Pišu: Edina Bećirević i Senad Pećanin
Odlučujuću ulogu u odluci Suda u Haagu igrali su EU i NATO"- izjavio je Božo Ljubić, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine i zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, optužujući ih nekoliko sati nakon izricanja presude šestorici civilnih i vojnih lidera hrvatske ratne paradržave "Herceg-Bosne" kojima je Tribunal za ratne zločine potvrdio prvostepenu presudu od 111 godina zatvora.
Istovremeno, ruski portal na srpskom jeziku Sputnik objavljuje da "današnja presuda najviše pokazuje ko je zapravo finansijer i koji su pravi ciljevi tog suda, odnosno da je namera da se skine odgovornost sa zemalja NATO-a i glavnih vinovnika rata u bivšoj Jugoslaviji, kako bi se prikazali kao nekakvi mirotvorci".
Sada već postaje pravilo da ne postoji politička tema u Bosni i Hercegovini oko koje nisu suglasni lider Srba u BiH Milorad Dodik i ruski mediji u regionu, s jedne, i lideri bh. Hrvata, s druge strane. Naravno, zajednički sadržalac ovakvih stavova jeste manje ili više očigledna opstrukcija integracije Bosne i Hercegovine ne samo u NATO, već sve otvorenije i u Evropsku uniju.
U Bosni i Hercegovini savezništvo između Milorada Dodika i Dragana Čovića, lidera Hrvata u BiH, ima očigledan ruski rukopis. Dva su nedavna događaja sa istim ciljem – a to je udaljiti Bosnu i Hercegovinu od NATO integracija, dodatno ukazala koliko je efikasna diverzifikacija ruskih interesa u Bosni i Hercegovini. Prvi je odbijanje HDZ-a da tokom sjednice Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost Parlamenta Bosne i Hercegovine, održane 23. oktobra 2017. godine, glasa za prijedlog Denisa Bećirevića o dinamiziranju aktivnosti Bosne i Hercegovine na putu prema punopravnom članstvu u NATO savez. Ovo je prvi put da su, pored zastupnika iz bh. entiteta Republika Srpska, protiv glasali i zastupnici iz Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. Da se ne radi o odbijanju ovog prijedloga samo zbog toga što je došao od zastupnika SDP-a, potvrđeno je u parlamentu Republike Srpske 16. novembra 2017. godine, kada su delegati iz kluba Hrvata odlučili da ne podrže veto kluba Bošnjaka o Rezoluciji o vojnoj neutralnosti RS-a.
Putinova Rusija je prijetnja liberalnim demokracijama i to je ocjena oko koje se slažu svi respektabilni zapadni analitičari. I dok se u Sjedinjenim Američkim Državama ruska prijetnja shvata ozbiljno, većina evropskih političara još uvijek nije spremna naglas izgovoriti ono što mnogi znaju: odnosi Rusije i euroatlantskih saveznika nisu bili na nižem nivou od kraja hladnog rata. Mnoge analize i objavljene studije govore o povezanosti Rusije i ekstremno desnih stranaka, grupa i političara u cijeloj Evropi. Najpoznatija takva veza je s Marine Le Pen, lidericom Front National i članicom Europskog parlamenta, ali svakako nije jedina.
Rusija pokazuje i sve više interesa za region Balkana. S obzirom da su pro-ruske snage doživjele poraz u Crnoj Gori i Makedoniji, fokus je pomjeren na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. I kao što u zemljama EU imaju raznoliku strategiju –od širenja lažnih vijesti, podmićivanja političkih elita povoljnim energetskim ponudama, jačanja anti-demokratskih snaga, tako i na Balkanu, Rusija ne prestaje da iznenađuje inovativnim pristupima u sferi političkog uticaja. U razmjeni mišljenja sa autorima ovog teksta Vesna Pusić, bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova, izrazila je zabrinutost zbog toga što “u Hrvatskoj, a mislim ni u BiH, još ne postoji svijest o novonastalim političkim okolnostima i promijenjenom širem političkom kontekstu".
Ruska geopolitička fokusiranost na jugoistok Evrope u medijima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ne tretira se sa ozbiljnošću koja zaslužuje. Rijetki su i autori koji su o tome spremni javno govoriti. Štaviše, poznati hrvatski historičar Ivo Banac prepoznaje da je proruska naklonost prepoznatljiva u regionalnim medijima, kako onim “lijevo” tako i u onim “desno” orijentiranim. I dok su ljevičari skloni glorificirati Rusiju zbog njihovog protuzapadnog stava, desničari rusku politiku preferiraju zbog autoritarnog i antiliberalnog stava.
