PRVI ROĐENDAN PORTALA: Mi ne hučimo, mi gazimo

Piše: Darko Šuković

Pošto je skromnost vrlina onih koji nemaju druge, nećemo se femkati – ovaj portal nije mačić koji će završiti u vodi, nego brijest koji neće biti posječen, nego je kapac da raste! Što je, brže od drugih, i radio gotovo cijele prve godine postojanja. Kažem gotovo, zbog onih dana kad su nas hakeri bili uzeli na zub.

No, pregurali smo i to iskušenje, naučili da se bolje branimo, osavremenili dizajn, poboljšali tehničke performanse, aktivirali aplikaciju za android (i za IOS će brzijeh dana) i,  otprilike, više nego udesetostručili broj pojedinačnih posjetilaca, u odnosu na jul prošle godine. No, manje je to plod tehnike, a mnogo više redakcije - posvećene, poštene i pametne.  

Pokazali smo da u Crnoj Gori ima publike za ozbiljno štivo. Dok se konkurencija („konkurencija“) bori da sačuva lidersku poziciju u broju „klikova“ prenoseći dramu Emili Ratajkovski, koju zbog velikih grudi neće niko da je zaposli i objavljujući komentare psihopata i polusvijeta, kod nas je, kako smo i obećali – na snazi zabran za žutilo i sociopolitičku patologiju.  

Naše su vijesti ostale tačne i brze, a analize brižljivo odabrane. Realno, čitalac portala Antena M nema mnogo potrebe da traži dopunske izvore informisanja. Pogotovo ako koristi opciju uživo/online da istovremeno/ jedanak sluša i naš radio.

Ponajviše smo, ipak, ponosni na doprinos edukaciji građanstva, kroz rubriku „Istorija“. Zapitajte se koliko ste znali (ili – koliko ste predrasuda imali) o Bombaškoj aferi, Krstu Popoviću, Komitskom pokretu, Maju Vujoviću, Petku Miletiću... do feljtona iz pera (tačnije muzejskog primjerka računara; šta će, tek, da radi sad, kad je dobio novi) Vladimira Jovanovića?! Inače, ta je rubrika postala „hrana“ za dosta identitetski “inficiranih” crnogorskih portala i mi je sa radošću dijelimo besplatno, čvrsto uvjereni da će biti sve obilnija i ukusnija.

Pritom, nijesmo preskočili nijednu bitnu vijest o Kaliću, Šariću, Limenki, škaljarcima, kavčanima i ostalim temama tamne strane našeg društva. (Iako nas neki stalno kleveću da ih zaobilazimo, što nas jako pogađa) Jedino se nijesmo plekali u stare dilove nekoliko medija i korisnika njihovih usluga, niti pokušavali da doturene  informacije podvalimo kao istraživačko novinarstvo. Svjesno i mirno prihvatili smo da grantovi i nagrade za takva „pregnuća“ odu drugima.

Igrali smo svoju utakmicu, kao i u prethodne dvije decenije, dok smo imali samo radio i Živu istinu. Nikad i nimalo nijesmo sakrivali da je u centru našega sistema vrijednosti država Crna Gora, utemeljena na obnovi crnogorstva, kao uslova za društvo nacionalnog i vjerskog sklada, uređena po modelu zapadnih demokratija, otvorena za saradnju sa svima koji je poštuju i ne cijene samo po geostrateškom položaju, površini i broju stanovnika.

Partije su dolazile na naš put i napuštale ga, ali to nije uticalo na nas. Na žalost, naša gravitaciona snaga nikad nije bila dovoljna da sve crnogorske ambicije i kaprice drži pod kontrolom. Mora(li s)mo se, zato, zadovoljiti da osvjetljavamo put onima koji žele da ga vide i slijede.

Bili smo fer i prema onima koji ne dijele naše vrijednosti. Sve važno što su prosrpske stranke poručile biračima, objavili smo. Nije se desilo da je izjava njihovih lidera istrgnuta iz konteksta, zlonamjerno „opremljena“, kamoli izmišljena. Njihov privatni život za nas nikad nije bio tema. Dok su ih drugi pelješili i mazili, pa čerečili i izvrgavali ruglu kad su tokovi novca presušivali, Antena M se prema „braći Srbima“ i njihovim satelitima odnosila pošteno i profesionalno: za činjenice nijesu morali da brinu, a stavovi im se neće dopadati dokle god vode ovakvu politiku. Tačka.

Stoga, za kraj ovog primjereno kratkog osvrta (jer ni za crnogorske, ni za Antenine standarde, godina, makar i prva, ne znači mnogo), najvažnija, a sasvim očekivana, praktično podrazumijevajuća poruka: sa nama uvijek znate na čemu ste; možemo promijeniti dizajn, ali uređivačku politiku i profesionalna načela – ne.

Prijatelji to od nas očekuju, a oni drugi to, valjda, znaju.