Informerovske insinuacije Željka Trkanjca

Reagovanje crnogorskog književnika Milorada Mija Popovića 

Tribina ,„Geostrateški odnosi na evropskom jugoistoku“, koja je 7. 3. 2025. godine, održana u organizaciji Matice hrvatske, izazvala je stanovito interesovanje javnosti. U Jutarnjem listu su ovim povodom objavljena dva teksta: novinarke Željke Godeč, u subotu, 8.3. „Došli su kao posljedica državnog udara, ne mogu provesti brzu aneksiju, ali imaju plan – uništenje nacije.“ i u nedjelju, 9.3. Željko Trkanjac, urednika JL, „Moćni govor crnogorskog književnika u Zagrebu: 'Uništenje crnogorske nacije, to je plan. I ne, nije Srbija jedini krivac.“

U tekstu gospođe Godeč korektno se izvještava o glavnim tezama  sučeljavanja, u kojemu su pored moderatora Damira Zorića, učestovali Davor Ivo Stier i ja. No, na moje iznenađenje – vjerujem i ostalih koji su prisustvovali ovom razgovoru, urednik Trkanjec, iz druge ruke – nije bio prisutan na tribini – u krajnje proizvoljnom i nesređenom tekstu, insinuira da „Srbija nije jedini krivac“ za sadašnje stanje u Crnoj Gori(!?), a ne navodi ko je još odgovoran. Jesu li to, možda, Hazari, Hetiti, Kurdi, Arbreši, Longobardi?

Kako je to obično sa tekstovima čiji je povod skriven od čitalaca, u kontekstu asimilacije Crnogoraca – činjenice da je broj nacionalnih Crnogoraca u posljednjih čestrdeset godina nominalno upola smanjen – Trkanjec zamućuje ionako mutnu vodu, konstatacijom da „u pet godina (marionetske – prim. M.P) vlasti nisu radikalno mogli smanjiti broj Crnogoraca“! Iako je u prethodnom pasusu citirao potpuno oprečnu tvrdnju: „ Srbija se temeljito bavi Crnom Gorom više od 180 godina.“

Elem, u ovoj nevještoj, novinarski nepismenoj konstrukciji, i površni čitalac može primijetiti niz nelogičnosti, pa i stupidnosti, karakterističnih za vrstu tabloidnog novinarstva, čiji je rodonačelnik u Zagrebu bio počivši Marinko Božić.

Jer, iz mog izlaganja, koje je trajalo gotovo sat vremena: o genezi crnogorsko-srpskih odnosa od vremena Njegoša i Ilije Garašanina do danas, permanentnim pokušajima asimilacije Crnogoraca i okupacije Crne Gore,s osvrtom na pokušajе državnih udara 2015. i 2016. godine, ulozi Srpske pravoslavne crkve u denacionalizaciji Crnogoraca i rušenju suverenističke većine 2020. godine, srbizaciji sektora kulture, prosvjete, javnih medija, sektora bezbjednosti, te diskriminaciji nacionalnih Crnogoraca, u svim sektorima javne uprave, kulturnog i društvenog života... Trkanjac u svom tekstu tretira neke teme i ličnosti koji nijesu bili predmet rasprave i analize, ili su samo sporadično pomenuti.

Naime, Trkanjac koristi priliku – i to je očigledni motiv za njegov pamflet – da Milu Đukanoviću, posveti pola teksta, iako je bivši predsjednik Crne Gore danas penzioner, na tribini u Matici hrvatskoj pomenut tek u nekoliko rečenica, u kontekstu lidera pokreta za suverenost i poslijereferendumskih grešaka u vođenju crnogorske identitetske politike. Urednik JL, u maniru Dragana J. Vučićevića, bez smisla i povoda, piše o Đukanovićevoj odgovornosti za nerješavanje sporova Crne Gore i Hrvatske, oko razgraničenja državne granice na moru kod   Prevlake i vlasništva vojnogškolskog broda Jadran.

Na ovaj način ignoriše  glavni dio diskusije koji je bio posvećen strateškim hrvatsko-crnogorskim odnosima: od vremena Njegoša i bana Josipa Jelačića, kralja Nikole i Josipa Štrosmajera, crnogorskih federalista i HSS-a, saradnji crnogorskih i hrvatskih disidenata u vrijeme Antibirokratske revolucije i pada komunizma, do danas. Kao i na uticaj velikosrpske politike na dramatično smanjenje broja nacionalnih Hrvata u Crnoj Gori, te o velikosrpskim pretenzijama prema katoličkom istorijsko-kulturnom nasljeđu u Boki kotorskoj. 

Uz to, Trkanjac nije ni pomenuo glavnu temu tribine: aktuelne geopolitičke izazove, u kontekstu promjena američke geopolitičke strategije, rata u Ukrajini, osovine Orban-Vučić-Dodik, koja je moskovska ispostava,te  sukobima i savezima srpskih i albanskih nacionalista, mogućim novim sukobima čiji je skriveni cilj još jedna promjena državnih granica u regionu. To jest, nije se ni jednom riječi osvrnuo na upozorenja o ponovnom oživljavanju starih i rađanju novih tlapnji –  u Beogradu i  Tirani –  o „etnički čistim državama“, o konačnom usaglašavanju etničkih i državnih granica na prostoru Zapadnog Balkana.

Tekst Željka Trkanjca, koji se osvrće na tribinu „Geopolitički odnosi na evropskom jugoistiku“, krajnje je neprofesionalan, tendenciozan, s očiglednim izmišljotinama, i shodno Zakonu o javnom informiranju Republike Hrvatske, zahtijevam da objavite moj demanti.