Istorijska predstava i farsa - ili istorijska šansa za EU

Za Antenu M piše: Biljana Jovićević 

Susret američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) i njegovog potpredsjednika Džej Di Vensa (JD Vance) sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u Bijeloj kući, kojem smo preko globalnih svjetskih medija mogli uživo svjedočiti, biće - već je, jedna je od najsramotnijih stranica istorije SAD-a. Teško da je za utjehu, ali moj osjećaj iznesen na društvenim mrežama u real time-u podijelili su mnogi posljednjeg februarskog dana 2025., gledajući kako „lider slobodnog svijeta“ zajedno sa kamarilom svojih ulizica, predvođenih potpredsednikom Vansom u tipičnom mafijaškom stilu u Ovalnoj sobi Bijele kuće, sve pred novinarima, zaskaču, buliraju i pokušavaju zastrašiti rijetkog istinskog heroja današnjeg svijeta, ukrajinskog predsjednika Zelenskog. Rori Stjuart (Rory Stewart) nekadašnji britanski konzervativni poslanik i ministar, koji je u međuvrememnu postao podcaster u popularnom The Rest is Politics, zajedno sa čuvenim spin majstorom Tonija Blera (Tony Blair), Alisterom Kempbelom ( Alastair Campbell), ne manje iznenađen, teatar u Bijeloj kući stavio je u istorijski kontekst - ubistva austrijskog prestolonasljednika Ferdinada u Sarajevu, što je bio neposredni povod za početak Prvog svjetskog rata. Znam, znam, desničari i protivnici takozvane „woke“ kulture reći će, malo je što Trampa bezrazložno upoređujete sa fašistima, sad još i to. To što se za takve tvrdnje jedan za drugim roje dokazi, između ostalog i tako što u MAGA svijetu, u Evropi još uvijek zabranjeni nacistički pozdrav sieg heils, postaje mainstream (prvo Musk, potom Bennon) – to valjda gore po činjenice i istinu.  

Pošto je tokom susreta predsjednik Zelenski, čovjek, koji već tri godine predvodi herojski otpor svog naroda pred ruskom invazijom, odgovorio, i to samo činjenicama na bujicu besramnih laži, Venc je želio da napad nastavi daleko od medijskih kamera, procijenivši da su ipak javno, malo pretjerali, dok je glavni buli i medijski mag, Tramp zaključio da će to „izgledati dobro u medijima“ te su nastavili javno ponižavanje i brukanje svega onoga, zašto je Amerika u svojoj politici deklarativno tvrdila da stoji.  Trampovi lojalisti u Ovalnoj sobi u pokušaju da mu se dodvore, čak su se trudili da ponize predsjednika Zelenskog zbog toga što nosi vojnu uniformu, a ne odijelo i kravatu, zaboravljajući na trenutak da ih stvarni šef njihovog šefa, najbogatiji čovjek na svijetu, koji je nekada pripadao grupi koja je nosila nadimak PayPal mafija, Ilon Mask (Elon Musk) svakog dana ponižava, pojavljući se u Bijeloj kući i dajući im svima instrukcije šta da rade, u farmerkama i sa kačketom. Jedini Trampov lojalista, koji je djelovao da mu je „malo neugodno“, nekadašnji žestoki kritičar Putina, sada i bukavalno „mali Marko“, kako mu Tramp odavno tepa, državni sekretar Rubio (Marco), brzo se oporavio, kada su se na društvenim mrežama pojavile fotke na kojima djeluje bolesno, te se pojavio na CNN-u i bržebolje zatražio izvinjenje od Zelenskog (ono čuveno Čvorovićevo „hajde sad lepo priznaj pa će Đura da ti oprosti što te tukao").

Gostujući na FOX-u, nakon što je potpisivanje sporazuma propalo i otkazana zvanična press konferencija, Volodimir Zelenski se saglasio da je sastanak bio neprijatan i da nije dobro izgledao, ali je na direktan upit o izvinjenju, poručio da nema zašto da se izvinjava. Novinar ga ne dao bog nije upitao da li on očekuje izvinjenje zbog zaskanja domaćina, koji su igrali ulogu Putinovih advokata. 

