Moj grb, moje Tuze, moja Crna Gora

Za Antenu M piše: Zejnel Muminović, dugogodišnji fudbaler FK "Dečić"

Pisao sam prošle godine na Anteni M povodom inicijative o promjeni grba FK "Dečić". Pisao sam u nadi da ću tim tekstom podśetiti mnoge, ne samo Tuzane no i druge, na značaj očuvanja staroga grba koji je bio ne samo simbol tuške fudbalske tradicije no i simbol epohe bratstva i jedinstva, kad se naša sredina emancipovala i u domenu sporta i u domenu kulture i u domenu ravnopravnoga bitisanja.

Pokušali smo i bilbordima koji su nosili poruku: "Nek je vječan grb Dečića. Nek je vječno Tuze. Nek je vječna Crna Gora" probuditi ne samo pamćenje no i savjest kako vladajuće lokalne strukture tako i mještana, ali i svih ostalih u Crnoj Gori koji su ispod bilborda prolazili jer znamo da se to tiče svih nas. A nije ih malo koji su prošli ispod bilborda jer Tuzi su vjekovima na prometnom putu i dijelili su i dijele sudbinu države u kojoj se nalaze, makar nam se ponekad učinilo da su na periferiji. Žao nam je što nijesmo uspjeli probuditi savjest, kao što nam je žao što se nekoliko godina već potiskuju memorija i svijest o tome da je problem o kojem pišem zapravo dio šire agende preoblikovanja ne samo Tuza, nego Crne Gore, njenog ustrojstva i života u njoj.

Je li bespredmetno zapitati se opet đe smo mi? Đe su naši politicari, intelektualci, bivši fudbaleri da svi zajedno, uz sve razlike, bojkotujemo i pokažemo makar ośećaj prezira prema naopakim odlukama donesenim od strane formalnih i neformalnih struktura vlasti?

Zar je moguće da su glasniji poštovaoci kluba "Dečić" izvan Tuza nego mi u Tuzima. Pitaju me prijatelji jesu li živi Tuzani. Ne mogu se čudu načuditi đe su oni koji bi nekad za čast i pravdu život dali, oni čiji se roditelji i đedovi nijesu šteđeli prije nekoliko decenija kad je trebalo izboriti slobodu, razbiti sramne fašističke okove i ostvariti ideal bratstva i jedinstva. Otkud današnji inferioran odnos prema planu grupice ljudi?

Da promjene po svaku cijenu nijesu uvijek dobre, uvjerili su se mnogo puta svi, ne samo Tuzani već svi građani Crne Gore. U više navrata. Valjda nije potrebno objašnjavati da promjena antifašističke tradicije neofašističkim, nacionalističkim i klerikalnim težnjama (ma s koje strane dolazile) nije niti može biti dobra.

Svrha sporta, između ostalog i više od ostalog, jeste jedinstvo i igra, igra kao radost, a ne razdor. Dešavanja oko Dečića u dužem periodu pretvaraju tu igru i radost u razdor i ljutnju. Protest nekolicine mladića, navijača koji su iskazali bunt prema upravi kluba okončan je prije nekoliko dana njihovim hapšenjem.

Naša ćutnja daje krila za nove "podvige" onima koji Tuze ne žele viđeti kao varoš koja je bila interkulturno ogledalo i bastion slobodarskog otpora okupatoru. Naš kulturni pluralizam nestaje pred našim očima. Nestaje odlukama "naše" političke elite - kako one koja predlaže promjene tako i one koja tim promjenama, na svoju sramotu, daje legitimitet.

Vrtić "Dječja radost" promijenjen je u vrtić "Majka Tereza". Promijenjen je grb FK "Dečića". Promijenjen je Dan naše opštine. Dan kad je Tuze bespoštednom slobodarskom borbom oslobođeno od okupatora stavljen je u zapećak, a danom Opštine proglašen je datum kad je dobijena "administrativna bitka" za status Opštine Tuzi.

Kome to smeta antifašistička slobodarska tradicija i ko su ti koji je guraju u zaborav? Najnovije inicijative o promjeni naziva opštine Tuzi u opštinu Malesija dio su istoga plana. Pozivanje na nakaradni presedan koji je stvoren neprikladnim imenom opštine Zeta (koja ne obuhvata samo Zetu) ne smije biti dovoljan argument za promjenu naziva naše opštine! Uspije li se u svemu tome, neće se šuškati no glasno iznijeti i prijedlog da se naša škola koja nosi slavno ime Mahmuta Lekića koji je poginuo u borbi za slobodnu Crnu Goru zamijeni nekim drugim, "adekvatnijim". Do kad će se ćutati? Opravdanje da vas se ne tiče ništa izvan vaše avlije nije validno jer ne samo da nećete uskoro imati đe iz avlije no ni u njoj nećete živjeti po svojim pravilima. Pitam se misle li o tome političari koji se busaju u svoja demokratska, evropska, građanska ili nacionalna prsa.

Ćutnjom pred pokušajima razbijanja građanskog društva i pred normalizacijom revizionizma dajemo krila snagama koje Crnu Goru ne vide kao multikulturnu, građansku državu, kao mjesto zajedničkog života u različitostima već kao teritoriju plemenskih zabrana u kojima nema mjesta za drugačije i Drugo.