Bulatovićev povratak sa deponije historije

Predsjednička kandidatura Momira Bulatovića će biti najgluplji u beskrajnom redu loših poteza crnogorske opozicije.

Piše Andrej Nikolaidis

Baš nekako u vrijeme kada se na televizijske ekrane, sa trećom sezonom Lynchove serije Twin Peaks vratio agent Cooper, povratak je najavio i Momir Bulatović. Mediji ga najavljuju kao predsjedničkog kandidata crnogorske opozicije. Sam Bulatović je povratak u politiku nagovijestio u intervjuu za Putinov Sputnjik.

"Kada sam, na Dan pobjede protiv fašizma, bio u Moskvi, obećao sam sebi da ću, kad se vratim u Crnu Goru, da se pridružim političkim snagama i pokretima koji će se mirnim i demokratskim sredstvima boriti protiv sramne odluke o ulasku Crne Gore u NATO. Jer, baš NATO je vojni savez koji predstavlja savremeni vid fašizma", veli.

Agent Cooper se vratio nakon dvadesetipet, Bulatović se vraća nakon petnaestak godina. Za razliku od Coopera, koji je ostao zaglavljen u znamenitoj, nadrealnoj Crvenoj sobi, Bulatović je to vrijeme proveo na vrlo realnoj i vrlo smrdljivoj, kako se to obično kaže, deponiji istorije.

Njegovu politiku bespogovornog služenja militantnom srpskom nacionalizmu i bezuslovne ljubavi prema Slobodanu Miloševiću (što će, vrati li se Bulatović doista, biti prikazano kao patriotizam i odanost) dva puta je odbacila partija čiji je bio predsjednik. Prvi put nakon sukoba sa Milom Đukanovićem, Demokratska partija socijalista. Drugi put nakon Voždovog pada, Socijalistička narodna partija. Ova druga, doduše, protiv srpskog nacionalizma ni dvijehiljadite, a ni danas, nije imala i nema ništa – naprotiv, ali su, za razliku od Bulatovića, prihvatili da je Slobo kaputt te da se, kao tele na sisu, valja zubima, rukama i nogama nakačiti na Vojislava Koštunicu.

'Najgluplji potez'

Da se Momir vraća dalo se naslutiti nakon fijaskom okončanog anti-NATO mitinga, koji je na Cetinju, povodom ratifikacije Protokola o pristupanju u crnogorskom parlamentu, organizovao Demokratski front. Momo je tamo bio gost-govornik iznenađenja - nešto poput onih djevojki u bikiniju koje iskaču iz torti u američkim filmovima. Njegov nastup oduševio je svih sto ljudi koji su se tom prigodom okupili.

Navodno bi upravo Demokratski front želio Bulatovića vidjeti kao novog predsjednika Crne Gore. Ako to nije spin provladinih medija, predsjednička kandidatura Bulatovića biće najgluplji u beskrajnom redu idiotskih poteza crnogorske opozicije.

Politika koju je do 1997. godine vodila jedinstvena Demokratska partija socijalista, potom Bulatovićeva Socijalistička narodna partija, srpske nacionalne partije i danas Demokratski front, neprekidni je niz katastrofa. Koji bi, da nije tragedija u kojoj su životi uzeti i životi protraćeni, bio urnebesna crna komedija.

Htjeli su pola Bosne i pola Hrvatske - ostali su bez Kosova. Svojim glasovima, novcem, a ponekad i tijelima, podržavali su bombardovanje Sarajeva, Dubrovnika i Vukovara - a onda je bombardovan Beograd. Borili su se da hrišćanstvo zaštite od islama i "Zelene transverzale" - dočekali su NATO napad, koji je bio najveća mobilizacija hrišćanskih zemalja protiv jednog neprijatelja od krstaških ratova naovamo. Bili su protiv modernizacije i otvaranja Crne Gore ka Zapadu - dobili su (i mi ostali sa njima) 28 godina dugu Đukanovićevu vladavinu - čemu odmah treba dodati još pet, bude li Bulatović doista predsjednički kandidat.

Crna Gora je danas sve ono protiv čega su oni bili - nezavisna je država, članica NATO-a i prva sljedeća članica Evropske unije.

Povratak na svoje

Bulatović je Sputnjiku povjerio kako gleda na to: "Zvanično, teško je da se u kratkom roku sve vrati na svoje. Razbijena čaša teško se sastavlja. Sebe ubjeđujem da smo u jednoj državi i da praktično sve treba da funkcioniše kao što sada funkcionišu Srbija i Republika Srpska."

Govorimo, dakle, o čovjeku koji sanja da je Crna Gora nalik na Republiku Srpsku. Šta reći i kako pomoći kad "ne pomaže voda, majko, sa Korita Ivanova..."

Crnogorski predsjednički izbori biće održani sljedeće godine. Za sada imamo dvije (nepotvrđene) medijske najave kandidature - Aleksa Bečić i Momir Bulatović.

Zanimljivo, Demokrate, stranka Alekse Bečića, nastala je jednom od ćelijskih dioba Socijalističke narodne partije čiji je zakoniti otac Momir Bulatović. A ova je, opet, nastala diobom nekad Bulatovićeve, danas Đukanovićeve Demokratske partije socijalista - koja će, dakako, imati svog kandidata.

Ti se izbori najavljuju kao prekretnica u demokratskom životu Crne Gore i početak velike promjene. Ali je za sada jedino izvjesno kako će ti izbori biti, da prostite, onako - incestuozni. Kad malo bolje pogledaš, šta god da bude - ostaje u kući.

Za kraj, evo moje prognoze za crnogorske predsjedničke izbore 2018. godine: najbolji mogući opozicioni kandidat je Ranko Krivokapić; najizgledniji je Aleksa Bečić; najgori mogući je Momir Bulatović. Kažu kako je politika "umjetnost mogućeg". Politika Momira Bulatovića i Demokratskog fronta je umjetnost najgoreg mogućeg.

Twin Peaks, brate.