Tako smo uživo svjedočili onome što je prije nekoliko dana Stiven Kolber (Stephan Colbert), američki komičar u jednom od svojih segmenata koji starično komenatrišu američku zbilju, poigravajući se sa riječima pjesme „Amerika zemlja slobodnih...  America Land of the Free“ zaključio da su u međuvremenu postali "America land of The Fee  ...Amerika zemlja provizije“. Jasno je da predsjednik Zelenski očigledno nije želio da plati fee u vidu pristupa rijetkim mineralima u svojoj zemlji, te ukrajinskim lukama - za ništa, što je bila ponuda Trampa. Obično, kada ti rekateši traže da platiš, to rade tako što ti zauzvrat ponude „zaštitu“, ovdje međutim ni toga nije bilo. Pije par sedmica Trampov ministar trezora Skot Besent (Scott Bessent) bio je u tajnoj misiji u Kijevu, gdje je, kako su izvijestili mediji, od ukrajinskog predsjednika tražio da im u mineralima plati, ne pomoć koju bi SAD-e mogle da im pruže ubuduće, već i onu koju je prethodna administarcija SAD-a obezbijedila za odbranu Ukrajine od ruskog agresora.

Da Trampova i Vensova predstava ipak nije izgledala dobro u medijima, potvrđuju riječi demokratskog kongresmen Seta Moultona (Seth), koji je aktelnog američkog predsjednika nazvao kukavicom i Putinovom marionetom, a Vensa kukavicom i Trampovom marionetom.

„I ono čemu smo upravo svjedočili je susret u Bijeloj kući između dvije kukavičke marionete i jednog heroja“. Da ove riječi duboko rezonuju, potvrdio je sam Tramp, koji odlazeći iz Bijele kuće medijama rekao da Zelenski, kojeg je, koliko prošle sedmice nazvao diktatorom, ali je uporno odbijao i odbija da tako nazove Putina, rekao da ukrajinski predsjendik neće mir već da je „samo govorio Putin ovo, Putin ono“. Osim toga, među onima koji su slavodobitno likovali na ovu katastrofu, istakao se Putinov domaći ljubimac, bivši predsjednik i premijer Rusije, Dmitrij Medvjedv koji je oskoljen, Zelenskog nazvao „drskom svinjom“.

Senator Berni Sanders upitao je ima li danas republikanca spremnog da stane uz Ukrajinu i demokratiju.

“Godinama nakon republikanskih priča o slobodi, ima li jedan republikanac u Kongresu spreman da stane uz Ukrajinu i demokratiju? Ili su SVI saglasni sa Trampom da je Vladimir Putin, krvožedni diktator, naš saveznik u ovom užasnom ratu koji je on započeo.”

Kad je o republikancima u Kongresu riječ “mrka kapa”. Nekadašnji Trampov kritičar, koji se pretvorio u beskičmenog lojalistu, senator Lindzi Grejm (Lidsay Graham) koji se, koliko isto jutro na Kapitol hilu, u dvostranačkoj delagaciji susreo sa Zelenskim i sa širokim osmjehom slikao, nakon naglog odlaska ukrajinskog predsjednika iz Bijele kuće, medijima je izjavio da “nikad nije bio ponosniji na predsjednika Trampa”. Gledajući ga nijesam mogla da se ne upitam kako je moguće da je ovaj čovjek bio najbolji prijatelj američkog heroja, senatora Džona Mekejna (John McCain), još jednog kojeg Tramp i mrtvog prezire. 

