„Svijet je pizdarija, golema”

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Naslov teksta je doslovan citat nastavnika književnosti iz podgoričke gimnazije, koji je javnosti već neko vrijeme poznat kao nastavnik-predator. A ovim svojim pjesničkim vrhuncem nastavnik se obraća koleginici, uzgred se još jednom osvrćući na svoju žrtvu, bivšu učenicu, nazivajući je „čudom marketinga“. Zato, žrtve seksualnog uznemiravanja, ćutite. Ako progovorite bićete „čuda marketinga“. Do spoznaje da je svijet golema pizdarija dolazi nastavnik seksualni predator, da ne bude zabune, jer živimo vrijeme zabuna. Bio je početak decembra kad je Sara Vujisić objavila skaredne poruke, koje joj je slao nastavnik-predator. I nakon nekoliko dana medijskog izvještavanja, jednog protesta, i javno saopštenih zahtjeva, kao da je sve utihnulo. Ipak, ministarka Jakšić ispunila je obećanje i smijenila Biljanu Vučurović, direktorku Gimnazije, koja je svojim nečinjenjem, a nakon što joj je Sara Vujisić predočila sve ono čemu je bila izložena, u javnost odlučila istupiti kao žrtva?! Žrtva nije žrtva, žrtva je neko drugi? No, ništa novo i neobično. Manir na koji smo, nažalost, odavno navikli. To što Biljana Vučurović nije postupila po zakonu, i što je nakon saznanja o predatorstvu nastavnika Čečovića, istog slala na sajmove knjiga, na koje je vodio učenike, i s istim učestvovala u promocijama i kulturnim zbitijima, uprkos „gađenju i preziru“ prema nastavnikovim postupcima, kako je sama kazala, nije važno. Sve to nije važno, jer, kako u skladu s tradicijom ustvrđuje Nova srpska demokratija: „Razne strukture organizovale smjenu Vučurović, bivši režim želi da eliminiše srpski narod iz prosvjete!“ Ah, kako samo odjekuju šuplje i značenja lišene riječi. Toliko glasno da se i Popino „Odjekivanje“ pred njima posrami: „Prazna soba stane da urla/i sam prazan/bez ijedne kosti/u stostruki se odjek urlika pretvaram/i odjekujem, odjekujem, odjekujem.“ Od Mandićeve poezije u stostruki se odjek urlika pretvaram!

Gospodo iz Nove srpske demokratije, najmanje što je bivši režim zaslužio jeste da mu podignete spomenik. Grandiozan spomenik. Na Trgu nezavisnosti, recimo. Zbog svih poniženih i potlačenih koje je bivši osvjedočeni antisrpski režim decenijama zbrinjavao u crnogorskim institucijama. Naročito u prosvjeti. Crnogorci i ostali građani drugog reda morali su se zadovoljiti nadoknadama s Biroa rada, ili radom u prodavnicama, trafikama, kladionicama, buticima, magacinima hipermarketa, na gradilištima i ostalim rajskim utočištima za beskrupulozne progonitelje Srba. Ne samo da su Srbi za vrijeme bivšeg režima stradali kao u Pavelićevoj NDH, već i u vremenu kad su Srbi i zvanično vlast u Crnoj Gori, a to je cijelih pet godina, stradalništvo i dalje ne prestaje! Istina, u papagajskom recikliranju laži niko ne može doakati Demokratama, ali gospoda iz NSD-a bi ipak morala štogođ učiniti glede narativa, u koji odavno ne vjeruju ni oni koji su ih birali na izborima 2020. To se lako može uočiti u Budvi, u kojoj izvjesni Mladen Mikijelj fizički nasrće na ženu, a sve ne bi li alhemijom poraz pretočio u pobjedu i sačuvao tlo pod nogama, koje iz dan u dan sve više izmiče bajkopiscima čiji su junaci, pretpostavljate – vječito ugroženi Srbi. Čak i onda kad Srbin Nikola Jovanović kani mimo njih formirati vlast. Da li će Nikola Jovanović biti hrabriji od odmetnutih podgoričkih odbornika PES-a, pa će nasilnika Mikijelja i siledžije pod kapuljačama poslati u političku prošlost, ostaje da vidimo. No, nije lako to učiniti kad se Jovan Mićović i njegova politička organizacija eksplicitno bave budvanskom lokalnom vlašću. U svom nasilju viđenom u Budvi, naravno, učestvuju Milojkovi odbornici i Demokrate, koje u potpunosti kontrolišu policiju. I Ustavni sud, što su uostalom i javno priznali u jednom od svojih partijskih saopštenja.

Dakle, nakon ucjena i pritisaka prilikom formiranja podgoričke vlasti, nakon Ustavnog puča u Skupštini, nakon demoliranja i opsade zgrade Opštine u Budvi, Milojko nema ama baš nikakav problem da izjavi: „Niko u Parlamentu ne smije da zakoči evropski put, makar zbog svojih glasača". Ako je put kojim nas režim vodi od 2020. naovamo evropski, kakav li je onda antievropski put? I kroz koji to durbin Marta Kos posmatra Crnu Goru kad „izražava priznanje velikim iskoracima Crne Gore... donoseći poruku ohrabrenja Crnoj Gori da ostane na ovom putu, jer proširenje je proces zasnovan na zaslugama“?! Bilo bi dobro da nam gospođa Kos objasni o kakvim je to zaslugama riječ? Možda o nikad gorim odnosima s Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom, Kosovom? O nikad življem i sveprisutnom nacionalizmu, korupciji, nepotizmu, Sky prepiskama čiji su junaci sveštenici, novinari režimskih glasila, bivši premijer Abazović i Crkva Srbije, za čiji je račun tzv. škaljarski klan kupio sto kalašnjikova. Ako je vjerovati Sky prepiskama, baš to su zasluge o kojima bi Marta Kos morala znati. Budući da se takvim prepiskama bezrezervno vjeruje kad valja utamničiti nekog ko nije po volji režimu, ne vidim razlog zbog kojeg im ne bismo vjerovali i onda kad se u njima nađu pop Nikčević, novinarka Jovanović, ktitor Daka Davidović, tužilac Vukas Radonjić, Dritan Abazović i drugi?

Na koncu, svijet je, ipak, golema pizdarija, kako nam otkriva nastavnik književnosti. Koji nakon svega što je učinio i dalje bjesomučno rabi jezik prostote. Svijet je golema pizdarija zbog pizdi koje ga takvim čine. Za Kafkinog junaka „se činilo da će ga stid nadživjeti“, iako je Jozef K. umro bez grijeha. Naši junaci ne znaju za stid, zato svijet vaistinu i jeste jedna golema pizdarija.