Za Antenu M piše: Milena B. Martinović
Svi humani ljudi prebolni su ovih dana zbog cetinjskoga masakra. Zbog izgubljenih života, prolivene đečje krvi, uništenih domova, ojađenoga grada. I na ovu stravičnu muku ima „imunih“, onih koje bol ne dotiče, koji je ne osjećaju, koji ispaljuju vatromete, pucaju i šenluče, što je poražavajuće iz ugla ljudskosti, empatije, solidarnosti. To je slika stvarnoga kraha jednoga društva.
Iz vlasti i direktno odgovornih niko ni da odglumi tugu, nikome ne stade riječ u grlu. Naprotiv. Čusmo razne stupidarnosti, opravdavanja i optužbe za neke druge, iz prošlih vremena. A mi sto tu, živimo sada, u realnosti u kojoj niko ne podnosi ostavku zbog tragične smrti dvanaest ljudi, koju su većinom ubijeni u svojim domovima.
Vi koji treba da se sramite, digli ste žučno glas za političke poene i omraze koje su vam imperativi života u benefitima vlasti. Što manje znate, lakše vam je. Zato ste tako „lagani“ jer znate premalo, jer ne znate ništa. Vi ste naša najveća nesreća.
A mogli ste nešto i naučiti da ste htjeli o resorima, nadležnostima i dužnostima, no nijeste. Znate jedino da spletkarite i obmanjujete.
Najvažnije ne znate – da budete ljudi odgovorni, savjesni, koje dotiče nesreća i bol onih o čijoj bezbjednosti treba da brinete. A nijeste, nijeste brinuli. Svi smo se u to uvjerili.
Hisen Babajic
NISU BRINULI JER IH NE ZANIMAMO,NJIH SAMO ZANIMA PLATA REDOVNA I POVLASTICE