Gospodin i bijednik

Piše: Jovan Nikolaidis

„Srdžbu mi, boginjo, pjevaj, Ahileja, Peleju sina, pogubnu, kojano zada Ahejcima tisuću jada, snažne je duše mnogih junaka ona Hadu poslala, a njih je same učinila plijen da budu psima i pticama gozba...“

Vječiti Homer i „Ilijada“, za sva vremena poređenje prikladno. Danas pogotovo. Ukrajina i Rusija, Gaza i Izrael, sita Evropa i sirotan Balkan, Albanci-Bošnjaci i Srbi. Zelenski i Tramp. Pravda i nepravda. AGON i POLEMOS. Evropski Kult Razuma pada pred razmahanom silom uobražene Amerike. Sa Istoka čekaju kagebeovac i mandarin. Da se pridruže, spremni.

Sinoć ogledah/odslušah konferenciju u Ovalnoj sobi. Potom rezigniranost i kraj prozora moj pogled u crno nebo nad sobom. U nemoćnom bijesu na život koga ću još morati da odživim. Desiće nam se još nevolja, ne mogu nas narednih mjeseci zaobići događaji. Beznadežno je očekivati da se ijedna od obećanja koja nam nude jednobožačke svete knjige ispune. Ćuti raspeti Bog, ćeška se po kosi Jahova, skreće pogled Muhamed as ka nebesima i onom tamo, daleko tamo. Uvijek je bilo za neznavene dovoljno duševne hrane, otrova za zdravomisleće. Kad je pokvarenjak srio glupana, iz tog divana rodila se Religija. Uz nju, nevidljiva pravičnost kao odocnjela nagrada, zavežljaji za sirotinju kojima sve Imperije svijeta nutkaju slabijima od sebe.

Razmahani Donald Tramp, uljudni i zbunjeni Volodimir Zelenski, u želji da smiri, objasni, zamoli. Sjedi Gospodin otvorenih dlanova pored bijednika sa pruženim kažiprstom, koji je gosta pozvao u želji da ga opljačka. Gospodin se ovoga puta nije dao.

Sjutra će nanovo početi da ginu pravednici diljem svijeta. Imperija će dalje nadirati. Gospodin se otima i prkosi, bijednik prijeti. „Tko mnogo daje malo prima, ti ništa neznaš dušo moja, večeras pijem u čast onih bez imena i broja“ (varijacija na baladu A. Dedića).