Piše: Mirnes Kovač
Britanska historičarka religije i autorica knjige Jerusalem: Jedan grad, tri vjere, (u intervjuu kojeg je dala autoru ovog teksta u svome domu u Londonu, 27. februara ove godine) govori kako kroz historiju možemo upratiti tri tendencije koje se dešavaju sa imperijama koje propadaju. Karen Amstrong, naravno, u propadajuće imperije ubraja i Sjedinjene Države. Prvo, imperijama na njihovom kraju obično nestane resursa: Sjedinjene Države su danas mnogo zadužene kod Kine. Drugo, imperije su sklone ulaziti u ratove koji se ne mogu dobiti: Sjedinjene Države su to učinile u Afganistanu i Iraku. I treće, na koncu svih imperija imamo prilično čudne vođe.
“Na kraju Rimskog carstva imali ste Nerona i Kaligulu. Obojica su bili prilično bezumni, na različite načine, a vladali su najvećom imperijom svijeta. Sasvim iskreno, Donald Trump možda nije bezuman (insane), ali je zasigurno zaluđen (mad), kad su u pitanju politika i geopolitičke stvari,” kazala mi je Karen u svom domu u Londonu na početku našeg razgovora, komentirajući sve ekcentričnije poteze koje je najavljivao tada tek izabrani predsjedsjednik Sjedinjenih Država, pogotovu najavu zabrane ulaska muslimanima iz određenih muslimanskih država koja će se unatoč sudskim osporavanjima početi primjenjivati.
Jučerašnji potez predsjednika Trumpa da otvoreno učini ono što su njegovi prethodnici vješto izbjegavali novi je i potpuno bezumni potez - poput ulaska sa otvorenim plamenom u skladište puno plinskih boca.
Status Jerusalema je najteže pitanje u najdužem konfliktu modernog doba. To je grad kojeg štuju tri vjere, koji je rastrgan nepomirljivim sukobom, koji je kroz historiju osvajan, obnavljan i oplakivan nebrojeno puta, kojemu je sama njegova svetost prouzrokovala užasnu tragediju i kojemu nova odluka Sjedinjenih Država dodatno nameće agoniju sa nesagledivim posljedicama.
Bez velikih promjena na terenu
Iako se premještanjem Ambasade Sjedinjenih Država iz Tel Aviva u Jerusalem neće desiti značajnije promjene na terenu – Izrael će i dalje ostati okupaciona sila koja sprovodi aparthejd nad okupiranom Palestinom – izgledi za bilo kakvo održivo rješenje ovim činom potpuno će biti spaljeni.
U pravnom smislu Jerusalem je okupirana teritorija i ovaj čin ne mijenja ništa, unatoč protivljenju većine svijeta i brojnim rezolucijama UN-a, a u političkom smislu, ovim se narušava decenijski konsenzus da se status ovog grada mora riješiti pregovorima okupacione sile Izraela i Palestinaca.
Odlukom da Jerusalem prizna kao glavni grad Izraela Donald Trump je Sjedinjenim Državama, da upotrijebimo neronovski termin, spalio i onaj mali formalni privid posrednika kojeg su do sada imale isključivo kao najjača svjetska sila. Potpuna “izraelizacija” američke vanjske politike ovim činom je ustvari svečano proklamirana. Možda jeste Trump, ali ne vjerujem da je američka javnost svjesna da je ovim potezom američki predsjednik uputio poziv ruskom predsjedniku Putinu da se izravno uključi u ovaj slučaj, kao što mu je Trumpov prethodnik Barack Obama “na tanjuru” dao Siriju.
Gaženje nacionalnog ponosa muslimana
Iako je Trumpov potez namijenjen za američku scenu na kojoj se gomilaju pozivi za njegov opoziv (impeachment), u muslimanskom svijetu on samo dodatno potvrđuje glasove onih koji su njegov susret sa muslimanskim liderima u Rijadu, vidjeli kao show međunarodnog promiskuiteta: kako Trumpove administracije kojemu je ovo bio prva međunarodna posjeta, tako i njenih partnera u muslimanskom svijetu. Trump je u stilu vještog makroa svoj arapskoj klijenteli ponudio zaštitu i angažman po pravilima njegovih bizarnih zamisli tipa: od nas ćete kupiti savršeno sigurne seks igračke i prezervative, a u svojim orgijama ćete se naslađivati potpuno zaštićeni, odnosno, bićete iznajmljivani samo onim klijentima koje vam mi odaberemo!?
Dakle, sadomazohističko gaženje nacionalnog ponosa i časti svih arapskih i muslimanskih naroda pod palicom ludo maštovitog američkog predsjednika Trumpa.
Dakako, i u ovoj odluci američke administracije ima najmanje jedna pozitivna ali bolna stvar. Ona nosi više od samog simbolizma, jer će neizbježno potaknuti rekacije, ali, po svoj prilici i nasilje i ljudske žrtve koje su sasvim realne.
Pošto se radi o potezu zasnovanom na brutalnoj sili, u narednim danima za očekivati je samo jezik sile, a nikako mira i pregovaranja. Jer sadašnja realnost je jasna: odgovornost za ovaj region je odsutna i sve dok se ovaj region ne uzme zaozbiljno, prvenstveno kroz poštovanje digniteta ljudi koji žive na Bliskom Istoku, dešavat će se ovakve opasne igre, a njihove posljedice će se osjećati i u Europi i u Americi.
Sveta pravda
Grad Mira, što u prijevodu znači Jerusalem, kao i sve u i oko njega neće moći opstati u odsustvu pravde. Sveti mir u Svetoj Zemlji i Svetom Gradu mogu biti uspostavljeni samo na svetinji svih svetinja – Svetoj Pravdi.
Koliko god to zvučalo opasno, možda haos na Bliskom Istoku može da “dotakne” i ove dosad nedodirljive, pa će se jedino tako moći dugoročno i pravedno riješiti. “Kad je bal neka bude maskembal” je krilatica koja savršeno odgovara predsjedniku Trumpu. Na koncu, takav scenario priželjkuju Trumpove najodanije pristaše, zar ne? Ovim potezom predsjednik Trump im u svom stilu taj tulum najavljuje. Kako će se on završiti, to niko ne može predvidjeti!
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR