Piše Zlatko Dizdarević
Godinama se na Bliskom Istoku sluti da odnos između Saudijske Arabije i Katara neće izaći na dobro, kad-tad.
Čekao se momenat da bahati Saudijci povjeruju kako su konačno postali vjerski ali, još važnije, vojni centar i sila nebeska na tim prostorima, a Katar ostane u izolaciji spram svih onih što tamo ovise od Rijada.
I "Vijeće za zalivsku saradnju" (GCC) koje je okupljalo najmoćnije naftaše u regionu i držalo ih snagom petro-interesa savilo je kičmu pred zapjenjenim uzletom saudijske oligarhije. Ustuknuli su pred novom fantazijom koju je Zalivu prije desetak dana donio Donald Tramp u zamjenu za stotine milijardi dolara "posla" unutar kojih i više od sto milijardi samo za oružje. Predsjedniku koji svijet definitivno percipira tek kao tržište s kojeg – ne pitajući kako – treba pokupiti profit, neko je sasvim tačno objasnio ko će mu, kako i zašto, pomoći svim silama da uzme odande i novce a ne samo naftu. Važno je – America first!
Zato je Tramp obećao Rijadu da će biti lider i centar novog "arapskog NATO-a", sila nad silama u tamošnjem svijetu. Saudijci to čitaju kao kraj njihove istorijske patnje u popriličnoj političkoj i vojnoj inferiornosti i kao realizacije snova – udariti na Iran i oteti mu primat istorijske veličine i sve ozbiljnijeg uticaja u regionu. Katar je u svemu tome žrtveni jarac jer se drznuo da ne smatra udarac na Iran neophodnim, jer se ispotiha suprotstavio logici po kojoj sirova i surova pustinja, mentalno i civilizacijski, treba biti perjanica zalivskoj budućnosti i, naravno, zato što nisu vehabijske provenijencije. Doha je već poodavno dala utočište palestinskom Hamasu, pokazala maksimum "razumijevanja" za Hezbollah, ali i stvarala konekcije s Izraelom, pa uprkos tome imali dobru relaciju s Iranom.
Katar je, da se ne zaboravi, "domaćin" i zajedničke vazduhoplovne baze s Amerikancima. Uvijek se govorilo da je ta baza tu jer treba čuvati američke interese od "susjednih zemalja". Kojih? Ovih što evo sada prijete Kataru. Novi interesi.
Pojednostavljeno, ispričana priča glasi: Interes je Trampov da proširi biznis u regionu koji još uvijek ima ogromne potencijale. Taj se novac u današnjem načinu vođenja politika uzima prevashodno kroz oružje, a onda i na sve druge prateće načine. Ratovi donose bezbrojne vrste profita. Šta je cilj koji opravdava sredstvo? Za region i njihove strasti, ali i za cijeli svijet, posebno zapadni, to je terorizam. U Evropi, nakon krvi na vlastitim ulicama to ne može više pod kožu. Mančester, London, Nica, Pariz, Brisel... Koga treba proglasiti planetarnim izvorom toga zla. Ko organizuje, naoružava, finansira teroriste ? Pa ne može onaj ko je sada centar "protiv terorizma", Saudijska Arabija. Od njih treba uzeti novac u "borbi protiv zla". Kako ? Eno "Deklaracije iz Rijada" i nove fantazije, "arapskog NATO-a" na čijem je čelu Rijad. Ko je onda cilj? Iran! Mrzimo ga, nije s nama, druga je "šejtanska opcija" u vjeri, dižu se na noge, unutar zemlje pobjeđuje opet reformistička struja... Kako je to moguće objasniti ? Interes, mediji, internet, monstruozna propaganda, pranje uma, egzistancijalna ucijenjenost ljudi... sve je to završena priča.
