Piše za Antenu M: Aleksandra Bosnić Đurić
Autokratski režim u Srbiji sve dublje upada u paranoidno stranje iz kojeg, izvjesno, ne može da bude ni lakog ni normalnog povratka. I to je građanima Srbije, juče, 24. januara 2025. godine, u danu u kojem je trijumfovala masovna građanska neposlušnost (neki je zovu generalnim štrajkom), postalo savršeno jasno. Preliminarni izvještaji govore da je juče na ulicama i trgovima Srbije bilo oko milion i po ljudi. I uprkos najmasovnijim protestima od devedesetih do danas i poruka koje na njima građani šalju, usljed paranoidnih primisli o nasilnom rušenju, vlast postaje sve bestijalnija i sve agresivnija. Dakle, oni koji bi morali da budu servis svim građanima, postali su njihovi krotitelji i progonitelji.
U danu generalnog štrajka do nas u Vojvodini stigla je vijest da su vrata Pokrajinske vlade zaključana katancima da zaposleni ne bi mogli da izađu, da se u samoj zgradi „već nekoliko dana nalazi veliki broj čudnih i nepoznatih muškaraca koji zaposlenima ograničavaju kretanje i zabranjuju fotografisanje“. Prema svjedočenju zatočenih službenika „zaključana su vrata i po hodnicima. Kroz prizemlje i prvi sprat ne može da se prođe, ovi sa prvog sprata idu u toalet na trećem spratu. A zaposlenima koji su bili na godišnjem odmoru izdata je direktiva da dođu na posao“. Prema njihovim riječima, i kolege u novosadskoj Gradskoj kući, koja je sjedište gradske vlade, javljaju da je i tamo „slična atmosfera“. U njoj su, kažu, već nekoliko dana neki „momci iz novog obezbjeđenja“. Juče su i zaposleni u Javnom servisu Radio-televizije Vojvodine skrenuli pažnju da je i njihova zgrada puna žandarmerije i policije, a da je oko zgrade parkiran veliki broj policijskih vozila.
Racionalno bi bilo podsjetiti da se režim paranoidno plaši studenata, đaka, naučnika, novinara, advokata, NVO-aktivista, radnika, poljoprivrednika, umjetnika, ljekara... Dakle, nenaoružanih i po svojoj prirodi nemilitantnih slojeva društva. Državne institucije su uzurpirane najžešće do sada, zloupotrebljavane zarad interesa onoga koji bi htio da bude ne samo vlasnik države nego i vlasnik naših života. U tom paranoidnom batrganju režim napreduje i u proizvođenju međunarodnih skandala u vidu progona stranih državljana, ovoga puta grupe građanskih aktivista iz Hrvatske. Tim povodom oglasile su se i evropske asocijacije civilnog društva, saopštenjem koje je potpisalo skoro 320 organizacija iz 27 evropskih zemalja, Srbije i regiona. Uz poruku da „solidarno stoje uz sve žrtve srpskog režima i pozivaju na jedinstveni evropski odgovor za zaštitu građanskog prostora, mira i ljudskih prava u Srbiji“ napominju da se ovo ugnjetavanje događa „usred masovnih studentskih protesta protiv korupcije i lošeg upravljanja koje režim nastoji suzbiti okrivljavanjem stranih državljana i podsticanjem neprijateljstva prema susjednim zemljama i EU“. Iz Srbije su proteklih dana deportovani građanski aktivisti iz Austrije, Hrvatske, Slovenije, Rumunije, Albanije i Sjeverne Makedonije, a pritvoreni su preko noći, ispitivani bez dokaza, proglašeni prijetnjama nacionalnoj bezbjednosti te im je na godinu dana zabranjen ulazak u Srbiju. U saopštenju evropskih organizacija civilnog društva navodi se i da je ovo dio obrasca uznemiravanja u koji spadaju i „dvije slične deportacije hrvatskih državljana posljednjih nedjelja, te brojne represivne akcije protiv mirnih srpskih demonstranata“.
No, oduzimajući mnogima od nas pravo na dostojanstven i siguran život u sopstvenoj zemlji, aktuelni predsjednik se iz nepoznatih razloga plaši za svoj, ili samo želi da uvjeri javnost da se plaši, ili možda i jedno i drugo, te je ovih dana izvjesni Institut za političko umrežavanje pokrenuo peticiju podrške Pravo na život predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Zanimljiva je, svakako, i lista zabrinutih potpisnika među kojima su se našli, kako Kapetan Dragan, Dragoslav Bokan, Miša Vacić, tako i crnogorski podržavaoci srpskog sveta – Milan Knežević i Marko Kovačević. I dok se potpisi na Peticiji množe i sabiraju, u Beogradu je danas dvadesetpetogodišnja djevojka, svjesno i namjerno, automobilom udarila studentkinju koja je učestvovala u blokadi. Studentkinja je, kako navode nezavisni mediji u Srbiji, na gotovo identičan način kao i njena koleginica prije desetak dana, kratko nošena na haubi vozila a potom je pala i, nažalost, udarila glavom o asfalt. Precizne informacije o njenom zdravstvenom stanju još uvijek nijesu dostupne.
I dok se, već drugi mjesec, odvija ovaj nevjerovatni politički rolerkoster, dok se desetine i desetine hiljada ljudi svakodnevno okupljaju u gradovima širom Srbije, dok se nižu sve bizarniji i pogrešniji „odgovori“ vladajućeg režima, gotovo da se gube iz vida osnovni razlozi ove džinovske studentsko/građanske pobune. A to su sljedeći studentski zahtjevi: objavljivanje kompletne dokumentacije o rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu; odbacivanje optužbi protiv uhapšenih i privedenih na protestima, kao i podnošenje krivične prijave od strane MUP-a nadležnom javnom tužilaštvu u Beogradu protiv lica koja su fizički napala studente i profesore. Nekom nezainteresovanom posmatraču sa strane, svakako upada u oči groteskna nesrazmjera između ovih, na prvi pogled, ne previše komplikovanih zahtjeva i paničnog odbijanja režima da te zahtjeve ispuni. Zar nije, upitao bi se nezaitneresovani posmatrač, daleko razumnije da se ovi zahtjevi ispune, da se, recimo, objave i ti građevinski dnevnici i da se čitavo društvo poštedi nezapamćene traume. Međutim, u tome i jeste stvar. Na tim, naoko sitnim detaljima i leži vrh obrnute piramide autokratskog režima. U tim, i mnogim sličnim, detaljima sadržan je čitav univerzum političke uzurpacije. Otvaranje tih malih „crnih kutija“ zapravo znači i potpuno razotkrivanje naopakog sistema.
A, imajući to u vidu, možda se i ne radi samo o paranoji režima?
Građansko društvo i njegovi (ne)prijatelji
Paranoja, ili...
Anđa
"Rat se vratio kući"
PV0872
Zlo koje je uzgajano u Srbiji i koje je uništilo stotine hiljada života u ime ludačkih ideja za dominacijom nad tuđim teritorijama, vratilo se u njedra onima koji su ga stvorili. Nažalost, mladost i nevini životi su zalog otplaćivanju karmičkog duga. Probudi se Crna Goro!