Standardi kompetencija za direktore vaspitno-obrazovnih ustanova

Za Antenu M piše: dr Slobodan Backović

O tome kako se biraju direktori obrazovnih ustanova i šta su nedostaci koji su centralizovali i politizovali naš obrazovni sistem pisao sam 2019. godine (tekst možete pročitati ovdje).

Aktuelna prosvjetna vlast nije promijenila proceduru izbora direktora obrazovnih ustanova: ministar ih bira i razrješava. O tome sam kritički pisao prošle godine (https://www.antenam.net/stav/335134-opet-ministar-bira-i-razrjesava-direktora-skole). Sadašnje rješenje se razlikuje od prethodnog samo u tome da je osim intervjua sa kandidatima predviđeno eliminatorno "online" testiranje kandidata za direktore. I sa ovm rješenjem izbora direktora nije umanjena mogućnost politizacije sistema. Treba imati u vidu da će se mijenjati i vlade i ministri. Direktore javnih ustanova i u Srbiji bira i razrješava ministar, u EU je takva praksa nepoznata.

 Komisije koja intervjuiše kandidate i predlaže ministru rang listu sa njihovim postignućima je ozakonjena 2017. godine promjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju po prijedlogu Evropske komisije za procjenu korupcije u posebno osjetljivim oblastima. Komisija je tada preporučila (preporuka 6(a)): „Procedure za imenovanje direktora škola treba da budu transparentnije. Naime, intervju treba uvijek da bude dio procesa i panel treba da obuhvati eksterne članove koji nijesu iz Ministarstva prosvjete, kao što su iskusni direktori drugih škola i roditelji iz škole u kojoj će biti imenovan novi direktor.”

 U komisijama za intervjue kandidata u administarciji ministra Šehovića i sadadašnjoj administraciji ova preporuka je djelimičmo ispoštovana. Naime, proces izbora nije bio transparentan i članovi komisije koja predlaže kandidata za direktora su bili većinom iz prosvjetne administracije, zaposleni u Ministarstvu ili krovnim obrazovnim institucijama. Neki članovi komisija nijesu imali bilo kakvo prethodno iskustvo u radu u obrazovnim ustanovama. Posebno je nepoželjno da direktori direktorata iz Ministarstva prosvjete budu u komisiji za intervjue sa kandidatima za direktore. Da li bi član komisije za izbor direktora mogao biti i neko iz javno obrazovne-ustanove kojoj se bira direktor?

 U komisijama kao eksterni članovi su istaknuti stručnjaci iz oblasti obrazovanja-eksperti sa liste koju je formiralo Ministarstvo na osnovu javnog poziva. Jedini uslov da bi bio ekspert, na listi Ministarstva, je bio da kandidat ima: "najmanje sedmi nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje najmanje sedam godina radnog iskustva u nastavi od čega, po pravilu, najmanje tri godine na rukovodecoj poziciji u oblasti obrazovanja." Nije traženo da kandidat za eksperta ima odgovarajući uspjeh na studijama, unapređena prosvjetna zvanja i nagrade. Kao eksterni članovi nijesu predviđeni roditelji? Pitanje je zašto na listi eksperata nijesu mogli biti i oni nastavnici koji nijesu bili na rukovodećim pozicijama a imaju najviša unapređena zvanja, nagrade i više od sedmog stepena obrazovanja???

 Zašto u komisiji za intervjue ne može biti i nastavnik sa najvišim unapređenim zvanjem: nastavnik-viši savjetnik i nastavnik-istraživač? Ova zvanja su dobili od prosvjetnih vlasti.

 Poseban osvrt zaslužuje dokument "Opis kriterijuma i kompetencija i sistem bodovanja za ocjenjivanje kandidata/kandidatkinja u postupku izbora direktora/direktorica javno obrazovno-vaspitnih ustanova koji je propisalo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija".

 U ovom dokumentu su date instrukcije za kandidate koji konkurišu za direktore. U pisanom "online" radu ocjenjuju se: "određivanje prioriteta i davanje predloga i znanje o unapređenju obrazovno-vaspitnog procesa". U napomeni dokumenta je: "Prilikom testranja kandidata/kandidatkinja, Komisija će procjenjivati vezu između Programa razvoja ustanove i pisanog rada." Na konkurs za direktore kandidati dostavljaju Program rada ustanove koji se ne ocjenjuje, indirektno se ocjenjuje preko pisanog "online" rada. Ono što bi se moralo uraditi, zbog transparentnosti izbora direktora, je da se pisani "on line" radovi kandidata učine javnim, kako učesnicima konkursa, tako i široj prosvjernoj javnosti.

