O bogobojaznom senatoru i još nekim čudnim pojavama

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Američki državni sekretar Marco Rubio pojavio se juče na FOX televiziji sa krstom na čelu. Kažu da je to sasvim normalno i da je u pitanju običaj za Pepelnicu tj. Čistu Srijedu ali je, realno, djelovalo kao megablamaža. Prvo sam mislio da sanjam ili tripujem i da je to u stvari Glen Benton (za one koji ne znaju, pjevač grupe Deicide, lik koji je usijanim gvožđem urezao sebi krst - doduše obrnuti -na čelu, opasan frontmen, u privatnom životu dosta cool lik). Nisu bogami ni đavo ni mađije ni magične pečurke nego brutalna i mnogopoštovana nova američka (a možebiti i svjetska) realnost. Vidite vi kako to ide - smijali smo se Zdravkovim apostolima a sad se oni vjerovatno smiju nama. Oni kao da su prije nas vidjeli u kom pravcu svijet ide.

I nemojte, molim vas, da se čudite što mitropolit zagrebačko - ljubljanski Kirilo za predmet svog predavanja uzima veganstvo. Što bi se on, jelte, opredjeljivao bilo za studente bilo za Vučića kad teokratiji ide dobro na globalnom nivou. U takvoj konstelaciji odnosa mogao je slobodno da besjedi i o izumiranju polarnih medvjeda. Ja sam ga upoznao devedesetih, znam ga kao Milana, matematičara koji ne voli brojeve, tako mi je on rekao. Njegova specijalnost je, ako se ne varam, analitička geometrija. Pozajmio je od mene knjigu "Amajlije i talismani" (E. A.Walles Budge) i nije mi je vratio ali nema grke, davno to bijaše. Ja sam, uostalom, jednom pozajmio Psaltir iz crkve za magijske svrhe pa smo takoreći kvit. Jedino mu zamjeram što je, pored vegetarijanstva, propustio da osudi i neke stvari koje ja volim a koje su sve pogubne za dušu blagočestivog hrišćanskog čeljadeta: Kabalu, tarot, Ji Đing, astrologiju, lucidno sanjanje, kristaloterapiju...

Nego, ako gledate YouTube često kao ja, sigurno ste primijetili da vam svako malo iskaču dvije ljepotice - plavuše naglašenih oblina. One vas, pomislićete, pozivaju na nekakav ludi party u londonskom rave klubu - ne baš. To su, naime, "misionarke" Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana poznatijih kao Mormoni. Mormoni su vam čudesan spoj ljubavi prema spasenju i još veće ljubavi prema kapitalu. Oni su ljupko čudovište protestantizma. Usavršili su marketing do detalja i dobro im je poznato da seks najbolje prodaje sve.

Znali su to razni lovci na duše od pamtivijeka. Još se biskup Irinej Lionski žali da neki gnostici koriste mlade i lijepe djevojke da bi neupućene zaveli i inicirali u "otrov hereze". Eto, ako vas zanima zašto su baš ovi naši dani posljednji i želite da upoznate ove krasne cure, vi skoknite do najbliže mormonske crkve. Šta - nema ih ovdje? Bez brige, sagradiće se. 22 vjerska objekta su samo početak, poslije njih idu novi projekti, nove Iskre i nova Sveta...pardon - Velja Brda A ako ćemo pravo, ni taj ludi party nije sasvim isključen jer Mormone često povezuju sa poligamijom.

Dobro, sad će reći neko, a zašto se pravoslavlje tako ne reklamira? Pa zato što nema potrebe. Milan Bojović, u monaštvu narečeni Kirilo, nije do Boga došao preko svoje ljubavi prema matematici, kao što biste mogli pomisliti. "Reine Mathematik ist Religion" i "Das höchste Leben ist Mathematik", pisao je Novalis. Ali ne. On je, kao uostalom i njegova braća, samo još odlučnije, u onom prvom žestokom naletu antikomunizma i pseudotradicionalizma osjetio neodoljiv poriv da se posveti Crkvi, štaviše monaškom životu. Treba pritom znati da oni uopšte nisu tako vaspitavani. Njihovi roditelji su bili obični Crnogorci, ne previše zainteresovani za religiju. Sad bi mogao čitav traktat da se napiše o krizi vrijednosti, o duhovnom vakuumu , praznini nakon sloma jednog sistema koju je trebalo popuniti bilo čim ali to je sve već ispričano..

Grupa ultrapravoslaca sa Filozofskog fakulteta u vrijeme kad čitava stvar nastaje bila je marginalna. Neki mi nisu vjerovali da je studentima, mladim ljudima, takoreći avangardi jednog društva najvažnije pitanje : "Ideš li u crkvu?" Danas - takvi vode državu. Aha, reći će neko (a znamo i ko): to je sve zato što je DPS previše tolerisao i popuštao Amfilohiju. E vidite - nije. Najnovija dešavanja u Americi pokazuju da je u pitanju globalna stvar. Ljudima, naime, treba religija. Treba im osjećaj da njihov život ima smisao, da nismo samo beznačajna trunčica prašine u ravnodušnoj i hladnoj vasioni (čak i ako jesmo).

I tu uskaču tradicionalne religije, uvijek spremne da ponude spasenje i velika većina mladih ljudi se prima na to iako postoje alternative. Zar nije primjerenije u današnjem ludom svijetu biti haos magičar ili Diskordijanac, ili, najzad, i budista nego pristalica monoteizma? Po meni jeste, ali to zahtijeva da se izađe iz zone duhovnog komfora i da se malčice i misli. Pritom, ne poričem da pravoslavlje, u čijem ritualu se svakako zadržalo više od ranog hrišćanstva u odnosu na druge njegove grane ima u sebi nešto drevno što nesumnjivo djeluje privlačno - posebno kad ga neki protestanti otkriju. Ono što nije privlačno je da se pod plaštom religije provlače mnoge nimalo duhovne pojave - nacionalizam, isključivost, razmetanje luksuznim voznim parkom a kod nekih bogme i "neumerenost u jelu i piću".

Kad već pomenusmo Čistu Srijedu, kako se ne sjetiti T. S. Eliota i njegovih stihova iz istoimene poeme:

"Hoće li velom zastrta sestra moliti
Za one koji teturaju u tami, za one koji u tebe veruju
i tebe poriču
Hoće li moliti za decu pred vratima
Koja ne žele da se udalje a ne umeju se moliti

O narode moj, šta učinih ja tebi..."

U ime Boga, u ime eshatologije i vječnog spasenja činile su se i čine se mnoge nedolične stvari. Svjedočimo im bezmalo svakodnevno. I sve je više ljudi koji kažu "Vjerujem u Boga, ali popovi nemaju moje poštovanje. Oni su danas političari." Ne u Crnoj Gori. Ovdje se, još uvijek, Crkvi najviše vjeruje.

I ne mogu se oteti utisku da je SPC koja, razumije se, ne podnosi New Age, masone i iluminate, veoma dobro razumjela i primijenila njihovo dobro poznato geslo - misli globalno, djeluj lokalno!