BOMBA KIM DŽONG UNA: Momak koji je izgledao kao mali nevaljali despot ostvario san svog djeda

Piše: Mario Vargas Ljosa

Plašim se da niko neće imati dovoljno uvjerljiv odgovor na pitanje zbog čega smo došli u situaciju da jedan siroti i sasvim izvjesno nekultivirani đavo, primarne inteligencije, koji na ekranu izgleda kao karikatura samog sebe, dođe u situaciju da u svojim rukama drži odluku o tome da li će civilizacija i dalje postojati.

Iako je bilo poznato da je sin i unuk tiranina, pritom i sam tiranin i stručnjak za ubistvo rođaka, niko se nije odviše zabrinuo kada je zdepasti mladić donekle klovnovskog izgleda Kim Jong Un (koji danas ima 33 godine i 130 kila) došao na vlast u Sjevernoj Koreji. Međutim, svijet sada priznaje da je momak koji je izgledao kao mali nevaljali despot ostvario san svog dede, Kim Il Sunga, osnivača dinastije i Sjeverne Koreje, budući da ima u svojim rukama ključ nuklearne katastrofe apokaliptičkih dimenzija, koja bi mogla da vrati planetu u pećinsko doba, ili jednostavno da uništi sve oblike života na njoj. Trebalo bi mu, drhteći, skinuti kapu: kakav smrtonosan podvig!

Kada je oktobra 2006. Sjeverna Koreja izvela svoju prvu nuklearnu probu, niko nije obraćao naročitu pažnju na to, a zapadnjački naučnici ignorisali su taj eksperiment izvrgavajući ga ruglu: atomske bombe bile su van domašaja bijednog i gladnog despotskog područja. U svakom slučaju, ako stvar postane ozbiljna, Kina i Rusija, realnije od svog sjevernokorejskog priljepka, dovešće ga u red. U to doba je još uvijek bilo moguće zaustaviti Kim Jong Una pomoću vojne akcije ograničenog djelovanja, koja bi stala na put njegovim snovima da pretvori svoju zemlju u nuklearnu silu, i koja bi poslužila kao preventivno upozorenje tom "Briljantnom kamaradu", kako Sjevernokorejci zovu gospodara svoje zemlje.

Danas takva vojna akcija više nije moguća, uprkos tome što je predsjednik Trump zaprijetio Sjevernoj Koreji "gnjevom i vatrom kakvi nikada na svijetu nisu viđeni". Razlog tome je, kao prvo, činjenica da ta akcija više ne bi bila "ograničenog djelovanja" već velikih razmjera -- što bi podrazumijevalo hiljade mrtvih -- a kao drugo to što bi odgovor Kim Jong Una mogao da izazove još jedan gigantski masakr, i to u Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Koreji ili Japanu, što bi možda dovelo do opšteg rata u kojem bi bila aktivirana sva zločinačka nuklearna prašina u koju se ovaj svijet pretvara. Milioni ljudi bi poginuli.

Ovakva perspektiva izgledaće apsurdna i pretjerana mnogim racionalnim i razumnim ljudima, koji su hiljadu svjetlosnih godina udaljeni od tog mladog ekstremiste što uživa apsolutnu moć u svojoj nesretnoj zemlji, i kome, vjerovatno, status živog boga do kojeg je uzdignut laskanjem i podređivanjem njegovih dvadeset pet miliona vazala doprinosi da živi u mahnitoj narcisoidnoj otuđenosti, što ga navodi da vjeruje u to čime se hvali: da mala Sjeverna Koreja, koja sada posjeduje bombu nekoliko puta moćniju od onih koje su pogodile Hirošimu i Nagasaki, može, ako to želi, smrtno da rani Sjedinjene Američke Države.