stid i krivicu za sve ovo što im se dogodilo. Svima nama su krvave ruke, i svetosavcima koji ove izlitijaše na vlast i nama Crnogorcima što ih ne srušismo nego mudrovasmo kohabitaciju. Preformulisao sam parolu pobunjenih studenata iz Srbije koji su trenutno jedina društvena i politička zublja na Balkanu i kojima se divim. Mi to ne možemo imati jer nemamo univerzitet već klijentelistički mediokritetizitet. Mislio sam da će na fensi studentskom okupljanju ispred Pravnog fakulteta da izađe bar profesorica Draginja Vuksanović – Stanković i poruči svojim studentima da se ne okupljaju samo zbog podrške studentima u Srbiji, nego da se pobune i protiv jada domaćega. Međutim od toga ne bi ništa.
Kad smo već kod profesora šokirao me dio intervjua sa novosadskim profesorom filosofije dr Draganom Prole-om gdje on na upit o njegovom mišljenju o stanju u Crnoj Gori Kaže: „Nijesu odnosi samo aktuelna politika, mi smo toliko blizu jedni drugima, toliko se srijećemo i komuniciramo. Prije mjesec dana sam bio službeno u Podgorici, moje su impresije odlične. Kao da su međuljudski odnosi bolji nego ikada. Po meni je to važnije, kako ljudi funkcionišu jedni sa drugima, nezavisno od trenutne temperature međudržavnih odnosa. Kada bismo u tome bili malo otvoreniji i ambiciozniji, možda bi nam u budućnosti postalo nevažno šta čini aktuelna politika. Valja steći imunitet na izjave političara, ne dozvoliti da one kontaminiraju svakidašnji život. Napokon, svaki oblik zajedništva i zajedničkog života jeste nekakva politika.“
E na osnovu kojih filosofskih i socioloških uvida i doktrina, dođoste do ovih konkluzija o dirljivom stanju odnosa Srbije i Crne Gore. I kako ste u Novom Sadu napredni i revolucionarni a u Crnoj Gori hegemonistički nastrojeni kad ovo stanje velikosrpske hegemonije prema nama kod Vas izaziva odlične impresije. Vidim da ste doktorirali na Hajdegeru i Hegelu. Od Hegela vam sigurno nije mogla doći ovakva ideja, mora da je od Hajdegera iz njegovih Crnih Svesaka koje odišu odanošću nacionalsocijalizmu i antisemitizmom. No ne trebamo se ničim zanositi. Ni balkanskim bratstvom ni euroatlantskom demokratičnošću. Zagrebački politikolog Aleksandar Musić lijepo reče da je osnov svih hegemonističkih politika, kako kod nas na Balkanu tako i u svijetu kost-benefit analiza. Da bi nas iko ozbiljno doživljavao moramo biti svoji na svome a ne ničiji prirepak.
Nek je vječni pokoj nevinim žrtvama dva masakra sa Cetinja. Naravno ovo izaziva veliku tugu među svima nama ali mora i izazvati osjećaj duga i agon da srušimo i kaznimo one koji su svojom nebrigom i nesposobnošću omogućili nesmetano odvijanje ovih bestijalnih zločina.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR