Crveni klo(v)novi

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Patologija laži, manipulacija, zamjena teza, izvrtanje svijeta naglavačke, beskrupuloznost, potpuno odsustvo empatije za tragično stradale, zapravo, odsustvo i zrna čovječnosti, ogledaju se u svakom javnom, stoput recikliranom, dijareičnom i besramnom nastupu Demokrata. Ova sekta, u odnosu na koju je i „Crna ruža“ primjer slobodne volje i slobodnog mišljenja, dosljedna je ideologiji iz koje je rođena. Nije to samo ideologija velikosrpskog nacionalizma, dekorisana „disciplinovanim muslimanima", kako je Bečić jednom označio Albina Ćemana, ili „drevnim liberalima", s krpom na glavi i servilnošću u srcu, već ideologija svakojakih gadosti, kojoj nijesu služili čak ni najzadrigliji nacionalisti 90-ih. U svome prepoznatljivom maniru, koji sasvim korespondira s ideologijom, ova sekta jednoumlja, sačinjena od dresiranih partijskih vojnika, u kontinuitetu zagađuje javni prostor. Černobilj je rajsko izletište spram naloga Demokrata na društvenim mrežama. Svaku njihovu objavu čitate na vlastitu odgovornost. Najnoviji gadluk Demokrata, koji će neko nazvati i partijskim saopštenjem, na njima imanentan način pokušava diskreditovati studente koji su, nakon tragedije u kojoj je život izgubilo dvanaest ljudi, pokrenuli građanske proteste. No, difamacija je fetiš crvenih sluškinja Aleksandra Vučića. Uzaludan je napor da se protesti, iza kojih ne stoje političke partije, obilježe kao protesti opozicije.

I to protesti koje, glavom i bradom, kreira i organizuje Milo Đukanović. Čak i opsesija DPS-om i bivšim liderom ove stranke, nije iskrena. Jer, sve je u vezi s Demokratama laž. Pa i danonoćno mantranje o DPS-u. Razlog je prost – ako im uzmete DPS, što će od njih ostati? Kakav to politički program nudi ova sekta? Tako nešto ne postoji. Zato je DPS nasušno potreban ovim političkim konkubinama. Zato niko od njih neće podnijeti ostavku. Jer, tu je, znate već, bauk zvani DPS. Iako su Demokrate vlast od septembra 2020. Iako je „alibi DPS" jeftina i odavno izvikana priča, prvi milicajac Šaranović neće podnijeti ostavku. Već će se, kao i svaki srebroljubac, odreći vlastitog oca! Istina, otac ga je, čini se, preduhitrio u odricanju. Svojim objavama gotovo pa da se odrekao bludnog sina. Duboko je nesrećan čovjek kojeg se stidi i bezmalo javno odriče rođeni otac.

Ipak, neko ko je nastao u laboratoriji, a iz DNK Slobodana Miloševića, i nije u krivu kad oca naziva bivšim članom porodice, jer klonirani, besprizorni, amoralni skup beogradskih slugu ima jednog jedinog oca, koji je umro u ćeliji Ševeningena. Zato, ne čudi bilo kakva podlost i gadost kojom se svakog dana legitimišu Demokrate. Pa i priča o „advokatu mafije", ili „kavačkog klana“, koji je bio na građanskom protestu u Podgorici. Ne znam koji je advokat na umu ovoj sekti, stoga nagađam da je možda riječ o Dejanu Vukšiću, kojeg su Demokrate proizvele u direktora ANB-a, a kako su mediji tad izvještavali, baš on je bio advokat tzv. kavačkog klana. Ako je u pitanju on, nijesam ga uočio na protestu, ali među hiljadama ljudi i nije lako uočiti jednog čovjeka. Među hiljadama ljudi, na, kako kažu Demokrate – slabo posjećenom protestu. U danima kad Crna Gora tuguje, a Crkva Srbije i njena pastva ispaljuju veličanstvene vatromete ispred Hrama, uz prigodan muzički repertoar, i hrišćanski, bratski, žale tragično izgubljene živote, Demokrate po ko zna koji put potvrđuju ko su i što su.

Zapravo, potvrđuju da su ništice, opijene vlašću i prividom moći. Ali, iluzija moći će uskoro nestati. Iščeznuti. Kao Koperfildove iluzije. Ili pak Hudinijeve, kojeg su pratile glasine da je impotentan, a koji se nakon holivudske epizode vraća iluzionizmu, i pred publikom nastavlja da se oslobađa lanaca i bježi iz zatvora. Tačke su mu, kažu, postajale sve teže i opasnije. Jesu li naši iluzionisti dovoljno vješti da ponove Hudinijevu tačku? Jesu li zato toliko opsjednuti zatvorima i lancima? Da li to panika i strah pišu njihova partijska saopštenja?