Iskra sad

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Možemo TikToku pronaći bezbroj mana, ali se toj mreži mora priznati status digitalnog kustosa muzičke prošlosti, budući da u kulturnu orbitu nove generacije vraća stare hitove, doduše na neke čudne načine – poput onog da su se zahvaljujući snimcima pasa koji se okreću uz stih "turn around" iz pjesme Boni Tajler korisnici te mreže, uglavnom rođeni u ovom vijeku, oduševili pjesmom "Total Eclipse of the Heart".

Oživjeli stih "we're living in a powder keg and giving off sparks" iz pomenute pjesme, koji bismo preveli kao "živimo u buretu baruta i iskrimo", objavljen na sjutrašnji dan prije 42 godine, danas zvuči kao opis crnogorskog društva gdje nezadovoljstvo građana ključa, u kojem je pravda traženi pojam, a spasonosne ideje se najavljuju obraćanjima zvaničnika, tek što im se dodijeli zvučan naziv.

Kao rješenje gorućih problema premijer nudi ubrzani kurs tehnološkog opismenjavanja kojim će preporoditi zemlju, nazvan lingvističkom ironijom – "Iskra". Dok je Njegoševa „Izviiskra“ bila metafizička, noseći u sebi težinu promišljanja o slobodi i tragičnoj dijalektici istorije, Spajićeva "razvi-iskra" donosi tromjesečni programerski kurs kao eliksir ekonomskog razvoja. Dok su nekad vladari podsticali na intelektualno uzdizanje i suštinsku emancipaciju uz plamen slobode, danas nude IT sertifikate kao sveti gral budućnosti nazvan po digitalnoj varnici nastaloj iz želje za pragmatičnim kontrastom koalicionom partneru koji njegoševsku Crnu Goru vidi drugačije.

Sopstvenu konekciju s dinastijom Petrović premijer je ojačao odlaskom na pozorišnu predstavu "Princeza Ksenija od Crne Gore", gdje se pojavio u farmerkama – zli jezici bi rekli zato što je preskočio neke lekcije iz bontona, ali otvoreni umovi shvataju da je to zato što nam i u radno i u slobodno vrijeme pokazuje sposobnost spajanja kontrasta – na primjer, da se istovremeno oduševljava istorijom i poklanja digitalnu budućnost, po principu malo VIP sentimenta prema prošlosti, malo IT-akceleracije za sirotinju.

Zapravo, on je u neprestanoj misiji brisanja razlika i granica, pa ne samo da mu je nevažno koju ko zastavu želi da istakne, nego bi od tehnološki nepismenih građana, kako ih je sam nazvao, da napravi vrhunske programere i to sve za samo tri mjeseca.

Čak i da ostavimo po strani činjenicu da bi ovakav program bio tehnološki ekvivalent tome da neko za jedno godišnje doba postane ljekar, samo rafalno ispaljivanje grandioznih obećanja, bez obaveze da ih podupre bilo kakvom studijom ranije smo vidjeli kod takođe „ekskluzivno“ obećanog projekta u televizijskom gostovanju „kodnog imena“ MIT (fiktivni Montenegro Institute of Technology, kao aluzija na čuveni Massachusetts Institute of Technology), preduzeća za državnu dostavu (bez kodnog imena) ili "Veljeg brda" (sa malim i velikim 'B').

Kako je prefiks "crnogorski/a" kao stvoren za pamtljive skraćenice, ovim tempom očekujmo domaću verziju CERN-a (recimo, skraćenica za Crnogorski eksperimentalni razvoj nauke), a dobro bi došla i domaća CIA. Fokus bi trebalo zadržati na najsavremenijim naučnim dostignućima, po mogućnosti i na naučnoj fantastici. Oni kojima se premijer obraća svakako, prema njegovom priznanju, ne razumiju da IT sektor nije zanatska vještina u kojoj se učenjem nekoliko komandi postaje softverski inženjer.

Razvi-iskra je tu da nam pokaže da bi korisnije bilo da se vojvoda Batrić interesovao za optimizaciju algoritama nego za sablje i da bi sintaksa Jave bila bolji motiv od sna Mandušića Vuka. Nema veze što tada nije bilo kompjutera – premijer je tu da promoviše stav da ne postoji izgovor, jer je i sam prešao put od apostola do propovjednika digitalnog jevanđelja tragajući za nečim većim od sebe.

Kao što bure baruta iz stiha s početka pjesme u svojoj hiperboli opisuje društvenu napetost, tako je i ova iskra dimni signal da se u nedostatku vidljivih i opipljivih ideja obećani spas traži u onostranom – bilo apostolkom ili digitalnom, ali svakako dovoljno nejasnom običnom puku da kod njega stvori strahopoštovanje i pokaže mu nadu u spas.