Piše: Janusz Bugajski
Dok se raspaljuje spor između Sjedinjenih Američkih Država i Sjeverne Koreje, ključno je pitanje može li se rat izbjeći. Postoje dva različita pogleda na verbalne napade predsjednika Donalda Trumpa na diktatora Kim Jong-una: ili će završiti u ratu širokih razmjera, ili će uvjeriti Pjongjang da odustane od svog programa nuklearnog oružja.
Proteklih je mjeseci Pjongjang testirao svoja dva interkontinentalna balistička projektila, izveo podzemnu eksploziju hidrogenske bombe te ispalio projektil srednjeg dometa preko sjevernog Japana. Američki stručnjaci smatraju da Sjeverna Koreja treba samo godinu dana pa da može izgraditi nuklearnu bojevu glavu koja može izdržati izuzetnu vrućinu interkontinentalnog balističkog projektila i doseći američko kopno. Za razliku od Izraela, Indije i Pakistana, Sjeverna Koreja želi nuklearno oružje ne samo da odvrati regionalne rivale, nego da stekne mogućnost gađati svog arhirivala - SAD.
Pjongjang je godinama testirao projektile i razvijao nuklearni program, ali su stručnjaci procjenjivali da je bilo kakva prijetnja kontinentalnom SAD-u desetljećima daleko. Dužnosnici nekoliko američkih administracija i susjedne Kine nisu uspjeli uvjeriti Pjongjang da prekine ili zamrzne taj program, ali su mislili da imaju još dovoljno vremena. Kako je Sjeverna Koreja sve bliže uspjehu, opasnost je dramatično porasla i pritisak je na Trumpu da konačno riješi neposrednu prijetnju. Opsežne financijske i ekonomske sankcije, koje su SAD i UN nametnuli Pjongjangu, vjerojatno neće polučiti rezultate, prije svega zato što je Sjeverna Koreja razvila sustav izbjegavanja sankcija. Nakon što je izveo šest nuklearnih testova, sljedeći korak Pjongjanga mogla bi biti demonstracija lansiranja nuklearne bojeve glave na interkontinentalnom projektilu. Konflikt koji eskalira sada ima dva moguća ishoda: bilateralne razgovore i nuklearno zamrzavanje ili rat širokih razmjera.
Trenutačna runda prijetnji između Kima i Trumpa, dok se nastavlja testiranje raketa, ne može trajati beskrajno. U optimističnoj soluciji snažan pritisak iz Washingtona vodi do toga da Kim odustane od testiranja nuklearnih naprava i napadačkih raketa, a Trump pristane na pregovore u kojima bi Pjongjang dobio neke ustupke i tako uklanja neposrednu opasnost po SAD. U takvom scenariju obje strane mogu tvrditi da su ostvarile veći dio interesa. Sjevernokorejski režim mogao bi tražiti različite pogodnosti u zamjenu za nuklearno zamrzavanje. To bi moglo uključivati mirovni sporazum na Korejskom poluotoku koji bi dao legitimitet dinastiji Kim; obvezivanje SAD-a da neće tražiti promjenu režima ako Pjongjang prestane prijetiti SAD-u i međunarodne fondove za ekonomski razvoj. Washington bi, pak, mogao govoriti o uspjehu u zaustavljanju nuklearnog programa Pjongjanga.
Sasvim razumljivo, SAD neće povući svojih 38.000 vojnika iz Južne Koreje, niti napustiti svog saveznika; također je malo vjerojatno da će smanjiti svoju vojnu prisutnost u Japanu. Pjongjang ostaje predan ideji ujedinjenja dviju Koreja pod svojim vlastitim uvjetima i nastavlja prijetiti južnom susjedu svojom masivnom konvencionalnom vojnom silom. Osim toga, nitko ne može biti siguran kako će dugo nuklearna zamrznutost opstati jer se Kimovu režimu ne može vjerovati. U najpesimističnijem scenariju mogli bismo se naći na rubu rata širokih razmjera bilo zbog pogrešne procjene, bilo zbog namjere.
Kim bi mogao pucati na američki vojni zrakoplov koji patrolira u blizini Koreje. Ili bi njegova raketa, s nuklearnom bojevom glavom ili bez nje, mogla slučajno pogoditi teritorij SAD-a ili nekog saveznika poput Japana. To bi odmah izazvalo američki vojni odgovor. Pentagon je napravio planove za više mogućih vojnih opcija protiv Sjeverne Koreje. One uključuju precizne zračne udare na raketna postrojenja i lansirne položaje, iako je većina ispod zemlje ili u planinskim spiljama. Također se može odlučiti za slanje posebnih postrojbi kako bi digli u zrak vojna postrojenja ili ključne osobe u režimu.
Kako bilo da bilo, ne postoji idealna ili jednostavna vojna opcija jer bi američki napad pokrenuo masivno sjevernokorejsko bombardiranje Seula koji je udaljen samo 50 kilometara od granice. Pjongjang je grupirao topništvo i tenkove duž granice i njihova bi vatrena moć mogla usmrtiti desetke tisuća civila prije nego što američke i južnokorejske snage uspiju učinkovito odgovoriti. Kim računa da će mogućnost masovnog krvoprolića zaustaviti Washington, iako su manje sigurni s Trumpom nego s bilo kojim prijašnjim predsjednikom. U svom nedavnom govoru u UN-u Trump je zaprijetio da će "totalno razoriti" Sjever ako SAD bude prisiljen braniti sebe ili nekog od svojih saveznika.
Sljedeći bi korak Pjongjanga u eskaliranju konflikta moglo biti testiranje hidrogenske bombe s atmosferskom nuklearnom detonacijom. Druga bi mogućnost bila lansiranje rakete Hwasong-14 preko Japana i u Pacifik. Cilj bi bio pokazati da Kim može dosegnuti američki teritorij - bilo Guam, Havaje ili Aljasku. Budući da je većina američkih sustava za obranu od raketa još u ranoj fazi testiranja, ne može se sa sigurnošću tvrditi da bi sjevernokorejski interkontinentalni projektil bio srušen. Rizik takvog nuklearnog testa je nemjerljiv. Ako projektil eksplodira prije vremena, iznad Japana, rezultat bi gotovo sigurno bio američki nuklearni udar na Sjevernu Koreju. Trump ne bi imao izbora jer se ne bi smio pokazati kao predsjednik koji se povlači pred aktom agresije.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR