Nikada više ruski vazali: Česi neće pristati na igru Putina i Trampa

Piše za CEPA Martin Pospišil, ekonomista i specijalista za međunarodni razvoj.

Poslije pregovora u Rijadu, izgleda da SAD i Rusija traže sfere uticaja. Ako mislite da će Česi igrati ovu igru, razmislite ponovo.
 
Rođen sam u komunističkoj Čehoslovačkoj, naciji koju su Rusi okupirali do njihovog prisilnog odlaska 1990. Zvanično su se zvali Sovjeti, ali za nas su oni jednostavno bili Rusi – ružno lice moskovske vladavine.

Sovjetski Savez se hvalio da je unija jednakih, ali u stvari, naše iskustvo je bilo samo još jedno poglavlje u vekovnoj težnji Rusije za ekspanzijom. Kao što je Vaclav Havel jednom rekao: „Najveći problem Rusije je što ne zna gdje počinje i gdje se završava“.

Kada sam bio dječak, ruski vojnici su patrolirali našim ulicama, njihov jezik je bio nametnut u školama, a naša istorija je prekrajana kako bi odgovarala lažima Moskve. Sjećam se užasa kada sam vidio riječi ispisane u čitanci. Ćirilica je izgledala strano, čak neprijateljski. Bio je to svakodnevni podsjetnik da nijesmo slobodni.

Čehoslovačka nikada nije bila dio Rusije, ali su nas tretirali kao koloniju. Od Baltika do Centralne Azije, ruski imperijalizam je slijedio isti obrazac – zauzimanje resursa, potiskivanje kultura i održavanje kontrole silom koju često primjenjuju lokalni saradnici.

Rusija je briljirala u propagandi, predstavljajući se kao antikolonijalna sila dok je čitave nacije držala u svojoj orbiti.

Sovjetski Savez se možda raspao, ali ovaj obrazac i dalje postoji u najnovijoj iteraciji Rusije.

Tečno govorim ruski jezik i koristim ga svakodnevno. Gledam rusku televiziju i slušam ruske političare na njihovom jeziku.

Poruke koje prenose na ruskom često se znatno razlikuju od retorike koju koriste za stranu publiku.

Većina Rusa ne vidi problem u invaziji susjednih zemalja, a mnogi bi voljeli da Češka ponovo postane dio njihove imperije.

Iznenađeni su što osuđujemo invaziju 1968. – kao da je jednostavno trebalo da je prihvatimo.

Razgovarao sam sa bezbroj bivših sovjetskih vojnika koji su ponosni na svoju ulogu u okupaciji Čehoslovačke.

Danas skoro niko u Rusiji to ne smatra pogrešnim. Za njih je to bio neophodan čin kontrole – demonstracija moći.

Ovaj način razmišljanja se nije promijenio. U stvari, obični Rusi još uvijek široko podržavaju ruski rat u Ukrajini. Prema istraživanju Levade iz januara 2025. tri od četiri Rusa podržavaju nastavak rata u Ukrajini. Ovo nije samo Putinov rat.

Daleko od sukoba u Ukrajini, kada posjećuju Češku, mnogi Rusi uključujući i one sa evropskim pasošima često se ponašaju kao da je naša zemlja još uvek dio njihove imperije.

Ogromno prisustvo ruskih grupa i građana povezanih sa crkvom i državom u Karlovim Varima, i drugim poznatim zapadnočeškim banjskim gradovima, samo je jedan od mnogih primjera.

Kao odgovor, češka vlada je nedavno donijela nova pravila koja traže od ruskih podnosilaca zahtjeva za češke pasoše da se odreknu ruskog državljanstva.

Pored toga, sa nadogradnjom naftovoda Transalpine (TAL), Češka sada svu svoju naftu nabavlja od zapadnih dobavljača, eliminišući sposobnost Rusije da koristi energiju kao polugu protiv nas. Ruski se više neće nuditi u češkim školama kao opcija za obavezni drugi jezik.

Ne dijele svi Česi moje stavove. Značajna manjina bi pozdravila povratak ruskom uticaju. Neki čak čeznu za danima sovjetske vlasti. Nova vlada za koju se očekuje da će biti izabrana kasnije ove godine vjerovatno će biti manje agresivna prema Rusiji. Međutim, za ogromnu većinu pouke ruskog imperijalizma su jasne.

Poslednji ruski vojnik je napustio Čehoslovačku 1991. Bilo je čudo, ali čuda se dešavaju. Isto tako, ruske trupe su bile prinuđene da napuste Avganistan.

Izgubili su kontrolu nad baltičkim državama. Oni su upravo morali da se povuku iz Sirije, dok je jermenski parlament započeo proces pridruživanja EU. Ruski imperijalizam može izgledati kao nezaustavljiv, ali istorija pokazuje drugačije.

Sve je veći strah da se SAD možda povlače iz Evrope. Čini se da su neki američki lideri skloniji pregovorima sa Putinom, što je zabrinjavajuća promjena za zemlje poput naše, koje se previše dobro sjećaju cijene pomirenja iz 1938.

Diskusije na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji od 12. do 14. februara samo su istakle krhkost zapadnog jedinstva.

Nova Trampova administracija učinila je ustupke Putinu, uključujući i dovođenje u pitanje same svrhe NATO-a. Ne smijemo zaboraviti pogubne posljedice takve politike u prošlosti. Za zemlje poput Češke, to evocira bolna sjećanja na vrijeme kada je Moskva diktirala našu sudbinu.

Gledajući unazad, pitam se koliko bi moj život bio drugačiji da ruski tenkovi nikada nijesu napustili Čehoslovačku.

Istorija nas uči jednoj neospornoj lekciji: ruski imperijalizam nikada nije trajan.

Imperije padaju. Okupatori odlaze posebno kada su slabi, kao što je bilo Rusko carstvo (Sovjetski Savez) 1980-ih i 1990-ih.

Volio bih da nova američka administracija ovo razumije, umjesto da im se udvara.

U međuvremenu, češki narod nikada neće prihvatiti povratak naših ugnjetača.