Beranska vlast i spomenici: Rusi prođu jednoglasno, a Mojsije Zečević, Miljan Vukov i Gavro Vuković kroz iglene uši

Piše: Prof. dr Draško Došljak

Spomenik treba zaslužiti! Rečenica koja temeljno vjekuje u Crnoj Gori. U ovoj rečenici su sadržani svi zakoni o spomenicima, spomen-obilježjima, vrednovanju. Septembarski dani u Beranama, zahvaljujući lokalnom parlamentu i njegovom radu „navrat – nanos“, uzdrmali su poruke ove rečenice. Zašto?

Kada se spomen-obilježja iskreno stave u prvi plan onda se tome poslu mora prići odgovorno. U suprotnom, kako su to ovoga puta uradili čelnici beranske lokalne vlasti, ostaje samo ružna priča. I ona traje. Pođimo redom.

Neiskreno, neodgovorno, nepromišljeno insistiranje da je Program podizanja spomen-obilježja za 2017. godinu sada najvažnija stvar u Beranama ima i svoju „drugu stranu medalje“. A ona, zapravo, najslikovitije govori da im iskrene namjere nijesu ni postojale.

U to se uvjerio i prvi sekretar Ambasade Ruske Federacije u Crnoj Gori, gospodin Aleksandar Belčenko, koji je bio gost na sjednici lokalnog parlamenta. Čuvši „originalne diskusije“ lokalnih čelnika, osjetivši atmosferu, ostalo mu je samo da protokolarno poruči: „Nadam se da će ova odluka trajati!“.

A sta bi drugo i saopštio u nelagodi u koju su ga doveli beranski čelnici tražeći podizanje spomenika Pavlu Đurišiću. Žukov i Đurišić zajedno – na istoj strani istorije!!?? Više od skandala!!

Neiskren odnos beranske vlasti prema spomen-obilježjima iskazan je i prema već postojećim u beranskoj opštini. Glasanjem su pokazali svoj odnos „prema tradiciji“jer im je ona, kako saopštiše, bila polazišna tačka.

Kako je onda moguće, nameće se pitanje, da „Rusi prođu jednoglasno“, a Mojsije Zečević, Miljan Vukov, Gavro Vuković, Vukašin Radunović, VIII crnogorska... „kroz iglene uši“? Ko hoće – razumije!

Ali, ne mogu se razumjeti elementarne netačnosti iz predloga odluka koje ostaju kao „spomenici“ ove beranske vlasti. Ovom prilikom samo jedan biser-primjer: „Spomen bista narodnog heroja Đoka Pajkoviča, nepoznatog autora i godine nastanka.... Narodni heroj Đoko Pajković 1915-1987“.

Kako je moguće da se ovo usvoji?? Hoće li neko snositi odgovornost za ovaj šamar ili samošamar? Srećom, u Beranama je još uvijek snažna, dominantna i glasna Pjesnikova poruka:

„Spomenik je vašeme junaštvu Crna Gora i njena sloboda“.

Ali, upamtimo, glasan je i antifašizam i vječna zahvalnost i narodnim herojima iz tog pokreta. Nije ih malo iz ovoga kraja.

Tradicija je ne samo da se spomenu u jednom danu nego da se ne zaboravljaju. Jer, oni su opomena svima, naročito onima sa „skrivenim namjerama“. Jer, koliko juče je bio 15. septembar ! Toga dana 1944. godine su oslobođene Berane. Znamo i pamtimo – i ko i kako! Zapisano, upamćeno, trajno.

Poštovanje tradicije je (za opštinsku vlast) i kada Mihailo Lalić, pod brojem 01-037-921, od 01. 7. 2014, ceka u arhivi Opštine Berane! Mihailo Lalić!! Prvi dobitnik Njegoševe nagrade i prvi dobitnik beranske Nagrade „21 jul“ čeka spomen –obilježje, a oni drugi (uvaženi) preko reda. Možda nijesu išli preko arhive??Ili su išli preko nekog i nečijeg drugog djelovodnika. Ni tradicije, ni poštovanja. Ili, kakvo (ne)poštovanje!! Precizno - samo razotkrivanje „iskrenih“ namjera opštinske vlasti! Ogoljena istina!

Izvinite, gospodine Laliću! Mozda Vas još „čitaju“ ili čitaju. Obimno Vam je književno djelo. Estetski visokovrednovano i u vrhu evropske književnosti. A, pohađali ste i Beransku gimnaziju. Izvinite što napisaste „Staze slobode“ kojima koračamo. „Hajka“ nije samo roman. Ali, pogađate: Potreban je „Odlučan čovjek“!