Sve mi diraj, al'oružje ne

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Čudna su sorta ti ljubitelji oružja. Iako misle da imaju pravo da liše života drugo živo biće (da, i životinje su živa bića, zamislite), jako su osjetljivi kad je u pitanju njihovo pravo da imaju i nose oružje. Dabome - oduzmite im ga i oni neće znati šta da čine od svog života, bez da se zamaknu. Mnogima od njih se cjelokupna životna priča svodi na vikendaške izlete u šumu i izlaganje svog krvavog plijena na haubi auta, uz obavezno alkoholisanje.

I evo vidite kako to ide: kad ova Vlada, o kojoj, razumije se, nemam dobro mišljenje, predloži jedan kvalitetan zakon (a kvalitetan je čim je toliko uznemirio lovce) odmah se udruži i ala i vrana da zakon ocrne i, ako je ikako moguće, spriječe njegovo usvajanje. Vidjevši da je vrag odnio šalu, lovci, njih oko 1000, udružili su snage i preko izvjesnog advokata Ivanovića pokušavaju da, kako se to u politici veli, silnim amandmanima obesmisle predlog novog Zakona o oružju i municiji.

Moram vam reći da sintagma "legalni vlasnici oružja" meni zvuči kao da kažete legalni proizvođači amfetamina. Koji zapravo postoje, baš kao što nažalost postoje i legalni vlasnici oružja. U Americi veoma popularni lijek Adderall je u biti amfetamin i možete ga dobiti na recept ako imate ADHD. Ali ako pokušate da proizvodite metamfetamin u svom podrumu bićete u velikoj nevolji.

E sad, zašto bi iko osim vojske i policije legalno posjedovao oružje? Ja ne spadam. u one koji su poslije drugog cetinjskog masakra zažalili što ga nemaju. Naživio sam se, nije me briga ni za šta. Ali nije li to nepravedno? Dajte da ga imamo svi, bez ikakvih provjera i procedura ili ga oduzmite svima osim vojsci i policiji. Ideja da postoji grupa ljudi, mimo policije i vojske koja može legalno da ima oružje je toliko bolesna da mi, vjerujte, nedostaju riječi da bih je opisao. Advokat Ivanović veli da se zakon "ne fokusira na suštinu problema" : "nadzor psihički nestabilnih ljudi" između ostalog. Ovaj... a ko će vršiti taj nadzor i kako?

Da se ne ponavljam, ali cijela Crna Gora ima tek nekoliko dobrih kliničkih psihologa i psihijatra. Nije mi poznato da li uopšte imamo forenzičke psihologe. Ne bih da pozleđujem ničije rane ali kad se baš toliko ubezobrazilo, moram i ja podsjetiti da je vinovnik prvog cetinjskog masakra bio strastveni lovac i da je svoje žrtve ubio iz karabina za koji je, meš'čini, imao dozvolu. Njegove psihopatske crte niko nije na vrijeme prepoznao, kao ni kod onog drugog. Shvata li gospodin Ivanović da pričom o nadzoru psihički labilnih pojedinaca takoreći puca u nogu onih koje zastupa?

Vidite, iako ga naš pravni sistem ne poznaje, postoji u umjetnosti (a bogme i u životu) takozvani Čehovljev zakon. "Pištolj (ili puška) koji visi na zidu u prvom činu moraju opaliti u posljednjem". To doduše nema toliko veze sa oružjem koliko sa filozofijom drame i idejom da u tekstu i na pozornici ne smije postojati ništa suvišno, ništa što neće imati neku ulogu u drami. Ali ja ga sad izmještam iz domena pozorišta i prenosim u realan život. U Crnoj Gori je mnogo, premnogo agresivaca i psihički labilnih ljudi. Neki od njih posjeduju legalno oružje. Zašto maksimalno ne otežati takvima da dobiju oružni list? Zato što će se,avaj, ugroziti prava divnih i uzornih građana koji su u duši dobri, samo eto vole vikendom da malo pripucaju?

Znam da Crnogorci tradicionalno vole oružje no to me ne sprečava da iskažem svoj stav. Ima Crnogoraca koji vole Thompsona i smatraju da je to dobra muzika. Možda - u paklu. Čak smo juče u "Vijestima", doduše u tekstu prenesenom iz Deutsche Welle pročitali da je Thompson postao, pazite sad, "dio muzičke elite". Jasno mi je:fašizam je opet in. A slutim i da bi NRA imala velikog uspjeha u Crnoj Gori.