Za Antenu M piše: Nana Berger
Crna Gora odlučila je da unaprijedi svoju diplomatsku mrežu i zaključila novi memorandum o saradnji. S Marokom. Zemljom koja je majstor u balansiranju između različitih geopolitičkih interesa. Na prvi pogled – savršenim mentorom za „know-how“, koji je Vlada Crne Gore ponosno najavila u izvještaju sa 76. sjednice.
Maroko, zemlja poznata po tome što je 2011. usvojila ustav kojim je naizgled dodijelila prava opoziciji, a zapravo dodatno pojačala ovlašćenja kralja, baš djeluje kao primjer od kojeg jedna mala demokratija u procesu evropskih integracija treba da uči. Mogućnost da vlast bude koncentrisana u rukama vladara ipak zvuči primamljivije od zamaranja EU standardima, ljudskim pravima i pričom o političkoj odgovornosti.
Malo koja zemlja poput Maroka zna kako balansirati između narušavanja ljudskih prava i „regionalne stabilnosti“. Iako se suočava sa kritikama zbog represije prema novinarima i političkim protivnicima, Maroko je postao nevidljiv lider na afričkom kontinentu zahvaljujući politici koja se temelji na manipulaciji, investicijama i kontrolisanju regiona bez previše problema. Svaka sličnost s onim što ovih dana slušamo očigledno je namjerna.
Uostalom, premijer Milojko Spajić kritikovao je ovih dana spor razvoj Evrope, jer je vode karijerni političari, za koje kaže da nemaju nikakvo profesionalno i životno iskustvo. Strašno, zaista, jedan birokrata iz Brisela nikad sebi nije priuštio adrenalinski rolerkoster kripto investiranja kao uposlenik Goldman Sachsa, niti je upoznao Japanku budistkinju, Kineskinju komunistkinju...
Zašto se okrenuti nekim trivijalnostima ljudskih prava koja usporavaju privredni razvoj, kada je tu marokanski model vladanja, o kojem se baš mnogo toga zanimljivog može naći u izvještajima međunarodnih organizacija, posebno u dijelu koji se odnosi na slobodu govora i odnos vlasti prema političkim oponentima.
Veoma je važno da u trenucima velikih previranja, dok cijeli svijet bira stranu nekako budemo uz one koji vole da budu pomalo dobri sa svima osim prema sopstvenom narodu, a kad već jedna susjedna zemlja ima nekih svojih problema zbog kojih ni nikšićkim izborima nije stigla pošteno da se posveti, svaki „know-how“ je dobrodošao.
Odin
Umjesto da promovišu saradnju s onima od kojih imamo nešto da naučimo Spajić se uhvatio nekakvih autokrata i šeikova, jer su mu pare mjera svega, a za demokratiju ga svakako nije briga.