Sve osim bezuslovne podrške studentima je relativizacija zločina na Cetinju

Za Antenu M piše: Stefan Todorović 

Ako ne znate kako izgledaju metode suptilnog urušavanja nekoga pokreta ili inicijative možete se uvjeriti na primjerima navodne dobronamjerne i konstruktivne kritike koje u javnom prostoru iznose razni intelektualci, novinari, kolumnisti, javni djelatnici i svestrani stručnjaci iz raznih oblasti, a zapravo samo svjesni ili nesvjesni stručnjaci za relativizaciju odgovornosti za užasne zločine počinjene na Cetinju.

U izraženo polarizovanom i politizovanom društvu (u najgorem stranačkom obliku) kakvo je crnogorsko, mladi ljudi iz neformalne studentske grupe Kamo śutra srcem su se pubunili protiv nemarnosti i nesposobnosti vlastodržaca i digli glas za profesionalno uređivanje institucija i sistemsko mijenjanje crnogorskoga društva u segmentima obuhvaćenim njihovim zahtjevima.

I gle čuda, odjednom više nijesu u fokusu očiti propusti djelovanja bezbjednosnog sektora i nedoraslosti trenutnih vršilaca najviših državnih funkcija, te njihova nemarnost i neprofesionalnost već je najveći problem zločina na Cetinju da li su studentski zahtjevi dobro formulisani i da li im smetaju ljudi koji dolaze na njihove proteste?

Da li im je podrška fakulteta zapravo podrška ljudi koji se u bivšem režimu nijesu navodno glasno čuli? Kako to komentarišu? Zašto su prvi zahtjevi politički? Zaboga, da li postoji nepolitički zahtjev u Crnoj Gori? Zašto nijesu organizovani kao studenti u Srbiji? Možda zato što nijesmo Srbija? Zašto ne prošire zahtjeve? Zašto ne traže odgovornost i drugih visokih političkih funkcionera, a ne samo iz bezbjednosnog sektora? Zašto nijesu šetali do druge institucije? Zašto su podigli glas sad, a ne ranije? Zašto nijesu rekli ovo ili zašto nijesu rekli ono?

I sve te irelevantne činjenice kad je u pitanju zločin na Cetinju stavljaju studente u poziciju pravdanja, umjesto da se pravdaju oni koji su zaista odgovorni za zločin na Cetinju. A studenti to svakako nijesu. Oni su svoju odgovornost pokazali i pokazuju je.

A što rade ostali javni djelatnici i građani Crne Gore – relativizuju zločin na Cetinju. Jer nije pitanje zašto je neko na protestima, pitanje je zašto nema vas na protestima, gospodo? Zašto tražite izgovore? Zapitajte se, kako vam može jedan demonstrant biti važniji od 13 izgubljenih života na Cetinju? Zašto ispravne zahtjeve studenata zamagljujete raznim diskursima i fokusom na nebitne činjenice i događaje?

Do zločina na Cetinju nije došlo zbog navodno loše formulisanih zahtjeva studenata ili zato što su organizovani kao neformalna grupa a ne plenum studenata. Do zločina je došlo zbog trulog sistema u kojem živimo.

Studentski zahtjevi i njihova borba su samo jedan mali, ali neophodni korak, u pokretanju procesa ozdravljenja crnogorskoga društva. Jer nijesu bitne smjene Bečića i Šaranovića, da bi umjesto njih došli naši ili njihovi, nego da bi se pokrenuo proces odgovornosti javnih funkcionera. Kao što i zahtjev za uvođenje građanskog obrazovanja u škole treba da novim naraštajima da alat za kritičko promišljanje političke i društvene stvarnosti. Kako bi lakše uočili da ove navodne konstruktivne i dobornamjerne kritike u stvari idu na ruku samo onima koji su zaćutali i koji se nadaju da će se studenti umoriti, da će se umoriti građani koji ih podržavaju čime bi uvjerili sve nas da se ne vrijedi boriti jer se ništa ne može postići. I na kraju da se krivica svali na studente i njihovu navodno loše vođenu borbu i organizaciju.

Ne! Studenti su u pravu i njihovo djelovanje je ispravno! Sve ostalo je manipulacija i laž!

Trenutno je studentima potrebna bezuslovna podrška, a ne navodna konstruktivna i dobronamjerna kritika koja pomjera fokus s odgovornosti vlasti. Studentski zahtjevi su na mjestu i svako kritikovanje zahtjeva govori da vi nijeste na pravom mjestu. I da svjesno ili nesvjesno služite trulom sistemu protiv kojeg se navodno borite.

Djelovanje neformalne studentske grupe Kamo śutra je trenutno jedino što valja u Crnoj Gori. I zato studenti, nijeste vi ti koji treba da odgovarate na pitanja, već je crnogorsko društvo to koje treba da odgovara na vaša pitanja i da odgovori na vaše zahtjeve. Znajte – „Svaka budala može kritikovati, osuđivati i žaliti se – i većina budala to i radi.“