Bejzbolke, a ne podjele

Piše: Milorad Pustahija

Evo završiše lokalni izborni i najzad dobismo rezultate.

Malo smo ih predugo čekali s obzirom na to da se radi o samo četiri stanovništvom relativno malobrojne opštine.

Kad budu predsjednički ili parlamentarni izbori rezultate ćemo izgleda dobijati po četrdesnici.

Da li sam zadovoljan? Pa, osjetio sam izvjesno olakšanje što nisu pobijedili „oni“, ali nisam baš osjetio neku radost što su pobijedili „ovi“.

Dakle, ,,udri Cigo u ćemane sve je isto k’o i lane“. Isti likovi, iste floskule, ista meta, isto odstojanje... Samo ovaj put sa većim intenzitetom i masovnijim apliciranjem nasilja. Nasilje izgleda postaje izborna užanca.

Odavno već osjećam nelagodu od uniformisanih skupova. Strašno se osjećam kad na televiziji vidim prikaz sa skupa na kojem bar 300- 400 ljudi nosi iste crvene kravate. To me podsjetilo na dane kad sam polagao pionirsku i vojničku zakletvu.

Ali, bogme, i na tridesete godine XX vijeka kada su SA odredi Nacional-socijalističke stranke promenirali ulicama njemačkih gradova. Ovu posljednju asocijaciju sam potiskivao u sebi i pripisivao je podsvjesnim strahovima, sve do ovih lokalnih izbora na Cetinju na kojima je nasilje postalo javno i eksplicitno.

Demokrate su na Cetinje dovele svoje jurišnike iz tzv. zajednice opština „Srpska Boka“ gdje su oni na vlasti.

Predvodio ih je predsjednik opštine Budva mlađani Krapović, koji se za ovu komandnu funkciju kvalifikovao proganjajući sa svojim jurišnicima na posljednjim budvanskim izborima Rajka Kuljaču, bivšeg gradonačelnika Budve. Zalud fin mladić iz fine porodice - ovo mu je moglo doći samo po stranci.

Ovoga puta su ponijeli i bejzbolke. Dakle: „Bejzbolke, a ne podjele“.

S njima su avetali i članovi jurišne stranke Ura predvođeni Abazovićem i do zla boga bučnim i arogantnim Adžićem. Naravno da stvar nije prošla bez izbornih marifetluka i izbornog nasilja DPS-a.

Podilazi me jeza od pomisli na opšte izbore kada će biti mnogo teže kontrolisati uzavreli interesno-politički primitivizam. Najbolju analizu izbornih rezultata na Cetinju dao je Neđeljko Rudović iz Ure.

On kaže da je opozicija pobijedila na Cetinju. Jeste, Neđeljko, pobijedili ste, ali - sami sebe, bezbrojnim političkim autogolovima, tako da je bezličnom Bogdanoviću i bogu i narodu dodijalom DPS-u preostalo samo da proglase pobjedu.

Umni Rudović je istakao stratešku neophodnost opozicionog jedinstva i izgleda da je samo pitanje kako bi se mogli zajednički zvati.

Prvo ime koje mi je palo na um bilo je „Gomila nesklada“, a onda sam se sjetio da nije korektno prema članovima istoimenog benda. Stoga sam inovirao prijedlog u „Gomila neznanja i necivilizovanosti“...

Što se vlasti tiče, oni su se za četvrt vijeka toliko izvještili da nema toga Solona koji bi mogao napisati zakon koji oni ne bi mogli pervertirati i trgovinom izvrdati.

Pogledajte samo Zakon o javnim nabavkama i podzakonska akta. Tolstojev opus je obimom stranica skromniji, a opet se neometano „valorizuje“, da ne kažem krade.

Izlaz je u promjeni kompletne političke kaste. Jer, vlast je toliko okoštala da misli da im to kućom pripada, a opoziciju vode neizlječivi egomani, umišljenici i pretencioznici tako da ne vidim šta bi eventualna promjena donijela nama građanima. Izlaz je možda i u poeziji i mistici.

Evo, sav sam se naježio kad je Milan Knežević iz Fronta izjavio da je Aleksandra Vuković iz DPS-a zaljubljena u njega.

Bože, kako uzvišeno, Romeo i Đulijeta crnogorske političke scene. Pa on navodi njene verse posvećene njemu, u kojima kao ona bludi predjelima njegovog plavog oka. I kako je voljela da je on zove Euridika a kao on je bio Raskoljnikov.

Tu mi nešto postane sumnjivo i pomislim: „Alo, papak, ne kvari mi zanos, valjda bi ti trebao biti Orfej, a ona Euridika“.

I onda vidim u članku da se to papak sprda sa gospođicom Vuković na sudu. Sve i da je postojala ta ljubav - a nije - čovjek od soja i vaspitanja ne bi to zloupotrebljavao i ne bi se tako odnosio prema dami.

E, taj vam je predvodio opoziciju, velikosrpsku masu i budalio o majčici Rusiji i Srbiji i bio član nekakve „Glavne komande“.

A ,,građanska opozicija“ je hrlila u akciono jedinstvo s njim i takvima, a eks predsjednik Skupštine se nudio da ih pusti unutra na mala vrata. Ista ta opozicija će kao ovce poći i za Aleksom iz istog SNP nakota. Koji će vam onda izbori ako ovako birate?