Bečiću, Vučiću: kad se, časti mi, "čast" probudi

Za Antenu M piše: Boban Batrićević

Istina je, Bečić je živ i dobro je. Nakon brojnih uznemirujućih glasina o njegovom stanju: da je loše, da nije u zemlji, da teško podnosi Borisov krstaški rat protiv studenata, da je žrtva još jedne "organizovane kampanje mafije i pećinskog nacionalizma", Aleksa Bečić, predśednik Demokrata, ukazao se javnosti, zdrav i prav.

Da je sve kako treba i da nam OKG nijesu uvalile "brutalnu podmetačinu" od nekog novog Alekse na kojega bismo se morali navići, automatiziranost iskaza, siromašna retorska ponuda uvoštene harizme i bezlične formulacije bez činjenica, pokazale su da je naš Aleksa, ipak onaj stari. A zbilja smo se bili začudili đe je, pogotovo nakon masovnog ubistva na Cetinju od 1. januara ove godine. Jer zamjenik premijera zadužen za bezbjednost prećutao je jedan od najvećih masakara u našoj istoriji, izbjegao prisustvo na komemorativnoj śednici i pride falsifikovao fotografiju da je žrtvama zapalio svijeću.

Ali je mirno, dostojanstveno i moralno, kako i priliči komsomolcu SNP-a, gledao kako njegova partija raspiruje agresivnu propagandu protiv studenata i studentkinja koji ovih dana drže čas istorije i etike, za bolje śutra.

Baš na mjesec dana od tragičnog cetinjskog događaja i baš kad su studentski zahtjevi poprimili novi oblik - jer su se nakon izostanka ostavki počele zahtijevati smjene njega i ministra unutrašnjih poslova (majstora za odraz svjetlosti s naočara u objektiv kamere) Danila Šaranovića, Aleksa Bečić izlazi u javnost i saopštava kako se "tragedije ne zloupotrebljavaju politički".

I još kaže da su tragedije: "trenuci za empatiju, solidarnost, jedinstvo i zajednički pristup da bi se sistemski odgovorilo na probleme koje imamo i koji su izazovi različitih vremena, godina, decenija i nasljeđa." Lijepo je to od Bečića, nekako podśeća na Spinozinu definiciju vrednovanja djela u odnosu na vječnost. A da bismo locirali njenu putanju u tom beskrajnom letu, neophodno je izvršiti njeno uokvirivanje u Bečićev kosmos "mir je naša nacija" poštenja. Dakle, ko kaže da se tragedije ne trebaju politizovati:

1. Čovjek koji falsifikuje fotografiju da je zapalio svijeće za poginule u masovnom ubistvu na Cetinju, među kojima je bilo dvoje đece.

2. Čovjek čiji ministar unutrašnjih poslova u noći masakra, dok još traje potraga za masovnim ubicom, razmišlja o odsjaju svjetlosti u naočarima, koji kaskaderski trči pred kamerama i koji nakon samoubistva ubice kaže građanima da se mogu vratiti normalnom životu.

3. Čovjek, čiji ministar odbrane napada NVO sektor zato što brani dostojanstvo studentskog bunta.

4. Čovjek, čija partija uhodi ljude na protestima, lažira i montira fotografije, neosnovano povezuje studentsku organizaciju s kriminalnim klanovima.

5. Čovjek, čiji poslanički klub potpisuje ogavno saopštenje u kojem vrijeđa studentsku populaciju preko svih crvenih linija vaspitanja.

Taj nam znači, čovjek, drži lekcije što treba, a što ne raditi, kad se dogode tragedije. Dosta je, Aleksa. Ljudskije bi bilo 3 puta i 3.000 puta da si ostao skriven u podrumu Vlade i tamo s Borisom nastavio prljave radnje uperene protiv slobode izražavanja.

Prizivam da ovo ponašanje Bečića i Demokrata bude repriza 1968. godine, kada je jedan francuski ministar napao čuvenog vođu pariških studenata Kon-Bendita. Kao odgovor na ministrovo ponašanje i retoriku, Pariz je bio blokiran mjesecima, a Šarl de Gol bio primoran napuštiti rezidenciju. To je moć studenata koju Demokrate nikad nijesu imale, niti će je imati. I zato će morati ići s funkcija, zato jer su nedorasli, nemoralni i osioni.

Aj polako!