Tišina

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Bili izbori ili ne, skoro pa da nije nužno zakonom narediti tišinu. Naročito u javnom prostoru, baš onom prostoru koji na dan izbora mora ćutati. Ako ne računamo nekoliko portala, jednu televiziju i socijalne mreže, tišina svakako sve živo pokriva. A ako i nije tišina, onda urla crna propaganda, ili odbrana neodbranjivog. I jedno i drugo najvjerodostojnije ilustruje presuda suda u slučaju „BIRN”. U aferi „BIRN”. U konstruisanoj i s jasnom namjerom objavljenoj mapi „ekstremista“. A mapu je crtala novinarka Vijesti Jelena Jovanović. Namjera da se građanski aktivisti i novinari označe kao vjerski ekstremisti, i strpaju u isti koš s radikalnim i militantnim crkvenim bratstvima i organizacijama, izjaloviće se istog časa kad je i objavljena. No, ovih dana svu prljavštinu koja kulja iz „istraživačkog“ rada Jelene Jovanović ogolilo je i crnogorsko pravosuđe. A presuda je sljedeća: „Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, krive za klevetanje Tanje Pavićević“.

Dakle, Osnovni sud je potvrdio ono što smo znali i u trenutku kad je crna propaganda kontaminirala javni prostor, s ambicijom da se izjednače nacionalisti i ekstremi i oni koji na takve ukazuju. Da se izjednače naoružani kriminalci, sabrani u tzv. crkvenim bratstvima, i novinari i aktivisti koji su javno govorili i o njima, ali i o Srpskoj crkvi koja ih je okupila. U očaju i bijedi ogoljenih namjera tužene su ostale pri svojim tvrdnjama. Tužene su svoje navode nazvale „tačnim“, a kao krunski dokaz priložile peticiju protiv ustoličenja Jovana Mićovića, čija je potpisnica i Tanja Pavićević. Naravno, Sud je ovaj bijedni pokušaj odbrane svoga lika i nedjela ocijenio neosnovanim. Ovim su Jelena Jovanović i Dušica Tomović još jednom potvrdile motive koji su uzrokovali skandaloznu BIRN mapu. Grijeh svih prokazanih novinara i aktivista je u protivljenju da se na Cetinju ustoliči Jovan Mićović. Čovjek koji se morao naći u istraživačkom uratku Jovanović i Tomović. Čovjek koji jezikom mržnje propovijeda Hristovu ljubav?! Ali, u perspektivi Jovanović i Tomović nije ekstremista onaj koji mrzi i poziva na linč svega drugačijeg, već oni koji takvog ne žele u Cetinjskom manastiru. Nijesu krivi gumeni meci, šok bombe i suzavac, i oni koji su naredili nasilje i desant na Cetinje, već su krivi oni koji su u tom varvarskom činu povrijeđeni? Tako izgleda crnogorska stvarnost kroz durbin Jelene Jovanović.

Tako izgleda i Crna Gora danas. Varvarska i primitivna. U kojoj policija s ograda i kapija uklanja državnu zastavu i bača je na ulicu. U kojoj nacionalizam i šovinizam vrište u svakom javnom nastupu aktuelne vlasti i onih koji kane ostati vlast u crnogorskim opštinama. Sveto i profano. Profano i sveto. Zapravo, oboje u jednom, jer ono što bi trebalo biti sveto neuko je i nevješto, obično i prosto. I ne pripada Crkvi, i ne pripada Bogu. Vulgarna interpretacija religije na svom je vrhuncu. Pastiri su lažni, i stado je lažno. Onda i ne čude lažni istraživački novinari, i njihove medijske jazbine. Ali, ipak malo čudi Dritan Abazović. Nekad premijer, danas voditelj podkasta „Petak sa Dritanom“. Nije čudo što nekad sav važan Dritan Abazović danas vodi internet podkast, već je čudo što onaj koji je prodao Crnu Goru grdno zamjera režimu ono što je sâm radio, i neutješno plače nad kukavnom Urom ugašenom. Kako li će tek plakati u svom podkastu kad dođu na naplatu sva nepočinstva kojima se upisao u istoriju Crne Gore? Kad tužioci i sudije budu slobodni i nezavisni? Kao, recimo, sudija u slučaju „BIRN“? Kad se tužioci i sudije oslobode straha od režima i medijskih kerbera. Kad crna propaganda i njeni prvaci budu pozvani na odgovornost za svaku napisanu i izgovorenu laž.

Možda se čini dalekim, ali i taj dan će doći. Voskresenja ne biva bez smrti.