Dok su se američki građani po društvenim mrežama postiđeni, izvinjavali svijetu zbog Trampa i Vensa, koji su suprotno tvrdnji Maska, da je „Zelenski samog sebe uništio u očima američkog naroda“, bili posramljeni jer je, riječima legendarnog ruskog šahovskog velemajstora Garija Kasparova „Tramp uništio Ameriku u očima svijeta“, konzervativni kolumnista Dejvid Frum(David) je za The Atlantic napisao: „Makar znamo istinu. Ružna je, ali je nophodno za suočiti se“.

„Lažno prijateljstvo u javnosti od strane Trampa i Vensa, praćno izdajom iza scene, bilo bi mnogo opasnije za ukrajinsku stvar“, konstatovao je. „Obojica i predsjednik i potpredsjednik pokazali su sistemu zapadne Alijanse nešto što mora pod hitno da zna: nacionalno-bezbjednosni sistem Zapada predvođen je dvojicom ljudi kojima se ne može vjerovati da će zaštiti američke saveznike - i koji duboko saosjećaju za najagresivnijim diktatorom na svijetu“.

I izgleda da su konačno progledali.

Za promjenu, nakon dugog sna Evropa je reagovala kako treba. Jedan za drugim evropski su lideri shvatili da je sad - ili nikad,  i bezrezvno stali uz predsjednika Zelenskog i njegov narod. U moru reakcija, kao suštinske, ako ih se budu držali, ma koliko bilo teško a biće, izdvajam dvije. Onu evropske komesarke za vanjske poslove i bezbjednost Kaje Kalas (Kallas) da je „danas je postalo jasno da slobodnom svijetu treba novi lider. Na nama Evropljanima je da preuzmemo taj izazov.”

Najvjerovatniji novi njemački kancelar, pobjednik nedjeljnih izbora, lider CDU- CSU-a, Fridrih Merc (Friedrich Merz) poručio da se nikad ne smijemo zabuniti ko je agresor, a ko žrtva u ovom jezivom ratu:

“Dragi Volodmire Zelenski, stojimo uz Ukrajinu u dobrim i vremenima iskušenja. Nikad se ne smijemo zabuniti oko toga ko je agresor a ko žrtva u ovom užasnom ratu.” Da ne bi bilo zabune, da je njegova rekcija, a ne njegovog tima, ostavio je u potpisu svoje incijale.

A da ne bude zablude - ono što predstoji Evropi i onima koji još drže do vrijednosti humane civilizacije - zaštiti Ukrajinu u njihovoj pravednoj borbi za njihovu, a time i našu slobodu, neće biti nimalo lak zadatak. Stručnajaci procjenjuju da je Evropi bez podrške SAD-a, potrebno najmanje dvije godine da uz ogromne napore osigura vojnu podršku za Ukrajinu u mjeri da su sami sposobni da se odupru, i veliko je pitanje može li se i kako bez američkog oružja u tom periodu Ukrajina odbraniti i osigurati dugotrajni mir. O svaranju evropskih odbrambenih snaga sada se već priča duže od decenije, ali su potrebne milijarde eura, kažu stručnjaci. Nato će sa Trampovom uplivom biti pod ogrominim pritiskom. Evropa očajnički treba novog lidera, umjesto neefikasnog i teatralnog francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron), koji nikako da shvati da podilaženje bulijima ne daje rezultate, a naročito ne dugoročne.

Sve što je o Ukrajini, Evropi i Trampu izgovorio budući njemački kancelar Merc od nedjelje do danas retorički zvuči kao muzika za uši – posebno stepen njegove jasnoće da se na Trampovu Ameriku ne može više računati i da Evropa mora sebe zaštiti i pozicionirati, ali će realizacija biti ono što se računa i što će biti težak ali nužan poduhvat za spas zapadne civilizacije. Lider najsnažnije evopske ekonomije, moraće da se nosi i sa posrnulom njemačkom privredom, koja je godinu završila u blagoj 0,2 posto recesiji, sa posrnulom infrastrukturom, auto-industrijom u krizi i pod prijetnjom Trampovih tarifa, nagominalnim nezadovoljstvom građana, problemom mogracije, dok mu desničarski AfD, uz zastrašujuću podršku Ilona Maska sa svemoćnim alatom društvenih mreža, dišu za vratom.