Ako se pogleda Priručnik Uprave za kadrove "Kompetencije za starješine organa uprave i lica iz kategorije visoki rukovodni kadar" (Podgorica, 2019), vidjeće se da su u Ministarstvu  prosvjete, nauke i inovacija da su dio svog dokumenta napravili po uzoru na ovaj sa akcentom na kompetencije budućeg direktora (liderstvo, saradnja, komunikacija, inovativnost). Ove kompetencije se ocjenju iz intervjua kandidata.

 Ostaje da se pitamo zašto i zbog čega nijesu koristili, recimo, dokument Zavoda za školstvo (2016. godina) koji je usvojio Nacionalni savjet: "Standardi kompetencija za nastavnike i direktore u vaspitno-obrazovnim ustanovama".

 Ovim dokumentom za direktore vaspitno-obrazovnih ustanova su propisani standardi kompetencija:

1.     Obezbjeđivanje kvaliteta rada vaspitno-obrazovne ustanove,

2.     Upravljanje procesom razvoja/napredovanja djece u predškolskim ustanovama i postignućima učenika u učenju/nastavi,

3.     Planiranje, organizovanje i praćenje rada vaspitno-obrazovne ustanove,

4.     Saradnja sa roditeljima, organom upravljanja, lokalnom i ćirom zajednicom,

5.     Obezbješivanje zakonitosti rada ustanove i administarcija u ustanovi,

6.     Upravljanje ljudskim resursima.

 Ovi standardi su propisani i u dokumentu Zavoda školstvo (2015. godina) "Kako procijeniti kvalitet upravljanja i rukovođenja školom? (Indikatori kvaliteta i instrumenti za samo/evaluaciju rada direktora škola).

 Tamo se može vidjeti: "Polazeći od kompetencija rukovodilaca vaspitno-obrazovnih ustanova, kao skupa znanja, vještina i vrijednosnih stavova, definisali smo područja djelovanja rukovodioca u kojima se može evaluirati njegov/njen rad: 1) Zakonodavstvo i administracija; 2) Planiranje, programiranje, organizovanje i praćenje rada vaspitno-obrazovne ustanove; 3) Nastava/učenje; 4) Obezbjeđivanje kvaliteta rada škole; 5) Upravljanje ljudskim resursima i 6) Saradnja direktora sa roditeljima, organom upravljanja školom i lokalnom i širom zajednicom."

 Iste standarde za direktore škola možete naći i u "Programu obuke za rukovodioce vaspitno-obrazovnih ustanova" Zavoda za školstvo (2022. godina).

 Dakle, treba odgovoriti zašto se kod izbora direktora ne koriste standardi koji su propisani  prosvjetnim vlastima za njih, nego opšti standardi za starješine organa uprave? Korišćenje standarda za starješine organa uprave je nepotrebna greška kojom se zaobilazi nešto što je propisano prosvjetnim vlastima za direktore vaspitno-obrazovnih ustanova. Ispostavlja se, na prvi pogled,  da se direktori biraju po jednim standardima a njihov rad evaluira po drugim?

 U "Pravilniku o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata za izbor direktora javno obrazovno-vaspitne ustanove" propisana je protivurječnost. Naime, kandidati se na usmenom testiranju ocjenjuju: "Kandidat koji je ostvario više od 70% bodova na testiranju može pristupiti usmenom intervjuu." Potom: "Na usmenom intervjuu kandidat, u prisustvu svih članova komisije, izlaže pisani rad" koji je već ocijenjen?

 Ne mogu da vjerujem da u Ministarstvu prosvjete ne postoji institucionalna memorije i da kod pravljenja standarda za direktore autori nijesu znali da dokumenta Zavoda za školstvo. Posebno bi bilo iznenađenje da za ova dokumenta nije znala direktorica Zavoda.

 A, bilo bi dobro znati zašto se pri bodovanju kandidata za direktore ne uzimaju u obzir njihova unapređena zvanja, uspjeh na studijama (srednja ocjena i trajanje studiranja) i nivo obrazovanja iznad sedmog stepena. Uspjeh na studijama bi bio poželjan da se ne izabere za direkora kandidat koji je, recimo, studije završio u 32 godini! Takav slučaj imamo sada.