Milojko Spajić i ekonomija populizma

Piše: Milan Brdar

Kada predsjednik Vlade Crne Gore, Milojko Spajić, na ekonomskom forumu „Biznisk Agenda 2025“ ocijeni kao „sramnu“ analizu Ekonomskog fakulteta, koja ukazuje na uzročno-posljedičnu vezu između rasta neto zarada i inflacije, tada se ne radi samo o neslaganju sa naučnim stavovima, već o zabrinjavajućem pokušaju diskreditacije akademske zajednice u korist političkog populizma. Ova izjava otvara brojna pitanja: Kakav je odnos vlasti prema stručnoj analizi? Da li se ekonomska politika u Crnoj Gori zasniva na realnim parametrima ili na političkim interesima? I najvažnije, kakve posljedice ovakav pristup može imati po građane?

Premijer Spajić je svojim riječima jasno stavio do znanja da kritički osvrt na vladine ekonomske mjere nije poželjan. Umjesto argumentovanog odgovora na analizu Ekonomskog fakulteta, on pribjegava diskreditaciji. Time se pokušava stvoriti utisak da je svaki stručni stav koji se ne uklapa u narativ vlasti ne samo netačan, već i neprijateljski. Ovakav odnos prema akademskoj zajednici podsjeća na autokratske prakse gdje je jedina istina ona koju servira vlast.

U demokratskim društvima, akademske institucije igraju ključnu ulogu u analiziranju i procjeni javnih politika. One su filter kroz koji se provjerava ispravnost odluka donosioca vlasti. Ako se umjesto argumentovane rasprave pribjegava etikiranju i obezvređivanju naučnih analiza, jasno je da vlast ne teži objektivnoj analizi, već pokušava da zaštiti sopstvene političke interese.

Suština sporne analize Ekonomskog fakulteta jeste jednostavan ekonomski zakon: nagli rast neto zarada bez odgovarajućeg ekonomskog rasta i produktivnosti može uzrokovati inflaciju. Ovo je empirijski potvrđeno u brojnim državama i ekonomska je činjenica koju potvrđuju i međunarodne finansijske institucije poput MMF-a i Svjetske banke.

Međutim, politika Milojka Spajića se zasniva na drugačijem principu – na politički atraktivnim, ali ekonomski neodrživim mjerama. Povećanje neto zarada zvuči odlično u predizbornim kampanjama, ali ako nije praćeno rastom proizvodnje, investicija i izvoza, rezultat može biti upravo ono na što je upozorio Ekonomski fakultet – inflacija. Rast cijena koji pogađa svakog građanina, a naročito one sa nižim primanjima, direktna je posljedica takve politike.

Inflacija nije samo brojka u statističkim izvještajima. Ona se odražava na svakodnevni život građana – na cijene osnovnih životnih namirnica, komunalija, stanarina. Kada plate nominalno rastu, a realna kupovna moć opada, građani ubrzo shvataju da im je „povećanje zarada“ zapravo donijelo slabiji standard. Ako se inflacija ne suzbije pravovremenim mjerama, ona može dovesti do opšte ekonomske nestabilnosti.

Kada premijer Spajić kritiku Ekonomskog fakulteta naziva „sramnom“, on zapravo pokušava skrenuti pažnju sa suštinskog problema – neodržive ekonomske politike njegove vlade. Pravi „sraman“ postupak bilo bi ignorisanje ekonomskih zakonitosti zarad populističkih poena.

Politički lideri koji pribjegavaju diskreditaciji stručne javnosti često dugoročno nanose štetu sopstvenim državama. Kroz istoriju smo vidjeli brojne primjere vlastodržaca koji su odbacivali stručne analize kako bi nastavili sa ekonomski neodrživim politikama – sa katastrofalnim posljedicama. U slučaju Crne Gore, rizik je da će se kratkoročne populističke mjere pretvoriti u dugoročne ekonomske probleme koji će kasnije zahtijevati radikalne mjere štednje, povećanja poreza i smanjenja plata kako bi se stabilizovala ekonomija.

Izjava Milojka Spajića nije samo napad na jednu analizu – ona je simptom dubljeg problema u crnogorskoj politici, gdje se populizam stavlja ispred ekonomske realnosti. Umjesto da odbaci analizu Ekonomskog fakulteta, vlada bi trebalo da ozbiljno razmotri njene zaključke i koriguje svoju ekonomsku strategiju u skladu sa ekonomskim zakonima, a ne političkim željama.

Društvo koje zanemaruje stručna upozorenja i daje prednost političkoj propagandi u donošenju ekonomskih odluka osuđeno je na ekonomske krize. Crna Gora ne smije biti jedno od takvih društava. Zato je od ključne važnosti da se ekonomija vodi na osnovu naučnih činjenica, a ne političkih dogmi. Ako se ovakav trend nastavi, građani će biti ti koji će platiti cijenu loših odluka – kroz inflaciju, ekonomske probleme i pad životnog standarda.