Ako ovo nije rat, onda ništa

Komentar redakcije "Danas"

Da se ne pravimo glupi i „neobaviješteni”. Nije kod nas pitanje da li je Srbija na ivici građanskog rata, već kako i kada će se taj rat završiti. Jer, mi smo, da se ne lažemo, u ratu već odavno, mjesecima, godinama… I, on traje i traje…
 
Još od pretprošle jeseni kada su raspisani izbori u Srbiji se nije stalo, evo sada već drugu godinu. Iz višemjesečnog „prebrojavanja” glasova, namicanja pobjede tamo gdje je SNS izgubila (vidjelo se izaviona) kao u Nišu i Čačku, izborne krađe i prekrađe, prepravljana izbornih spiskova i glasačkih listića mastiljavim olovkama, uvoza birača iz RS… pa onda protesta zbog svega toga ušlo se u borbu protiv kopanja litijuma.

Od decembra 2023. građani Srbije su na ulicama, pred skupštinama, opštinama, policijskim stanicama… Đuđevdanak, hajdučki sastanak dočekasmo sa ltijumom i protiv rudarenja ali ne uslijedi rastanak na Mitrov danak.

Od tragedije u Novom Sadu čitava Srbija je na ulici. Ustali su studenti, đaci… Podržavaju ih poljoprivrednici koji su već godinama u permanentnom protestu, u zadnje vrijeme su više stvarno prekopali drumova u blokadama nego njiva. Protestuju prosvjetni radnici, zdravstvo, umjetnici…

Režim se ne libi da lojalnu policiju, žandarmeriju, specijalce, BIA… izvodi „ravopravno” na sve one koji otvoreno nisu za vizionarsku, mudru, mitotvornu politiku predsjednika Vučića. Ni policijske snage ne staju, bilo da brane gradske kuće od građana samih ili su u zaštiti „neželjenih” preformansa Jelene Kaleuše. Nema odmora.

Po kućama i na poslu se „obilaze” građani, roditelji studenata i „prijateljski” opominju. Prijeti im se u sopstvenom domu, na radnom mjestu… BIA djecu doziva, priziva, saziva…

Kad i oni zanemoćaju u „pomoć” se prizivaju kapuljaši, batinaši, opskurni likovi koji su „samo tetki pošli da odnesu lijek” začudo sa članskim karticama SNS. Bilo je gadno i pod Miloševićem ali niko nikad nije viđao na protestima funkcionere SPS-a da dolaze da se biju sa građanima.

Odavno je otvorena sezona lova na sve one koji nisu za SNS. Djeca se divljački gaze po trotoarima uz ciničan komenatar „da skaču po haubama”. Na učesnike protesta se zalijeću ljudi sa palicama, pajserima, štanglama, noževima… Studenti se noću bacaju niz stepenice (kao „malo se popilo”).

Režimski mediji i tabloidi „truju” 24/7 nazivajući građane, studente, djecu, glumce i opoziciju „šljamom”, „ološem”, „ustašama”… te Kurtijevim, pa onda Hamasovim „teroristima”. Onda se svi, kao čude i osuđuju kada se neko kolima zaleti u njih na ulici.

Pa, može mu se. Ima „dozvolu” sa vrha iz toksičnog medijskog etra.

Predsjednik se javno hvali parastranačkim trupama nekim svojim „spartancima”, „lojalistima” i sektašima koji se „na krv zaklinju” po crkvama. Svoju ili onih čiju će tek da prosipaju?

Građani pak ne odustaju, uzvraćaju, ne plaše se. Uz studente se svakodnevno okupljaju daju im podršku na sve načine. Režim vitla svojim falangama svuda i na svakom mjestu, ljudi u Srbiji se nisu pokolebali.

Jer, mi nismo na granici građanskog rata, preko „nje” su nas Aleksandar Vučić, njegovi gaulajteri i SNS odavno „preveli”, u njemu smo do balčaka. Ne samo ruke i haube su vam krvave.