Piše: Zlatko Dizdarević
Politike u svijetu, onako kako smo je doživljavali ne tako davno, više nema. Na to mjesto zasjelo je hladno nadmetanje golom silom bez ikakvih obzira. O povijesti, realnosti i budućnosti niko više ne razmišlja. I samo sjećanje na nekadašnje nadmudrivanje, diplomatsko nadigravanje uz poštovanje sebe i protivnika, čita se kao čista glupost vic. Izgledno je da u funkciji ovakve “politike” uskoro neće biti mjesta ni za iole ozbiljne medije. Neka o sili misli šta ko hoće, koga se to tiče. Eno im estrade, trača i starleta pa neka se zabavljaju. Ozbiljni političari i diplomate, ne tek klonirani administrativci, otišli su tamo gdje se doista odlučuje – u korporacije i zakulisne finansijske centre moći. Sila se ruga svima koji se sjećaju pravde, sistema i svjetskog poretka, fakata i činjenica koje vide i priznaju vlastite oči.
Kao dio svega ovoga, minula sedmica na Bliskom istoku bila je i više nego zanimljiva. Sasvim sigurno o njoj će se knjige pisati. A nakon svega, jednom, cijela će priča stati u knjižicu od pedesetak stranica, u sagu o pohlepi, izgubljenoj pameti i dostojanstvu, o gaženju vlastitog identitea, o najnižim ljudskim strastima koje su porazile čovjekov intelektualni kod, o izdaji i bolesnim ambicijama. Konačno, o novom povjesnom reteriranju u odnosu na civilizacijske domete na prostranstvima tog regiona.
Svedeno na današnju političku bijedu Istoka uokvirenu u tek nekoliko decenija što su kao tren spram milenija u vječnim zapisima, desila se dvostruka pobjeda nove realnosti koja je ne tako davno izgledala nemoguća: U Saudijskoj Arabiji, zemlji oličenju svega što je protiv one demokracije koju Zapad drži kao mjeru važnog u svijetu, desila se eksplozija preambicioznog siledžijstva u dodatnom osvajanju već osvojene vlasti. Naravno, priča je od saveznika pohvaljena kao dokaz “pozitivne orjentacije i novog liberalnijeg kursa u zemlji”. Narod plješće populistički jer je to dokaz poštenja njihovog Princa pučiste, iskazanog ponoćnim hapšenjima prebogatih loših prinčeva kojima će se uzeti njihov “prljavi” novac. Voli se kad loši prinčevi padaju. A potrebni dokaz o ogromnim koracima u osvajanju građanskih prava našao se u poklonjenom pravu ženama da smiju voziti automobile! Eto i novog novca za kruh i auta za igre.
Druga nevjerovatnija činjenica koju je prije par desetljeća bilo teže zamisliti od avgustovskog snijega i leda u Rijadu, jeste da su Saudijska Arabija i Izrael postali bliski “koalicioni partneri”. Tako bar hoće mlađani pučista iz Rijada, princ prestolonasljednik Muhammed bin Salman, vođen ocem, kraljem Salmanom. Pravi igrač ove sage, Benjamin Netanyahu, u svom “cjelovitom Jeruzalemu kao glavnom gradu Izraela” jedva prikriva trijumfalističko hihotanje. Dovoljno mu je samo pogledati lice na novinskim fotografijama ovih dana. Nakon svih onih vojnih pobjeda nad Arapima od ’48. do danas, evo je bivše neprijatelje usrećio time što su na istoj strani sa njim, a protiv šejtana iz Irana, Sirije, Hezbollaha, Libanona, Palestinaca, Iraka, Jemena i još ponekog. Egipat je u toj priči davno eutanaziran Camp Davidskim sporazumom koji ga je eliminirao kao vojnu opasnost za Izrael. Isto je i sa Jordanom. Jednostavno kazano, za većinu režima u zemljama gdje su sunni muslimani na vlasti, povjesni nepirijatelj nije više Izrael, već je to šiitski Iran. Njih treba zaustaviti u “osvajačkom pohodu” na svaki način. Najveća sila u toj svetoj borbi, pa tako i saveznik, sada je Izrael!
Za one koji ne znaju mnogo o svemu ovome, što nije ni čudo uz svjetske medije zadužene za dirigovani košmar, priča počiva na činjenicama ma koliko ih se negiralo:
Operacija je počela u subotu uveče, 4. novembra, masovnim hapšenjem nekoliko desetina najviđenijih ljudi iz politike i biznisa u Rijadu. Odluku o hapšenjima donio je tek nekoliko sati nakon ustanovljavanja Visoki antikorupcijski komitet na čelu sa princom Mohammedom bin Salmanom. Prema prvim informacijama tada uhapšeno je 11 prinčeva iz kraljevske familije, uz 4 sadašnja ministra i mnoge bivše ministre, funkcionerei, ključne poslovne ljude u kraljevini… Svi pod optužbom za utaju, pranje novca, pljačku, ukratko najteže vidove korupcije. Komitet nastavlja da radi. Utvrđuju kriminal uz pravo na oduzimanje imovine, zabranu kretanja, izdavanja naloga za hapšenje…U četvrtak uveče iz Rijada je stigla informacija da je iznos zaplijenjenog novca na računima uhapšenih u tih prvih pet dana operacije osam stotina milijardi dolara! O količini novca koji je na računima vani još se špekulira.
Ko se ne sjeća, minulog juna kralj Salman je detronizirao zvaničnog prestolonasljednika, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova princa Mohameda bin Nayefa, smjestio ga u kućni pritvor i na njegovo mjesto imenovao tridesetjednogodišnjeg sina, Princa Mohammeda bin Salmana. Do tada je bio ministar odbrane, imenovan u 28. godini, poznat uglavnom kao inicijator i realizator krvavog rata u Jemenu. Princ je ubrzo preuzeo sve ključne resore u vojsci, policiji i obavještajnim službama. Ambicija je poklopila i “civilne” sektore. Otac mu nije imenovao zamjenika na mjestu prestolonasljednika. Ovim potezom promijenjen je i tradicionalni red nasljeđivanja u Kraljevini koji nije išao linijom sinova već braće. Put za nasljednika starom Kralju Salmanu bio je trasiran. To sinu, očigledno, nije bilo dovoljno.
I samo neka imena sa liste pohapšenih minulog vikenda dovoljno govore o tome kako beskrupuloznosti Mohammeda bin Salmana već sada obrvama nebo dodiruje. Prvi na listi su dvojica sinova prethodnog kralja Abdullaha, Princ Miteb bin Abdullah, komandant Nacionalne Garde i Princ Turki, guverner Rijada, što je nekada bio i Kralj Salman. Odmah do njih je Princ Alwaleed bin Talal, bivši ministar finansija i jedan od najvećih svjetskih investitora, uz ostalo i u Twiter, Apple, Citigroup, Twenty-First Century Fox i u još mnoge velike svjetskih kompanije i brendove. Sa njima je i značajni investitor i milijarder Saleh Kamel, potom Adel Fakleh, ministar ekonomije i planiranja duboko involviran u prestolanasljednikov futuristički projekat “Vision 2030″. Uhapšen je i Ibrahim al-Assaf, dvadeset godina ministar finansija. Ništa manje nije značajan i Waleed al-Ibrahim, šef MBC medijske imperije i blizak rođak bivšeg Kralja Fahda. Uočljivo je i hapšenje vlasnika Saudi BinLaden Group, moćne kompanije polubrata čuvenijeg šefa Al Qaede, Osame bin Ladena…
Ako je hapšenje prvih ljudi bilo zato jer su smetali Mohammedu bin Salmanu u punoj kontroli vlasti u zemlji, onda je brutalna čistka velikog broja glavnih igrača iz svijeta biznisa, u trenutku navodnog redefiniranja ekonomske budućnosti zemlje – smiješna. Svjetski poslovni krugovi prepoznali su taj ogromni nonsens. Samo sedmicu dana prije svih ovih hašenja, u tom istom Ritz-Carltonu, sada ispražnjenom i pretvorenom u zatvor za uhapšene (“ne mogu prinčevi, ipak, odmah u kazamate sa drugim kriminalcima) bila je održana grandiozna konferencija sa više od dvije hiljade probranih svjetskih “tajkuna” o vizijama investiranja u Saudijskoj Arabiji. Amerikanci su tamo pritiskivali kako bi im se saudijski naftni gigant Aramco još više “približio”, a Mohammed bin Salman je izlagao planove za “robot city” uz velikodušnu i bizarnu ponudu – u koji niko nije smio da posumnja – da će robotima davati i državljanstvo saudijske Arabije! Nadmetalo se projektima i obećanjima, a vodeći ekonomski i poslovni tim Rijada sačinjavali su mnogi od onih koji su samo sedmicu kasnije završili opet na istom mjestu, samo kao uhapšenici, po podovima uz pokoji pokrivač.
I mimo analize stvarnih motive čistke – jesu li bili suviše utjecajni za ukus Princa ili nisu pokazivali dovoljno oduševljenja njegovim vizijama budućnosti Kraljevine – ostaju konstatcija i pitanje. Konstatacija je kako je velika većina onih iz svijeta što su učestvovali na konferenciji “povukli ručnu” u daljim poslovima ne znajući o čemu se radi i šta će biti sa njihovim partnerima i programima sa Konferencije. Uz to, sa kim će to Kraljev sin, sutra Kralj, u poslove transformacije sa onima u svijetu koji pomno osluškuje i mnogo manje potrese na tržištima.
Vanjski aspekt “zemljotresa iz Rijada” još je ozbiljniji. Muhammed bin Salman je otvorio u tri godine vladavine, kao ministar odbrane i potom komandant “svega” u Kraljevini više ratnih sukoba i kriza nego Saudijska Arabija u minulih osamdeset godina. Jemen, Sirija, Katar, Iran, evo Libanon…O ratu u Jemenu svijet znakovito ne zna bezmalo ništa mada humanitarci tvrde da je to agresija sa najstrašnijim humanitarnim posljedicama posljednjih decenija u svijetu. Medijska pustara je tu surova iako Princ ima plan da neposlušni Jemen zatvori potpuno i sa mora, kopna i zraka dok ne saviju kičmu. Drznuli su se pobuniti protiv Rijada! Za svijet je dovoljna optužba da su oni organizirani iranski igrač protiv njih, a i blizu su provincije u Saudijskj Arabiji gdje žive šiiti, i to na velikim nalazištima nafte. Otud i optužba kako im Iran pomaže u raketiranju sve do Rijada, pa im treba objaviti rat kao najvećem zlu svijeta. A to uz pomoć Izraela, oni to mogu i hoće. Eto koalicije.
Operaciju treba početi od Libanona, tamo je Hezbollah koji drži južno krilo Iranu u “njihovom prodoru preko Sirije do Libanona, Izraela i Gaze kako bi osvojili Bliski istok”.
Skaska sa ostavkom libanonskog premijera Haririja u tome je posebna. Stjecajem okolnosti, bio sam u Bejrutu u petak, 27. oktobra uveče, na velikom prijemu i večeri organiziranoj na poziv predsjednika Michela Aouna za stotinu vodećih investitora iz zemlje. Premijer Saad Hariri je održao optimističan govor. Planirao je kako će zemlja u narednim mjesecima i godinama da učestvuje u post-ratnim poslovima u Siriji, vrijednim 300 milijardi dolara. Ni riječi o strahovima, prijetnjama, odlasku, ostavci. Samo koji dan kasnije Hariri odlazi u Rijad na poziv odatle. Tamo se spremao i predsjednik Aoun. U subotu, 4. novembra, iz Rijada preko tv ekrana Hariri objavljuje šokantnu vijest: Podnosi ostavku na mjesto premijera “jer vjeruje da je cilj zavjere i atentata”. Kaže, pakao kojeg širi Iran u regionu je u pozadini svega. Hariri je inače državljanin Saudijske Arabije, a notorna je činjenica da ga je dvor u Rijadu “izmislio” i gurnuo u politiku u Libanonu nakon atentata na njegovog oca Rafica.
Igra sa ostavkom, pa najvjerovatnije i pritvorom u Rijadu je providna. U Bjerutu kažu da je laž kako je otišao iz Rijada u Dubai, pa će onda u Bahrein. Tvrdnje su da je Haririja Princ svrstao uz pohapšene. Natjeran je da objavi ostavku i sada mu kao “običnom” građaninu Saudijske Arabije mogu i suditi za navodno ogromne pronevjere i pranje novca koji mu je Rijad, uz ostalo, slao za operacije protiv Irana i Hezbollaha u Bejrutu i dalje.
Epizoda sa premijerom jednog državljanstva a u drugoj državi, ovako postavljenim pa skinutim je bizarna. Hezbollah je u Libanu podigao vojsku na najviši stupanj pripravnosti a bilježe se i odlasci mnogih službenika tamošnjih ambasada izvan zemlje. U uvijek čudovišnom Bejrutu kažu, dok je kurs dolara isti, a jeste, nije drama. Iza zavjese, planove sinhroniziraju Netanyahu, Muhammed bin Salman i Trumpov zet i savjetnik Jared Kushner, snažni branitelj jevrejskih naselja na palestinskoj Zapadnoj obali. Tema su im naredni koraci protiv Libanona gdje je “zmijsko jezgro Irana – Hezbollah”. Zet je izvjesno obavjestio o svemu predsjednika koji je u Aziji na turneji pa, eto, nije u prvoj liniji događanja. Ali cijelu priču zdušno podržava.
Napad Izraela na Hezbollah, sa sunni partnerima iz zemalja što su im se zdušno pridružili “protiv pošasti Irana”, proizveo bi novu, razornu eskalaciju sukoba u regionu. Ali sada striktno međumuslimanskih, temeljem podjele “protiv ili za Teheran, protiv ili na strani Rijada.” A izmješanost po ovoj liniji je tolika da neće ostaviti bezmalo pedlja na Bliskom istoku ne uvučenog u zlo.
Sve ovo je na ogromnu, dugo čekanu sreću Netanyahuovog Izraela koji zato zabacuje pogled i mnogi dalje, na granice “povjesnog kraljevstva”, do Ura i Mesopotamije. A pomenute dvije koalicije već na slijedećoj stepenici imaju mnogo moćnije igrače. Ameriku i Rusiju uz ostale svjetske saveznike. Ne može se reći da je samo ambicija jednog mlađanog Princa sve ovo svjesno proizvela. Teško je vjerovati da dotle dobacuje. Ali je duboka “nesvijest” o posljedicama te ambicije u kombinaciji sa ocem bolećivim spram ovakvog sina, ponovo omogućila veliki i razorni poraz Arapa na svojim vlastitim prostorima. U korist onih koji su taj prostor oduvijek doživljavali tek kao “arapski sto”, po uzoru na gurmanski, “švedski”.
U času pisanja teksta, diplomacija se zakuhava, stranci napuštaju Bejrut, zla slutnja se nadvija nad Libanon, a šapće se da Trump i Putin u Vijetnamu usaglašavaju detalje o Siriji, pa tako valjda i sprečavanju nove histerije koja je potekla iz Rijada. Teško da jedan sporazum može to sve definitivno smiriti. Mnogi to, zapravo neće. Naprotiv.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR