Hvala, Tramp

Piše: Zlatko Dizdarević

Činilo se u početku tek "nestašni", a zapravo globalno opasni i incidentni Donald Trump, vratio se sa srećom kući nakon ludih osam dana vatrometnog spektakla i raznih nestašluka koje će svijet pamtiti podugo.

Od Rijada do Jeruzalema, Betlehema pa Rima, Brisela i Taormine na Siciliji... Od kralja najrigidnije a opasno moćne Saudijske Arabije, do pape koji, onakav kakav je, vjerovatno nije prestajao ispotiha da moli za oprost čudesnom gostu koji nije uspio (ni htio) da se prilagodi ikom živom na ovom putu. Ipak, svim onim što je kazao i učinio, polako ali sigurno Trump je otvarao oči posmatračima i kibicerima raznih vrsta, privodeći mnoge jasnom zaključku: Gazdi moćne države, kako sebe doživljava, poslovne bahanalije bez limita i bilo kakvih "političkih" pravila, iznad su i ispred svega što tradicionalne politike smatraju normalnim.

Kvazipolitički cunami koji je protutnjao dijelom Bliskog Istoka i Europe ostavio je za sobom haos od kojeg se valja oporavljati ali, nad kojim se valja i zamisliti. Svijet sklon cirkusijadi zabavljao se estradnim budalaštinama nad kojima je žuta štampa – znači danas mahom i politička – doživljavala orgazme nabrajajući ono što jesu, ili nisu oblačile Melanija i Ivanka po salonima u Rijadu, a šta kod Pape, pa šta se jelo, pilo i kako i kome molilo, ko je sve od tzv. prvih dama kobajagi velikana, a zapravo malih lidera G7 bio na fotografiranju za historiju, a ko je falio, ko je bio u prvim redovima o ko pozadi, saznavalo se može li luksuzni blindirani "tenk" Trumpa proći kroz ovu ili onu starinsku kamenu kapiju u prelijepoj Taormini na Siciliji, kako se na urnebesan način jedna predsjednica u crvenom uporno iz pozadine prišunjavala Trumpu tamo naprijed zagledana potom sanjivo-erotskim pogledom šiparice u njega, namrgođenog poput Baba Roge, čitale se analize psihologa o tome kakav je višestruki smisao crvene boje one haljine, te kako On neprekidno ponavlja da je ovo ili ono "fantastično", "super" ili "nezaboravno..." Čak i kako je egzaltiranim Saudijcima prodao "puno lijepog oružja" od kojeg će ponijeti kući milijardu dolara. Naravno, za "lijepo" ubijanje. U muzeju Holokausta je bilo "fantastično" , neće nikada, veli, zaboraviti Yad Vashem... Onda je kazao kako su "Nijemci loši, jako loši". Tako je ostalo zapisano.

Mnogo će se toga glamuroznog, holivudskog, politički nezabilježenog, ignorantskog, neznalačkog, mrzovoljnog i kontraškog spram cijelog svijeta i svih dobrih običaja prepričavati s ovog putovanja. Farsa na najvišem nivou, bal taština, sujeta i samopromocija iznad svega. Ali, samo na prvi pogled. Mnogi će kazati da se tu nema šta previše zgražavati, to se moglo i očekivati i od njega ali i od mnogih što su ga fascinirani dočekivali bezmalo ljubeći svaki korak kojim je prošao s porodičnom svitom.

Sve skupa, međutim, i nije bilo baš tako površno i neprilagođeno sistemu što su ga tradicionalni šminkeri protokola i manira domislili. Ogromna bi greška bila vjerovati da jeste.

U onoj famoznoj cifri koja je prva bljesnula pred očima ostrašćenih kibicera Trumpovog putovanja – oko 110 milijardi dolara od Saudijske Arabije za oružje i oko 380 milijardi ukupno koje će on "odnijeti kući", sazdana je ključna činjenica koju je još prvog dana putovanja sjajno detektirao prof. Duraković: Ti novci su čisti američki profit, majstorstvo zla i investicija za višestoljetnu muslimansku mržnju...

Što se Trumpa tiče, bingo! "America First."

Ko tamo, na Istoku, mimo napaljenih vlasnika korporacija u Americi, još trlja ruke? Saudijska Arabija koja je ionako bastion što se najgore ruga demokraciji, ljudskim pravima i slobodama u svijetu, najizdašnijem logističaru terorističkih organizacija i pokreta na Bliskom Istoku, urneku svega protiv čega se, eto, Zapad s Amerikom, liderom demokracije bori. Trump im sada, evo, nudi i "arapski NATO" sa sjedištem u Rijadu! Takva podrška svekolikom mraku, doktrinarnom, sistemskom i mentalnom odavno nije zabilježena.

Šta je ovim Trump dodatno još "pogurao": Iranofobiju bez presadana čak i u odnosu na vremena napada na Homeinija. To je, zapravo, sigurna garancija da nema tog oružja koje će Amerika proizvesti a Sauditi neće kupiti (a Izrael u drugoj vrsti biznisa dobiti) ne bi li ih ono makar za korak približilo nedosanjanom snu o konačnoj eliminaciji Irana. Njihovu civilizaciju, preko noći i bez zasluga obogaćeni beduini s Poluotoka, doživljavaju kao noćnu moru. Trumpu je u tom kontekstu problem i momenat kada je u Iranu ponovo pobijedila izrazito reformatorska struja koja već nekoliko godina uz velike napore ali i podršku tamošnjeg mladog naraštaja, intelektualaca, ljudi iz svijeta kulture i obrazovanih krugova, čine velike odmake od doskora dominantne konzervativne vladarsko-vjerske nomenklature. Washington se s Trumpom opredijelio za najrigidniju snagu u regionu jer je zlo profit. Ta logika ne uviđa da igra neće proći ne samo zato što je današnji Iran suviše ozbiljna država za srednjovjekovnu Saudijsku Arabiju, već i zato što Teheran u odnosu snaga u regionu nije sam.

Ekskluzivnim zatrpavanjem arapskih tržišta milijardama i eliminacijom EU s tog terena, ali još više dramatičnom teorijom o američkoj naplati "usluga" drugim članicama NATO-a za njihovu odbranu, glavnim smislom Alijanse do sada, raspada se de facto san o globalnoj sigurnosti Europe. Istovremeno je Trump gestama i osmijesima uz povike "fantastično", već pomalo iz mrtvih izvukao bezočno agresivnog Netanyahua i ponovo "obećao" veliko ništa Abasu i Palestincima. Pokazao je od šake do lakta i glavnoj preokupaciji civiliziranog svijeta – sporazumima o borbi protiv globalnog zatopljavanja i klimatskim promjenama. Ostajući sam u "druženju" s ostalima iz kluba G7, proizveo je, zapravo, kapitalni uspjeh za Europljane. Počelo je otvaranje očiju pred istinom – Šta su oni Trumpu!

Doveo je inače smirenu i opreznu Angelu Merkel da kaže: SAD više nije pouzdan partner!

Bila je to posljednja šansa mentalno-politički ocvaloj i pogubljenoj Europi da shvati dokle se dovela u podaničkom odnosu prema Americi i prevrtljivom Trumpu za kojeg se šuškalo iza leđa da je nedorastao funkciji na koju ga je izabrala očigledno dominantna klasa čistog interesa i potpune opsjednutosti silom. Bez ikakvog osjećanja za ono što po svojim dubokim korjenima Europa jeste.

Činjenica da je Merkel bila dovoljno isprovocirana da kaže ono što je rekla, a drugi oko nje makar zapitaju gdje su to danas, zaslužuje da Europljani Trumpu kažu – hvala!