Izdaja, najskuplja srpska reč

 Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Ako se nekom možda i učinilo da je postizborni haos u Budvi nalik trećerazrednom trileru, ipak nije tako. Nakon nadahnutog, da ne kažem propovjedničkog, vladičanskog taze nastupa udarnika NSD-a Mladena Mikijelja, žanrovski je teško odrediti film koji gledamo potonjih mjeseci. Ali, jedno je izvjesno – u Budvi se zapravo vodi novi krstaški rat! Sukob na svetosavskoj desnici, recimo. Krležin trijumf nad Milovanom Đilasom u čuvenom Sukobu na književnoj ljevici pada u potpuni zaborav nakon epifanijskog izliva pravoslavlja, u interpretaciji ekstatičnog i bogougodnog Mladena Mikijelja. U svom kratkom obraćanju negdašnjem saborcu Nikoli Jovanoviću, Mikijelj nam servira pravi švedski sto fantazmagorija. Kad bi se od gluposti umiralo, svi koji su čitali Mikijeljevu Poslanicu Budvanima, izdahnuli bi u teškim mukama. Na stolu su, pretpostavljate, izdaja, pravoslavlje, volja naroda, ideali, i ostali tradicionalno oskudni repertoar kojim režimski prvaci raspolažu. Tu je čak i Dante, i posljednji krug pakla?! Neko je Mikijelju prepričao „Božanstvenu komediju“, i slutim, predložio, da bi bilo zgodno da u svoj mesijanski nastup umetne i nesretnog Dantea. Ni krivog, ni dužnog.

Kaže Otac Mikijelj: „Gospodine Jovanoviću, za razliku od Vas koji ste vrlo brzo u svojoj političkoj karijeri izdali ideale i ljude koji su vas doveli tu gdje jeste, a za koje je u Danteovom paklu rezervisan poslednji krug, ja nikada neću napustiti i izdati čovjeka koji mi je pomogao da kao dio Nove srpske demokratije, pomažem građanima Budve i Crne Gore. Nemojte me nagovarati da idem Vašim stopama, jer su tom stazom prije vas išli Novak Kilibarda, Drago Đurović, Stevan Džaković i njima slični. Bolje bi bilo gospodine Jovanoviću, da ukoliko još imate hrišćanskog i pravoslavnog u sebi, smognete snage da kažete – pogriješio sam i kajem se, tražim mom narodu da mi oprosti, jer sam krenuo putem izdaje”. Ako sam dobro pročitao, a jesam, Mikijelj veli da je za ljude koji su Jovanovića doveli tu đe jeste rezervisan potonji krug pakla! Moguće da je posrijedi zabuna, nemoć artikulacije, i Mikijeljev rat sa sintaksom, no ipak, po Vuku, u obavezi smo čitati kako je napisano.

Priznajem, ni Otac Gojko ne može na megdan Ocu Mikijelju! Količina demagogije i praznoslovlja kojom nas Mikijelj zlostavlja mora se konzumirati s obaveznim pauzama, jer u suprotnom može biti kobna. Kazuje Mikijelj da nikad neće napustiti i izdati čovjeka koji mu je pomogao da pomaže građanima Budve i Crne Gore. Otprilike je tako kazao ovaj partijski prvoborac. Ako prevedemo njegov pastirski jezik liturđije na jezik svakodnevice on kaže sljedeće: „Nikad neću napustiti i izdati čovjeka koji mi je pomogao da budem direktor „Morskog dobra“, i da svakog prvog u mjesecu moja kasica-prasica bude bogatija za nekoliko hiljada eura!“

„Izdaja, najskuplja srpska reč“, mogao bi zalelekati Matija Bećković, nekadašnji revnosni saradnik UDBE i najpoznatiji lelekač u Veljem Dubokom! Ako sam dobro razumio Oca Mikijelja, a jesam, on Jovanovića optužuje za izdaju. Čega? Izdaju interesa Aleksandra Vučića, Andrije Mandića, ili izdaju svete pravoslavne vjere?! A ko je izdao Mila Božovića? Da li će nam Mikijelj odgovoriti na ovo pitanje? Ako pamtite, a pamtite, kad je Božović uhapšen, DF je zaplakao nad zlim usudom još jednog progonjenog Srbina. Božovićev pozamašan imetak pravdali su porodicom koja je „oduvijek bila imućna“. Ali, samo nekoliko dana kasnije Milo Božović iščezava iz kolektivnog pamćenja Nove srpske demokratije. Kao da ga nikad i nije bilo! I onda, ko je izdao, i koga? O kakvim idealima propovijeda vlastoljubac Mikijelj? I od koga on to brani vjeru pravoslavnu? I važnije od svega ostalog – s kim to Mikijelj brani pravoslavlje? I Hrista? S okorjelim kriminalcima pod kapuljačama? S narko klanom odgovornim za šverc droge, ubistva, i ostala Hristu draga činjenja?! I kao da nam sve to nije dovoljno, pravovjerni Mikijelj Jovanovića poziva na pokajanje, na iskanje oprosta od „naroda“. A ako to učini, možda mu strašna izdaja bude oproštena! U ovoj poslanici koja bi ganula i srce od glečera, obreo se, naravno, i sveprisutni DPS. Isti onaj DPS za čijeg je zemana Mikijeljev mentor Carević stekao silno bogatstvo, a uzgred i uzurpirao državnu zemlju, i to cijelih 50 hektara. I sve to u vremenu kad su Srbi u Crnoj Gori stradali kao u Pavelićevoj NDH.

Izdaja, ideali, pravoslavlje, narod, svetinje, Sveti Sava, Marko Kraljević, Miloš Obilić, Petar Pan, Krcko Oraščić, Sima Spasić, Milomir Marić, Žika Šarenica, Hari Poter, Danica Crnogorčević, Toma Palčić, Prizren koji čeka dogodine, Putin, Sarapa, Šešelj, Tramp, i sve kolone su otvorene. A konačno rješenje asocijacije je? Da pitamo Mladena Mikijelja, ili mikijelje? Svejedno je, jer gramofon uvijek isto svira. Ista pohabana ploča. Kad završi krug, onda vinil počinje novi krug, i tako do u beskonačno...