Ko zna koji put mali narod velikih djela i njegova zemlja na Balkanu zasluženo je zaradila svoje mjesto među najrazvijenijim zemljama svijeta.
Još 2005. godine cijena zemlje u Crnoj Gori bila je, usporedbom, malo bolja od vrijednosti zemljišta u Albaniji i malo bolja od zemljišta u npr. Nišu u Srbiji. U samo godinu, već 2006. u Crnoj Gori se situacija drastično mijenja po obnavljanju njene samostalnosti. Cijena zemlje drastično raste, interes stranih ulagača u Crnu Goru se minjena u korist same države CG i njenih građana. Kroz turističke investicije stižu i druge privatizacije, koje će pospješiti ekonomski rast i tržištnu konkurenciju, te u konačnici zaposliti državljanje Crne Gore u ekonomski izdržljivim sustavima, koji žive od svoje zdrave zarade, a ne od krpanja iz poreznog budžeta, kako je to bila praksa donedavno.
Za to sve potrebno je osigurati se od mogućih vanjskih utjecaja, kakvih smo danas svjedoci, prvenstveno iz Rusije, preko Srbije, jer tko će ponovno uložiti i dati povjerenje tako maloj multietničkoj državi, u tako kompleksnom okruženju. Povjerenje u osiguranje od vanjskog utjecaja njeni građani dali su NATO snagama - Alijansi koja je nastala nakon II Svjetskog rata, a koju čine većina članica Evropske unije, SAD, Turska, Albanija, a od sad nema prepreke i Crna Gora.
Ukratko najrazvijenije zemlje svijeta koje svoje resurse baziraju sve više na obnovljivim oblicima energije i novim tehnologijama. Tu đe je tržište stabilno i ima stabilnu perspektivu sljedećih 100 godina. Samo sagledajmo gdje naših 80% iseljenika živi? U Ruskoj Federaciji, Arapskim zemljama ili Kini? Ne! U Zapadnom svijetu i normalno da je nama u interesu da se CG pridruži našoj zajednici razvijenih ekonomija, politički demokratskim zemljama sa slobodnim medijima i pravom govora, jer mi znamo što je to i koliko je dobro. Nemojmo zaboraviti da oko 300 miliona eura godišnje dolazi u Crnu Goru iz dijaspore. Ako znamo da nas više od 80% živi na Zapadu, onda znamo tko, u biti, pomaže naše familije, prijatelje, generalno sve. To su službeni podaci kroz bankarske transakcije, a smatra se da je ta suma oko 600 miliona Eura, jer se pola novca donese u gotovini, kada se dolazi u svoju zemlju za vrijeme godišnjeg odmora.
Mi u dijaspori smo sa velikim očekivanjima čekali 21. maja 2006. te uz budne oči pratili događaje tih dana u Crnoj Gori; od nesvakidašnjih sve nasilnijih protesta SPC-a u Crnoj Gori, uplitanja Državne službe bezbednosti SCG kao i skoro pa predratnim stanjem, jer Srbija gubi izlaz na more preko “tuđe grbače”. Dok, ovih mjeseci svjedoci smo Ruskog uplitanja u unutarnje pitanje i budućnost Crne Gore i njenih građana, jer se zatvara uplitanje Ruskog utjecaja na Jadranu a sada njen najveći saveznik Srbija ostaje kao pusto ostrvo među zemljama NATO snaga. I koja je, usputno, bez konkretnog vojno-strateškog položaja, jer nema more, te joj se ne može pristupiti bez nadljetanja članica Alijanse. Koliko je vjerojatno da će NATO dopustiti prelijetanja ruskih vojnih aviona preko svoje teritorije? Ravno nuli.
Prvi korak ulaženja u NATO Crna Gora učinila je uz stručno vodstvo naših izabranih i odgovornih parlamentaraca i Vlade, kojima su građani Crne Gore dali povjerenje na izborima 16. oktobra 2016 godine. Sad se više ne postavlja pitanje bezbjednosti Crne Gore od vanjskih utjecaja, jer napasti suverenost Crne Gore znači napadanje Njemačke, Hrvatske, Velike Britanije, SAD-a, Španije i ostalih članica NATO-a. Da li smo sad sigurni? Jesmo! Da li smo osigurali dugotrajno i jednom za vazda suverenitet i samostalnost? Jesmo! Da li smo pristupom obvezali sebe sudjelovati u akcijama NATO pakta u Svijetu? Nismo!
Drugi korak je nedvosmisleno ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju, a to znači; najelitniji gospodarsko-politički savez. Samim udruživanjem je moguće održati Evropske zemlje među velikim “igračima” kao što je Kina, Indija, Brazil, SAD, i td. Udruživanje evropskih država svrstava EU u elitni klub najrazvijenijih. No što je sa internim pitanjem Evropske Unije?
Udružena Evropa isključuje rat kao političko sredstvo. Ona nadilazi nacionalni segment, jer otvara granice između zemalja, a kad se granice otvore, svi Crnogorcineće živjeti u Crnoj Gori, ali hoće u jedinstvenoj kulturološkoj domeni i nesmetano se kretati sa ličnom kartom unutar Unije kojoj i ona pripada kako punopravan član. Monetarni i fiskalni problemi riješavaju se da budu ujednačeni između svih članica EU jer i Unija je živi organizam koji se prilagođava i unaprijeđuje ali bezvizni i bescarinski režim uveliko otvara vrata tržišta od 500 miliona stanovnika, na kojem će firme iz Crne Gore nesmetano i bez ograničenja naći kupce za svoje proizvode.
Ukratko, Crna Gora kreće se sigurnim korakom ka svojoj budućnosti, a to je zajedništvo sa ostalim razvijenim Evropskim zemljama. To udruženje pozdravljamo mi iz dijaspore, jer čekamo da se naša matica “spoji” sa našim zajednicama u ujedinjenoj Evropi. Sa našim zajednicama, u kojima nam je dopušteno, kao civilizacijski čin, da imamo pravo vrednovati svoje kulturološko, vjersko, nacionalno nasljeđe.
Ne sputava nas se da budemo ono što jesmo – Crnogorci. I na tome veliko hvala Evropi i svima koji sudjeluju u njenom kreiranju, a uskoro će i Crna Gora.
Čestitke na ustrajanosti svima u Crnoj Gori.
Pozdrav iz dijaspore, zemljaci dobro nam došli u sigurnu NATO luku.
Mario Đurović
Frankfurt na Majni
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR