Piše: Vlado Vurušić
Studentski nemiri u Srbiji imaju odjeka i u regiji, pogotovo u onim dijelovima koje tamošnji režim voli nazivati dijelom "srpskog sveta" - u prvom redu u srpskom entitetu u BiH odnosno Republici Srpskoj te Crnoj Gori, gdje su na vlasti otvoreno provučićevske snage. Naime, tamošnje vladajuće strukture oslanjaju se na Aleksandra Vučića; štoviše, prihvataju ga kao svog "svesrpskog vladara" i maštaju o nekakvom ujedinjenju s maticom. Zbog specifičnog odnosa vladajućih struktura u RS-u (doduše, i dobar dio oporbe koja je protiv Dodika nalazi se na pozicijama ideologije "srpskog sveta") i Crnoj Gori prema Vučiću, odjek studentskih protestaa koji bi ga mogao otpuhati ima sve veći utiecaj u tim sredinama i političkim opcijama". Stoga se i ondje pozorno prati podrhtavanje Vučićevog režima jer bi se njegov pad mogao itekako odraziti na pozicije Milorada Dodika, Andrije Mandića ili Milojka Spajića.
Miloradu Dodiku trebala su puna dva mjeseca da se otvoreno stavi na stranu Vučića i napadne studente da ugrožavaju jedinstvo srpstva te da istakne da od Srbije očekuje da "RS što više integrira kao zajedničko tijelo". U regiji vlada dvojako raspoloženje - zadovoljstvo jer se trese stolica glavnog destabilizatora i kabadahije Balkana, ali i određeni oprez zbog onoga što će, ili može, uslijediti. Sad su ključni trenuci. On je još uvijek u sedlu, a perspektiva dana poslije je maglovita, pogotovo kad se gleda iz onih dijelova regije koji su pod višegodišnjim uticajem i pritiskom iz Srbije, pa i otvorenih tendencijama da anketira ili RS i Crnu Goru podredi prema uzoru Bjelorusije.
Studentski protest u Podgorici nakon masovne pucnjave u Cetinju. Protestanti su marširali prema .sjedištu vlade tražeći ostavke zvaničnika koje su optužili da nisu sproveli odgovarajuće sigurnosne mjere
Profesor podgoričkog Univerziteta Adnan Prekić navodi nam da je Vučić godinama gradio široku mrežu državnih i paradržavnih struktura preko kojih je kontrolirsao procese u Crnoj Gori. A napomenimo da nikad nije kritikovao Dodikove secesionističke ispade. No Vučić se, naravno, ne misli predati samo tako.
Sarajevsko Oslobođenje donosi da njegova sigurnosno-obavještajna služba BIA namjerava prebaciti težište izvan Srbije pokušavajući još jednom pričom o ugroženosti srpstva umanjiti intenzitet protesta i optužiti da "inostranstvo opet radi Srbiji i Srbima o glavi". Stoga je, kažu, razradila plan "Dimna zavjesa" kojim želi smanjiti pritisak studentskih protesta izazivajući "nacionalne nemire u BiH", da bi oni skrenuli pažnju s onoga što se Vučiću događa ispod prozora.
Prema tom planu treba "pojačati nacionalne tenzije u BiH, pogotovo između Srba i Bošnjaka", te na toj potki ojačati podršku secesionističkim težnjama RS-a i tražiti "entitetske oružane snage". To svakako nije bezazlena prijetnja, za kakvom je srpski režim nejednom posezao.
Sarajevska politologinja Ivana Marić nam kaže da bi, ako bi studenti uspjeli smijeniti Vučića i ujedno osigurati da se on ne vrati, "to otvorilo mogućnost za uspostavljanje stabilnijih i prijateljskih odnosa s državama iz okruženja".
- Međutim, to će umnogome zavisiti od toga ko će preuzeti vlast jer bi se lako moglo dogoditi da i poslije Vučića dobijemo Vučića, posebno uzimajući u obzir alternativu koja se dosad nudila u Srbiji - ističe Marić.
Prekić pak kaže da studenti u Srbiji "prvo moraju sami sebi odgovoriti na jedno jednostavno pitanje - žele li promjene ili zamjene?
- U tom kontekstu, na njima je i odluka hoće li ponoviti grešku koju je Srbija napravila 2000. godine, kad je smjenom Miloševića promijenila vlast, ali ne i politiku. To će bez sumnje biti najveći izazov za srpsko društvo, ali i za stabilnost regije koja se neće popraviti ako Vučića zamijene drugi lideri koji će sprovoditi istu politiku kao on - nastavlja Prekić.
I Ivana Marić smatra da bi se, ako se dobro ne osmisli što i kako dalje, a posebno to ko će preuzeti vlast, "lako moglo dogoditi da Vučić opstane koristeći se manipulacijama. Ne treba smetnuti s uma ni da u sjeni ushita studentskim buntom u Srbiji već sedmicama traje u okruženju gotovo zanemaren protest studenata u Crnoj Gori, čiji je okidač bila nezapamćena tragedija (kao i u Srbiji novosadska) u Cetinju, kad je poremećeni muškarac u suludom naletu ubio deset ljudi. Doduše, protest crnogorskih studenata politički je profiliraniji (on ima jaku proevropsku notu) od onih u Srbiji.
- Okupljeni oko grupe ‘Kamo sutra‘ pokazali su istrajnost i sposobnost da precizno i jasno artikulišu zahtjeve i uspješno sprovode svoje akcije - kaže Prekić.
Poznati crnogorski novinar Jakša Šćekić kaže da je evidentno da su Vučićevi poltroni u regiji u panici jer i Dodik i Mandić vide da Vučić tone.
- Oni bi rado pobjegli, ali ne znaju je li Vučić još dovoljno jak da i njima složi neki problem - kaže za crnogorski Standard Šćekić i napominje da će, ako se režim u Srbiji bude i dalje urušavao, on imati sve manje snage da "održava te ljude na okupu". Smatra i da bi Crna Gora mogla iskoristiti šansu da padom Vučića pojača svoj evropski potencijal jer bi to dalo prilike proevropskim snagama, kojih ima i u ovakvoj crnogorskoj vladi, da ojačaju. Upravo je to i velika nedoumica studentskog bunta koji je vjerovatno na putu da svrgne Vučića. Prekić nam kaže da je, iako postoje određeni izuzeci, podjela na one koji podržavaju proteste studenata i one druge prilično jasna. Za njega političke strukture koje podržavaju aktualnu vladu Milojka Spajića ili šute ili podržavaju Vučića, dok se na drugoj strani, među proevropskom i građanskom opozicijom, dominantno nalaze oni koji podržavaju studentske proteste u Beogradu.
Prekić je oprezan oko onoga što bi moglo uslijediti. Prema njemu, iako je režim Aleksandra Vučića ušao u terminalnu fazu i pitanje je trenutka kad će se urušiti sam od sebe, nažalost nije siguran da takvu sudbinu čeka i ideja "srpskog sveta".
- Taj projekt će možda privremeno imati ograničene kapacitete za utjecaj u regiji, ali je teško očekivati da će kraj režima Aleksandra Vučića označiti kraj tog projekta, koji srpske nacionalne elite forsiraju više od 170 godina. Prilagođavao se, nosio drugačije nazive i forme, ali je suština uvijek bila i ostala ista. Uostalom, nije Vučić formirao i oblikovao mehanizme i politike koje u regiji prepoznajemo kao politiku ‘srpskog sveta‘. To je učinio njegov prethodnik Boris Tadić, a Vučić je samo nastavio unapređivati i razrađivati tu ideju - navodi Prekić.
Dodaje da su prosrpske i proruske stranke u vladi Crne Gore direktno podržale Vučića, a Spajićev pokret Evropa sad, kao i u mnogim drugim slučajevima, slijedi tu politiku. Tišina i izbjegavanje da se jasno odrede prema protestima studenata jasno ukazuju na čijoj su strani simpatije aktuelnog režima Crne Gore.
- Pod Vučićevom direktnom kontrolom nalaze se dvije trećine medijskog prostora, a preko određenih organizacija, grupa, pojedinaca, ali i srpske crkve u Crnoj Gori, Vučić je uspostavio snažnu kontrolu nad mnogim segmentima političkog i javnog života u Crnoj Gori. Građanska pobuna s kojom se Vučić suočava u Srbiji bez sumnje je ostavila posljedice na njegov uticaj u Crnoj Gori. To potvrđuje i nedavni povratak DPS-a na vlast u Budvi, iako je sam Vučić u jednom televizijskom nastupu za nesuglasice koje su nastale među prosrpskim strankama u ovoj opštini poručio: ‘Riješićemo to‘. Aludirao je na formiranje vlasti u Budvi po njegovim uputama. Taj plan je propao, što ukazuje na to da Vučić nema kapaciteta da se predano bavi Crnom Gorom dok mu u Srbiji studenti dišu za vrat. Daleko od toga da on i dalje nema moć u Crnoj Gori, ali je ona u ovom trenutku limitirana. A druge se prosrpske i proruske stranke u Crnoj Gori zasad drže za Vučića jer vjeruju da im on i dalje može garantovati privilegije - navodi Prekić.
No u slučaju da se Vučićeva vlast počne ozbiljnije ljuljati, Prekić nema sumnje da će te strukture uz koordinaciju SPC-a vrlo brzo naći novog "gospodara". Prekić navodi i da to nije ništa čudno i neočekivano. Podsjeća da je u listopadu 2000. godine tad najjača prosrpska partija u Crnoj Gori, Socijalistička narodna partija, preko noći završila u koaliciji s Vojislavom Koštunicom, odričući se Slobodana Miloševića čiju je politiku dotad bezrezervno podržavala.
- Ne dvojim u sličan scenarij ako padne režim Aleksandra Vučića - ističe Prekić.
Ivanu Mariću ne čudi suzdržanost političara iz RS-a jer se ne žele zamjeriti Vučiću, koji je dosad uspijevao pobijediti u takvim situacijama.
- Da ne bi zauzeli pogrešnu stranu, sigurnije im je pričekati i vidjeti ko ima veće izglede za pobjedu, pa će se u skladu s tim opredijeliti. Za razliku od političara, studenti su podržali svoje kolege, ali bojim se da bi se to moglo negativno odraziti na njih s obzirom na to da Dodik koristi slične metode vladanja kao Vučić. U Federaciji su prilično nezainteresirani, pa tako nema ni značajnih okupljanja u znak podrške studentima. Vode se parolom ‘ovo nije naš rat‘ - govori Marić.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR