Moja Sanela

Piše: Ahmed Burić

Ovih dana, narod je opet, umjesto važnih pitanja i stvarnih dilema, tipa – "što opet nema vode?", "zašto četvrtina zaposlenih u BiH živi ispod granice siromaštva?" ili "zašto se iz godine u godinu sve lošije živi?# – dobio savršenu trač partiju.

Hollywoodski skandal u vezi producenta Harveya Weinsteina, jednog od najmoćnijih ljudi u tom svijetu, ima i bosansku almasli granu: naime, jedan od tamošnjih najtalentiranijih glumaca, sklon ama baš svemu, Robert Downey jr., označio je Sanelu Dianu Jenkins, Sarajku kojoj je nakon braka s velikim bankarom ostalo skoro 400 miliona dolara, kamenom temeljcem svakog skandala - od Hollywooda, pa po vascijelom dunjaluku:

"Radi se o motornoj snazi visoke prostitucije koja spaja djevojke na poziv i za zabavu s bogatim Arapima, biznismenima s Wall Streeta, ljudima oko Bijele kuće, članovima kraljevskih obitelji i hollywoodske elite. Ona je glavni filantrop i mecena umjetnosti, politički donator i društvena hostesa za sve. Njezini glavni hollywoodski prijatelji su Sean Penn, George Clooney, Cindy Crawford, Leslie Panettier, a njezin apartman katalog modela i glumica koje nudi bogatim klijentima. Ona je, također, bolesna i izopačena kučka". Tako (je) govori(o) Downey, višetruki prestupnik, optuženik i ovisnik.

I kod mene, isto 

I mora da ima krupan razlog za to, makar to bila i neuzvraćena ljubav: pravi ćemo, možda, saznati za desetak godina iz nekog izvještaja agenta CIA koji će biti spreman da progovori, a ono što je trebalo pustiti u medije se manje – više zna. Glavna meta je Harvey Weinstein, producentski mogul koji je tokom decenija svoje "vladavine" seksualno napastvovao i iskorištavao sve što bi mu došlo u vidokrug. Weinstein, inače veliki donator Demokratske stranke, podržavalac Hillary Clinton i Barracka Obame, danas je, valjda globalno najomraženija ličnost. Nakon izjava nekih od najpoznatijih zvijezda poput Gwyneth Paltrow i Angeline Jolie, obrušila se lavina u kojoj je najtačnije reagovala francuska glumica Lea Seydoux, zvijezda filmova Lobster, Midnight in Paris i The Grand Budapest Hotel. "Najgore je što su svi znali kako Harvey funkcioniše, i niko ništa nije poduzimao".

Ima(lo) se, može se, što bi se reklo, odnosno ne može se više otkad su milionske poruke s hashtagom #metoo, preplavile društvene mreže. U znak solidarnosti s napastvovanim, maltretiranim , ponekad i silovanim zvijezdama. Ili onima koje to žele biti. Weinstein je trenutno u Evropi, gdje je podvrgnut liječenju od ovisnosti i kontroli bijesa, ostavila ga je supruga, i čeka ga vjerovatno, dugotrajan proces koji će završiti u ovisnosti o tome koliko će od svog novca dati pravosuđu. Ako mu upali. Ako ne, onda ništa, reklo bi se.

Imam prijatelja, koji već četrdeset godina, između ostalog, živi od prodaje prava na priče hollywoodskim studijima. Objašnjava: "To je tako od postanka, Hollywood je pun svakojakih prljavština, i to je duboko je ugrađeno u temelje te industrije. Kad se ovakve stvari rade, pitanje je samo koliko će se duboko ići. Znam samo da mi, obični ljudi, ne znamo pravi cilj. Weinstein je jedan u moru takvih, a moguće je da je njegov politički angažman indirektno kumovao njegovom padu."

Da se razumijemo: patrijarhalni komentari tipa "šta su sad progovorile, kad su prvo legle", gade mi se onoliko koliko i hashtagovi ‘aktivista’ i ‘aktivistica’ koji obično ne komentiraju ništa što se oko njih događa, ali odmah nađu za shodno da ‘podrže’ zvijezde koje otvoreno govore o svojim traumama. Što bi se reklo, najteže je pogledati drugome u oči, i sebi u dušu. Kad bi se mali dio energije koji se troši na praćenje tuđih života uložio u to da najbližoj okolini bude bolje, onda bi i bilo. Ovako je kako jeste. A nikako je, da se ne lažemo.

Šta ima, nema ništa 

Stoga je i priča Sanele Jenkins, nekako otužna. Bez obzira kolika je njezina stvarna uloga u globalnom zaprljavanju, ona u svemu može biti samo sitan kotačić, cura iz Sarajeva, koja se bogato udala, još bogatije razvela i izabrala život celebrityja. S barke na avion, s partyja na party, prikači se ovome, slikaj se s onim, pa usput ako se šta i dogodi, dobro jest, ako ne – nikom ništa. Svako ima pravo izabrati svoj život, i živjeti ga, ako pritom ne ugrožava drugog i ne nanosi mu zlo. Tu moralke ama baš nikako nemaju mjesta.

Ali, nema pravo misliti da su ostali – idioti. Beskrajno je blesavo, kad se, a to obično rade hulje i pervertiti, u svoj toj kosmičkoj mašini prljavog veša, počnu vaditi na patriotizam. Tako se Sanela Diana obratila javnosti, preko nekog svog telala, i poručila da se ne sekiramo. Da su njoj istina i Pravda na prvom mjestu. "I da zna da postoje određeni politički kugovi kojima ona smeta. I da je svjesna da se na Balkanu ponovo pozicioniraju određeni politički centri (pazi sad!) misleći da je došlo vrijeme da se ponovo prekroje granice te dalje oslabi BiH i destabilizira region."

Ma, šta mi reče? U moru demagogije, praznih riječi, permanentnog straha, a pod optužbama koje nemaju nikakve veze sa geostrategijom, nego, recimo to banalno, podvođenjem i prevarama, dolazi priča o brizi za zavičaj. Tužno, nekako, mada vjerujem da ima ljudi kojima je prebogata raspuštenica, kako je opisuje Downey jr., nekome i pomogla. Ali, baš zato, u takvim trenucima ne treba posezati za pričom o napaćenima.

Ali, živimo u takvom svijetu. Izgubljenih ljudi, kojima nije ostalo ništa osim da hashtaguju zvijezde i slušaju budalaštine, baveći se tuđim životima. Postoje ljudi koji mogu dobiti sve na svijetu, ali im to ne pomaže, jer i sa svim tim bogatstvom pokazuju odsustvo elementarnog ljudskog. I pokažu svoje, u osnovi mračno lice. Što kaže arapska poslovica, a važi i za one od kojih ovih dana i sam dobijam uvrede - što se majmun više penje, više pokazuje svoju prljavu zadnjicu. I to će uvijek ostati tako.

I na kraju, vijest koja, naizgled, nema veze sa ovim tekstom, ali je, nekako, tako zakonomjerna kad je u pitanju svijet u kojem živimo. Prošle godine se ovuda našetavao tadašnji ministar vanjskih poslova Austrije Sebastian Kurz, i lupetao nekakve floskule, od koji je "najjača" bila da je BiH snažno na evropskom putu, unatoč mogućem referendum u RS-u. Bio čovjek i prošao, ni prvi ni zadnji, i evo ga sada dobio izbore u Austriji, i pokazao pravo lice: nakon što je bio ključni čovjek za prekid "balkanskog puta" izbjeglica s Bliskog istoka, zajedno sa krajnjim desničarom Hansom - Christianom Stracheom pokupio je skoro 60 posto glasova, na tri glavne tačke: prijetnje Austriji od islamske najezde, vraćanje izbjeglica, i restrikciju doseljavanja. Tako je propala još jedna priča o mladom, ambicioznom filantropu i evropskom profilu, a rodio se je još jedan novi Trump, ili Haider, ili… Izaberite sami, toliko je tih malih profašističkih vođa u (o)vim državama, da ne treba mašta. Imamo, naime, realnost, a ispada da su naša jedina budućnost – penzioneri, kako neko duhovito primijeti.

Zato, draga Sanela, Diana, prije zakletve domovini, treba pogledati sebi u oči. Ili izaći na sud. Ili, oboje. I reći: nije Kurzu vjerovati. U slučaju Weinstein, a i šire.