Zašto u svemu ovome Katar? U svijetu poput saudijskog, svi koji nisu vehabijske provenijencije, neprijatelji su. Prvi je Iran a odmah iza njih su Muslimanska braća kojima, ruku na srce, u priči o podršci ekstremizmu nije baš "maslo za ramazana" ali, nije to ni na način ni po obimu ono što su IS, Al-Qaeda, sjekači glava i bombaši po svjetskim ulicama.
Katar jeste u latentnom sukobu sa saudijskom vanjskopolitičkom dominacijom u GCC-u već godinama. Prekidali su se i diplomatski odnosi ne tako davno, 2014. godine, ali su petro-interesi unutar zaljevskih zemalja ali i velikog svjetskog naftnog biznisa uticali na smirivanje situacije. Sada je stvar drugačija.
Rijad ne želi propustiti priliku koju im je pružio Trump, i ne tiče ih se previše što to Tramp ne radi zbog ljubavi prema emirima i šeicima po Arabiji.
Nije zato čudo što je i Katar, oduvijek višeslojnijeg interesa, bez potreba za zaoštravanjima koja nisu baš neophodna, stvarnu prijetnju svojoj sigurnosti uvijek vidio više u Rijadu nego u Teheranu, makar bio s Rijadom u istom savezu. Rijad sada ne želi više tolerisati jer je emir Shaikh Tamim Bin Hamad al-Thani, eto, izrazio sumnju u opravdanost otvaranja fronta s Teheranom, a saudijski mediji čak "otkrili" i učešće Iraka u toj zavjeri pa su na njihovoj teritoriji, u Bagdadu, organizovali čak i susret katarskom ministru za vanjske poslove Shaikha Mohammada Al Thania s komandantom elitne jedinice iranske armije "Quds Force", Qasam Sulaimanom. Sve skupa pročitano je kao strateška izdaja saveznika iz GCC-a i ozbiljna prijetnja za stabilnost u regionu Gulfa...
Lavina sankcija koju su pokrenule "pravovjerni" što su već prekinuli sve odnose s Katarom – do sada Saudijske Arabije, Egipta, Bahreina, Emirata, Jemena i Maldiva cilja široko i visoko. Svi građani Katara koji su tamo moraju napustiti pomenute zemlje u roku od dvije sedmice, prekidaju se sve komunikacije, putovanja, transport, ekonomske veze. Aviokompanije iz ovih zemalja više ne lete za i iz Katara. Blokirani su mediji odande, na prvom mjestu satelitski kanali Al Jazeere. Mjere će se protegnuti i na poslove Katara s tekućim, "ukapljenim" plinom, koji je osnovni energetski izvozni resurs Dohe. Cijena nafte već ide gore...
Kada se sve sabere i oduzme, priča u suštini nije nova ali, ovaj put je zaigrana mimo nekih pravila koja su uvijek krvava, ali ne i izvan kontrole kao što sada postaju. Osnovni pokretač, Tramp, ne shvata ili ne želi shvatiti išta o Bliskom Istoku mimo sasvim ogoljenog profita iz posla s oružjem. Upregao je u igru Saudijsku Arabiju, igrača kojim vlada opsesija novca, moći, vjerskog liderstva i mržnje spram Irana. Katar je usputna priča koja je poslužila kao okidač u velikoj i nekontrolisanoj igri druge vrste.
Sve se skupa uklapa i u stare istine prema kojima se "zatvaranje" jednog ratišta (polako ali sigurno i Sirija i Irak) definiše kao neophodnost otvaranja novog. Tako planeta i moćnici funkcionišu odavno.
Problem je što ovaj izazov, ako se ne smiri koliko-toliko racionalno, vodi u obračune koji bi bili mnogo razorniji i dugoročnijih posljedica od "proljeća" u Siriji. Otud i odgovor na ono "Zašto Katar" jeste: Pa i nije Katar. Doha je tu kolaterala. Histerija biznisa na profiterstvu političkih i inih retardiranosti ide dalje. To je realnost planete koja ne nalazi snage da se tome usprotivi. Kao što je znala nekad.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR