Piše: Liza Sojer Samp
Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori nije bio prvi, a vjerovatno neće biti ni posljednji plan Rusije da podriva suvereno pravo nacije da slobodno bira svoj politički put i saveze.
Podsjetimo da je upravo Rusija 1975. potpisala Helsinški dokument kojim se obavezala da će poštovati ljudska prava i temeljne slobode drugih naroda, a to isto je potvrdila u Povelji 1990. u Parizu.
Ako biste posljednja događa opisali kao nova, to bi značilo da smo zaboravili sve što se ranije događalo.
Važno je sve sagledati iz pravog ugla.
Pokušaj državnog udara samo nam je pomoglo da potvrdimo ono što smo već znali-moramo više da radimo kako bismo se odbranili od ruskog miješanja i njihovog pokušaja da ugroze vladavinu zakona i prava nas i naših saveznika.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin je prikupio pozamašan globalni alat koji se sastoji od raznih konvencionalnih i nekonvencionalnih taktika, uključujući dezinformacije i propagandu, sajber-napade, ekonomsko prisiljavanje, političke subverzije i miješanje u izbore i druge zlonamjerne aktivnosti.
Sve te taktike su osmišljene za zaobilaženje američkih i NATO crvenih linija i zbunjivanje Zapada.
Rusija je ovim taktikama i ranije eksperimentisala u različitim kombinacijama i u različitim intezitetima-tek dovoljno da napravi haos i nestabilnost, kako bi potkopala međunarodni sistem.
Ono što je počelo prije svega kao izazov na istočnoj strani NATO-a, proširilo se i počelo da utiče na zapadne interese u svim smjerovima.
Na sjeveru, Rusija se pojačala svoju prisutnost na Arktiku. Na istoku i jugu, Putin je rasporedio svoje snage u Gruziji, Ukrajini i Siriji.
U Ukrajini je aneksirao Krim i nastavlja da sije nasilje na istoku zemlje. Hiljade Ukrajinaca je poginulo, preko milion je raseljeno. Ne smijemo takođe zaboraviti 289 ljudi, uključujući i jednog Amerikanca, koji su ubijeni kada je ruski protivraketni projektil srušio civilni avion na nebu iznad istočne Ukrajine.
U Siriji, ruska podrška režimu Bašara al Asada produžila je građanski rat, borbu protiv Islamske države i pogrošala ljudsku patnju.
Rusija je takođe strateški saveznik Irana i ključni trgovinski partner.
U Aziji je sve više dokaza da Rusija nabavlja oružje talibanima u Avganistanu.
Takođe, Rusi šire vojnu i energetsku saradnju sa Kinom i Indijom.
Ruski maligni uticaj prešao je i okean i pogodio srce američke demokratije na predsjedničkim izborima 2016.
Ova, zasad još nerazjašnjena ruska akcija, pokazuje da je Putin, kako vrijeme odmiče, sve hrabriji i spremniji da rizikuje.
Napori da se spriječe ruski napadi na SAD samo povećavaju vjerovatnoću da će sličnih ili još "ambicioznijih" uplitanja biti u budućnosti, te da će na meti biti i najbliži saveznici u Evropi.
Ignorisanje rukog miješanja, svakako, ne služi dugotrajanim interesima SAD-a.
Šta su ruski motivi?
Zašto Rusija želi da potkopa postojeći međunarodni sistem tako što će posijati nestabilnost u inostranstvu?
Odgovor je jednostavan- želi jer može, sve dok ima koristi.
Ovo su najlogičniji razlozi: žudnja za ispravljanjem istorijske nepravde koja je proizašla iz "poniženja" nakon kraja Hladnog rata, dugogodišnje nepovjerenje prema namjerama Zapada, pogotovo kada je posrijedi širenje NATO-a, koje stvara utisak da su američki gubici-ruski gubici, ali i obrnuto.
Cijelo svjedočenje članice Međunarodnog programa bezbjednosti u Centru za strateške i međunarodne studije CSIS, Lize Sojer Samp, pred Odborom za oružane snage američkog Senata možete pročitati na linku OVDJE.
Prevod: Antena M
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR