BRUTALNO

Piše: Darko Šuković

Demokratska partija socijalista pokupila je u neđelju skoro sve žetone sa stola i, pride, osvojila bonuse za izbornu ligu, koja se igra naredne godine. Nakon što su se u tri primorske opštine karte loše podijelile po DPS, u četiri kontinentalne postigli su tačno ono što im je bilo nasušno potrebno: totalnu dominaciju za povratak poljuljanog samopouzdanja.

Po nezvaničnim podacima (zvanični uvijek budu „tu neđe“), Đukanovićeva stranka osvojila je preko 12 hiljada glasova (više od 47%)! U četiri lokalna parlamenta imaće 69 odbornika, od ukupno 127! Radi lakšeg snalaženja – drugoplasirane Demokrate osvojile su oko 2700 glasova (10,5%) i 11 mandata.

Kad neka stranka na Zapadu prebaci 30%, taj se rezultat kvalifikuje kao vanredan.

Ipak, čini se da u DPS, onako predatorski, više žale za sedamnaestim mandatom na Cetinju, nego što slave vlastiti kapitalan ulov i prazne šake opozicije. Što je krivi ugao sagledavanja stvari, jer su, zapravo, rezultati kao poručeni da utegnu relacije u koaliciji na vlasti. Recimo, neka vrsta „paket aranžmana“, u kojem bi SD dobio dio kolača u sve četiri opštine (iako je DPS-u Brajovićeva stranka neophodna samo na Cetinju), sa Bošnjacima u Tuzima ali i u Petnjici, a sa Albancima u gradskoj opštini, moguće, dodatno bi povezala partije koje baš i ne dišu jednom dušom na državnom nivou.

Stranke koje podržavaju Vladu dobile su oko 60% glasova i 92 mandata, a parlamentarna opozicija oko 25%, odnosno 35 mandata! Te brojke, u kontekstu izbora što ih čekaju naredne godine, zaista djeluju kao uzletna pista za jedne i ćorsokak za druge.

Cetinje, Tuzi, Mojkovac i Petnjica, dakako, nijesu sva Crna Gora. Nijesu, čak, ni idealan uzorak, ali ne znači da se „ne broje“ kao poligon za analize. Tu su dvije opštine sa sjevera, dvije sa juga; dvije „manjinske“, dvije „pravoslavne“; jedna „bošnjačka“, jedna „albanska“, jedna značajno „srpska“ (Mojkovac sa 35,47% Srba), jedna izrazito„crnogorska“ (Cetinje sa 90,67% Crnogoraca)... Objektivno, podatke agencijskih istraživanja na mnogo manjem (fakat - reprezentativnijem) uzorku, prihvatamo kao „rentgen“ za cijelu državu.

Opozicija će, zacijelo, htjeti da što prije zaboravi 26. novembar. Čak i URA, iako je u njenim prostorijma, na Cetinju, u neđelju veče točen šampanjac, a u poneđeljnik saopštila kako još vaga hoće li priznati rezultate „potpuno neregularnih izbora“?! Da bi, na koncu, pozvala SD, da formiraju vlast bez DPS! Teško je izmjeriti šta je veći gaf - poziv socijaldemokratama da se na lokalu uhvate u kolo sa strankama koje tvrde da ih na državnom nivou ne bi dotakle ni u rukavicama ili da taj spoj ozvaniče na osnovu rezultata „potpuno neregularnih izbora“.

No, ta je priča znana odranije.

Nije nova, samo je šampanjac učinio vidnijom, ni reakcija koja politički infantilno otkriva kako je za GP URA, ipak, najvažnije bilo da bude najjača u opoziciji. Tamo đe puno huče jedinstvom, plitka je spremnost na solidarnost, rekao bi Sula Radov.

Za Demokrate bi najbolje bilo da su ovaj izborni ciklus – preskočili!? Sačuvali bi imidž stranke koja pametno bira mjesto i vrijeme za megdan, a u međuvremenu dramatično raste. Ovako, ostali su na razini snage iz oktobra prošle godine. Samo, tada je to bio podvig debitanata, a ovo je težak poraz prvog izazivača DPS.

Uz to, u dvijema „manjinskim“ opštinama osvojili su tek jedan mandat, taman koliko i u dvijema sjevernim. Za ustreptalu, nadolazeću partiju sa sloganom „pobjede, a ne podjele“ surovo je suočavanje sa činjenicom da su osvojili četiri puta manje glasova od Đukanovićeve stranke, da im je penetracija u biračko tijelo manjina slabašna, a podrška regionalna.

U fusnoti treba zabilježiti da je i poznati rukopis spotova Demokrata pročitan i sve više predmet podsmijeha, nego podsticaja.

Rezultatski, Demokratski front prošao je najgore, ali im je, realno, u Petnjici, Tuzima i na Cetinju, bilo kao gladnome u gvožđari. Nepunih hiljadu glasova ukupno, nipošto nijesu realna slika snage DF na nivou države. Prenosi suđenja produbljuju jaz između Fronta i svih ostalih partija, ali ga ne slabe, nego mu vraćaju dio pristalica koji su se bili „sklonili“ kod Demokrata i još poneđe. Jer, DF je jedini ideološki profilisan politički subjekat u opoziciji i po njihovoj „bijeloj transverzali“: Podgorica-Beograd-Moskva još zadugo hodaće barem desetak procenata crnogorskih slavenoserba.

Stvarno, najveći debakl doživjela je SDP. Na Cetinju su skoro prepolovili podršku sa parlamentarnih izbora, u Petnjici sa 11 odbornika pali na jednoga, u Mojkovcu i Tuzima ostali ispod cenzusa. Jedna suverenistička stranka odavno se ugasila. Crna Gora ni do danas nije nadomjestila neuporedivu energiju izvornog Liberalnog saveza. Već neko vrijeme i druga independistička partija uspješno napreduje putem u politički ambis. Možda je neđeljni fijasko posljednji poziv da neko u SDP izvuče naravoučenije i povuče ručnu?

Prekjučerašnje izbore trebalo bi razumjeti i kao test spremnosti države da se suoči sa produkcijom haosa na neki izborni dan, važniji od ovoga. Ne znam da li ga je država položila ili je ispit bio pažljivo doziran? Nadam se, međutim, da niko nije naivan da povjeruje kako će desetak pripadnika SAJ biti dovoljna zaloga prava građanina da, na proljeće, mirno ode do biračkog mjesta i slobodno glasa. Koliko je Prijestonica bila važna kao politički simbol, još su značajniji neđeljni incidenti kao upozorenje!

Uostalom, izreka kaže: koga je 1918. ujela zmija, taj 2018. i guštera drži na oku.