Trka jednako neomiljenih

Nacionalna konvencija Demokratske stranke za svog je kandidata na predstojećim izborima, u novembru 2016., u utorak, 26.jula u popodnevnim satima izabrala Hillary Rodham Clinton.

Uz to što je sama osvojila dovoljan broj glasova delegata, senator Bernie Sanders joj je, poput pravog gentlemana stare garde pridružio i svoje osvojene glasove, pa je prva kandidatkinja za Bijelu kuću, u povijesti SAD, izabrana aklamacijom.

Hillary sa svih strana čuje prijateljeske savjete: Uživaj u Konvenciji koja traje i na kojoj se okupila elita, ne samo Demokratske stranke, nego i ličnosti iz kulture, te oblasti ljudskih prava, u Konvenciji na kojoj za svako govorničko mjesto ima barem deset kandidata koji bi htjeli nešto reći o gospođi Clinton, uživaj jer…. Posao koji ti predstoji neće biti nimalo lagan.

U naredih nešto više od tri mjeseca valja uvjeriti Amerikance da je upravo bivši sekretar State departmenta i bivša prva dama Amerike, najbolji “predsjednički kandidat”, a ne populista, milioner sumnjivih poslova, zvijezda Reality-ja, balkanski zet, Donald Trump.

Živjeti posljednjih dvije sedmice u Americi je kao živjeti u dva paralelna svijeta.

Ljudi su podijeljeni na one koji prate sva moguća zbivanja oko nacionalnih stranačkih konvenicja i na one koji nemaju pojma o tome šta se zbiva jer se “trude izbjegavati taj cirkus”. Ovi drugi uglavnom ne žele komentarisati ništa. A prvi su opet podijeljeni po liniji potpuno oprečnog doživljaja zemlje u kojoj žive.

Pristalice pokreta kojeg je zaljuljao Donald Trump, poput papagaja za njim ponavljaju da je država na rubu propasti, da su ljudi nezaposleni, da su imigranti krivi za sve, da je administracija predsjednika Baracka Obame korumpirana, da vlasti puštaju drugima da iskorištavaju Ameriku. To sto činjenice, poput pada broja nezaposlenih sa 9,5 posto koliko ih je bilo 2008., na 4,5% u ovoj godini, tvrde sasvim suprotno, nikoga u tom taboru ne zanima.

Ako ne odgovaraju zadatoj tezi, to gore po činjenice.

Prošlosedmična Konvencija Republikanske stranke u Clevelandu, država Ohio, protekla je “mrziteljski” svega što ne misli kao Trump. Za govor mržnje koji se čuo, svaka balkanska komisija za medije kaznila bi sve one koji su prenosili nastupe aktivista i republikanskih senatora. Pozivi na hapšenje i javno suđenje Hillary Clinton, samo su vrh ledenog brijega koji sobom nosi netrpeljivost prema Meksikancima, Afroamerikancima, ljudima s posebnim potrebama, muslimanima….

Demokrati su odgovorili sloganom “Love Trump’s hate”, pozivajući svoje pristalice da na mržnju ne odgovaraju mržnjom. Već prvog dana Konvencije u Philadelphiji, u ponedjeljak 25.jula, prva dama SAD, Michelle Obama, izrekla je možda jedan od najjačih odgovora Trumpovoj politici : “Kad oni padnu nisko, mi moramo ići jos visočije!”

Inače, njen govor popraćen je ovacijama, a bilo je i razloga. Nadahnut, emotivan, pametan, s više toga izrečenog između redova nego direktno, Michelle (koja je ovoga puta savrseno pogodila i haljinu koju je nosila) podsjetila je na svu veličinu svoje zemlje.

“Nemojte zaboraviti da se ja svako jutro budim u kući koju su gradili robovi. I da su moje dvije kćerke odrasle na tom travnjaku postavši mlade žene svjesne da u ovoj zemlji sutra mogu biti predsjednice, ako to budu htjele. Ja ne vidim nikoga boljeg od naše prijateljice Hillary ko bi mogao ovu zemlju voditi dalje putem njenog napretka! I zato sam ja uz nju!” kazala je Michelle Obama prvoga dana Konvencije demokrata.

Donald Trump i Hillary Clinton sada su podjednako neomiljeni u SAD. Utrka će biti vrlo neizvjesna, i to do kraja. Teži je zadatak kojeg ima Hillary Clinton, i s većim posljedicama. Ako pobijedi Trumpa na izborima može učvrstiti demokratsku veićnu i zaustaviti cijepanje zemlje po etnickoj liniji. Ako pak izgubi, otići će u povijest kao najveći američki politički gubitnik koji nije uspio spriječiti putinizaciju Amerike.

David Brooks u New York Timesu zato poručuje kandidatkinji Demokrata da na prvom mjestu mora odmah i sada početi mijenjati ustaljeni matrijalistički način razmišljanja u okviru svoje stranke. Prije svega zbog toga što su glasači zabrinuti da će se kompletno društvo urušiti, koliko god bogato bilo.

Clintonova će morati korigovati svoj opšte poznati stil vladanja koji se sastoji u dobrom poznavanju vanjske politike, umjerenom socijalnom stavu i pristalici globalnih integracija. Ovo su vremena kada je SAD potreban predsjednik koji će razumjeti potrebe običnog domaćeg slabije obrazovanog čovjeka u zemlji u kojoj se ekonomija znatno promijenila.

Amerika na ovim izborima, tvrde mnogi, bira između dva nepopularna političara. Iz evropskog ugla (mimo Rusije) , manje je zlo Hillary Clinton, jer bi Donald Trump bio opšta propast.

Druga, laganija priča, ako Amerika dobije prvu ženu predsjednicu, jeste činjenica da će dobiti i prvog gentlemana. Zanimljivo bi bilo raspraviti hoće li bivši predsjednik Bill Clinton, a sada samo suprug u Bijeloj kući, otići živjeti u Istočno krilo, kojeg su tradicionalno zaposjedale prve dame. Hoće li, shodno uvrijezenom stavu o predsjedničkom supružniku, i dosadašnjoj tradiciji, Bill biti zadužen za sastavljanje liste gostiju na večeri u Bijeloj kući i rasporedu sjedenja za stolovima na državničkim banketima?

Ja lično ne mogu zamisliti situaciju u kojoj Bill Clinton daje posljednju riječ o tome hoće li na svečanom stolu uoči Božića cvijetni aranžman biti od ruža i vrijeska, ili samo od sušenih bobica!