Sve to preliva se i na ostatak EU, u kojoj desnica polako ali sigurno jača. Sastanak koji je zakazao britanski premijer Kir Starmer (Keir), koji je takođe bio u uzaludnoj misiji pipitomljavanja Trampa dan prije Zelenskog - prva je prilika. Neprocjenjivo je važno da Velika Britanija u ovome, stane rame uz rame sa EU. Istu tendenciju pokazali su u pravim reakcijama i premijeri Kanade i Australije.

Na Ameriku i otpor Trampu, Masku i ostalim tech-bros, koji pred očima američkih građana razvaljuju sve ono čime je ta zemlja sebe izdvajala i polagala pravo na titulu "lidera slobodnog svijeta", ne treba računati. Demokrate i njima bliski civilni aktivisti, grupacije i mediji posrću kao nokautirani bokser, koji ne zna sa koje mu strane pucaju udarci. Plaćaju debelu cijenu decenijskog flertovanja i podilaženja krupnom kapitalu koji se odmah nakon 9. novembra prestrojio u Trampov kamp, i sada je direktna prijatnja njihovoj egzistenciji, čemu najbolje svjedoči slučaj Džefa Bezosa (Jeff-a) i kultnog, a sve više lojalističkog The Washington Post-a, čiji je novinar Džoš Rogan (Josh) ujedno i komentator CNN-a, nekad oštar kritičar Trampa, rano jutros po našem vremenu, a u američkom primetime-u, pokušavao da opravda zahtjev Bijele kuće za izvinjenjem Zelenskog što su ga napali (trebao je da ćuti, veli, i da se fokusira na cilj) i da kao brani ukrajinsku stranu - istovremeno. Zaključite sami koja je sljedeća faza ovakvih primjera…

I nije jedni, već je samo ilustracija. Jer kako drugačije objasniti potpuno odsustvo bilo kakve smislene reakcije na razvaljivanje američkih federanih službi, uključujući i onih esencijanih po funkcionisanje sistema, agencija za bezbjednost, otpuštanja hiljada zaposlenih uključujući i vojnog vrha, tužilaca, istražitelja, odlučivanje Bijele kuće kojem mediju će dati, a kojem ne da izvještava iz Bijele kuće, pa su tako u Ovalnoj sobi zlostavljanju Zelenskog od strane “lidera slobodnog svijeta” i njegovih piona, prisustvovali novinari ruskog TASS-a, ali ne i AP-a, zatim kako se samo rijetki usuđuju plan o etničkom čišćenju Gaze javno tako i nazvati, već se bave tehnikalijama, da li je moguće ili ne izvesti Trampov plan…i tako dalje i tako redom. 

U rekacijama na live podcast Rorija Stujarata i Alistera Kempbela, jedna osoba je precizno u komentarima pobrojala 10 stvari koje novac ne može da kupi: moral, poštovanje, karakter, empatiju, povjerenje, zdrav razum, manire, otmenost, strpljenje i ljubaznost.

Jedinstvo evropskih lidera iskazano sinoć nužno je odmah i neodložno održati, kanalisati i mobilisati u hitnu i odlučnu akciju, u suprotnom je samo pitanje vremena kada ćemo svi, nakon Ukrajine, postati sljedeći AI Gaza video, kojeg je Tramp s ponosom postirao na svom nalogu.  

Ko to još uvijek ne vidi i pravda se "to je samo Tramp, svašta je pričao a ništa nije uradio uradio ni u prvom mandatu", i ne vidi da je Tramp iz 2017. bio samo rad na infrastrukturi za Trampa, Maska i ostale desničare iz Projekta 2025-u, koji su za četiri godine pauze razradili master plan razaranja zapadne civilizacije i onoga što je ostalo od njenih vrijednosti, i sada ga ubrazano i dosljedno sprovode bez da možemo uhvatiti dah - samo će im se kazati i to brzo.