“Ono što posebno zabrinjava je da je danas i Hrvatska izložena velikom prodiranju ruskih interesa, što do nedavno nije bio slučaj. Tu su u igri predstavnici raznih energetskih tvrtki, koji od projekta Družba Adria do opstruiranja LNG terminala na otoku Krku zastupaju ruske interese.”, kaže profesor Banac. Zabrinutost profesora Banca dijele mnogi autori koji prate dinamične svjetske geopolitičke promjene. Ruska strategija je “zavadi pa vladaj”, što na balkanskoj političkoj sceni u ulozi remetilačkog faktora i nije previše težak zadatak.
Ono što Rusija nije uspjela u Crnoj Gori i Makedoniji, uz pomoć HDZ-a uspijeva u Bosni i Hercegovini! Već duže vremena, još otkako je počelo tijesno savezništvo predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika sa liderom HDZ-a BiH i predsjedavajućim Predsjedništva BiH Draganom Čovićem, postojalo je puno indicija da hrvatski lider još samo verbalno podržava euro-atlantske integracije Bosne i Hercegovine.
Očito, ostvarenje ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini ulazi u novu fazu. Moguće je da se radi o pouci iz Crne Gore koju je izvukla Rusija: oslanjanje prevashodno na radikalne srpske nacionaliste u Crnoj Gori nije spriječilo ulazak te zemlje u NATO savez. Shodno tome, oslanjanje prije svega na Milorada Dodika jeste Rusiji osiguralo status ključnog "trouble makera" u Bosni i Hercegovini, ali (još uvijek) ne i ulogu glavnog donosioca odluka o budućnosti zemlje. Ta pozicija je, zahvaljujući nezainteresiranosti Sjedinjenih Država i Evropske unije, već odavno upražnjena i Rusija je na dobrom putu da je osvoji. Upravo u ovom kontekstu treba gledati i na nove i neočekivane ruske pokušaje akvizicije u regiji - Hrvatsku i lidere Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Sad već nema nikakve sumnje da je Dragan Čović težište svoje politike stavio na daljnu etničku fragmentaciju Bosne i Hercegovine kroz stvaranje trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Metod ostvarenja je promjena Izbornog zakona: nakon što za svoje zahtjeve nije našao podršku kod euroatlantskih saveznika, Čović se okrenuo - Rusiji.
Profesor Banac smatra da je Čovićev pro-ruski stav usmjeren i protiv Republike Hrvatske “budući da sigurnost RH ovisi o NATO savezu”, te dodaje da “čitav jedan medijski lobi opslužuje njegove interese i svakog tko govori činjenice o Čovićevim potezima proglašava ‘bošnjačkim lobistom’.”
Milorad Dodik i Dragan Čović su po svom profilu tipovi političara sa kojima se Rusija povezuje širom Evrope: uspješno su se transformisali od umjerenih, umjereno desnih do radikalno desno orijentiranih političara, vješti su u populističkoj mobilizaciji birača i ne prezaju od destabilizacije države i nema tih principa koje ne bi kompromitirali da bi se održali na vlasti.
Vesna Pusić smatra da Čović ima mnogo manje utjecaja od Dodika, te da ga stoga vidi “kao neku vrstu uzora, želi doseći sličan status i misli da će to postići stvaranjem posebnog geopolitičkog entiteta.” Ono s čim računaju i Dodik i Čović u stvaranju geopolitičkih entiteta jeste daljnja nezainteresiranost Sjedinjenih Američkih Država kao i neodlučnost i podijeljeni stavovi u Evropskoj uniji kad je u pitanju ruska prijetnja. Preporuke o potrebi povratka američkog vojnog prisustva na Balkan zbog ruske prijetnje, koje je 29. novembra objavio Atlantski savjet iz Washingtona— nevladina organizacija koja promovira euroatlantsko jedinstvo i koja je u prošlosti imala veliki utjecaj na kreiranje američke vanjske politike, izazvale su potpunu paniku na pro-ruskim regionalnim portalima. U slučaju da američka vlada zaista i usvoji preporuke Atlantskog savjeta, Rusija bi imala manje prostora za primjenu strategije “diverzifikacije političkih interesa”. Lekcija koju euoratlantska zajednica može naučiti iz primjera Hrvatske jeste da članstvo u EU i NATO nije jedina mjera demokratskih vrijednosti političkih snaga iz susjedstva: to je uvijek bio i odnos prema Bosni i Hercegovini.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR