Balkan kao kraljevstvo iz Netflixove serije

Piše: Andrej Nikolaidis

Donalda Tuska istorija Balkana asocira na Sedam kraljevstava iz serije "Igra prijestola" EPA
Predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk čovjek je široke pop-kulture.

Neki dan je bio u Sofiji, povodom početka (ajd, sa srećom) bugarskog predsjedavanja Evropskom unijom.

Tamo je Tusk prozborio koju o evropskoj perspektivi takozvanog Zapadnog Balkana.

Povijest Balkana je dramatičnija i zanimljivija od scenarija ‘Igre prijestolja’ iako nema zmajeva” – tako je rekao Tusk i demonstrirao rafiniran smisao za humor, te impresivno poznavanje prošlosti i budućnosti Balkana.

Političari kao stand-up komičari

Nije prošlo ni bez lijepih želja. Tusk nam je poželio da sadašnjost i budućnost Balkana manje sliče dramatičnim filmovima. „Ljudi te regije zavrjeđuju stabilnost i blagostanje”, dodao je.

Današnji evropski političari vole pop-kulturalne reference, tako da pisci nihovih govora sve manje čitaju Herodota i Churchilla, a sve više gledaju Netflix i uratke youtubera. Računica je: kada koristiš pop-kulturalne reference, obraćaš se mladim potencijalnim biračima (a na mlađima svijet i mandat ostaju), demonstriraš savremenost, otvorenost za nove medije, tehnologije i estetike, konačno i nasmiješ demokratski auditorij, kojem je, naročito onom istočnoevropskom, dosta totalitarnih lidera, čijem običaju da u višesatnim govorima ostave poruke za vječnost i buduće istoričare, ti, šaleći se, suprotstavljaš stand-up komičarski punchline.

Izbor je ovoga puta pao na „Igre prijestolja“. A moglo jer biti i nešto drugo. Da je Tusk, recimo, govor držao na godišnjicu Lennonovog rođenja ili smrti, nastup je mogao završiti stihovima o vjeri u bolju budućnost iz njegove „Imagine“. Mogao je, da je tema govora bila potreba Balkana da se sa prošlošću suoči, prevaziđe je i okrene se budućnosti, poslati snažnu poruku narodima i liderima Zapadnog Balkana, riječima Noela Gallaghera: „Don’t Look Back in Anger”. Mogao je reći kako serija „Stranger Things“ nosi važnu poruku za narode Zapadnog Balkana: samo ujedinjeni, baš kao građani Hawkinsa, Indiana, mogu se suprotstaviti tami koja uporno pokušava da prekrije njihove zajednice, a u toj borbi će uvijek imati pomoć Evropske unije. Mogao je reći kako evropska budućnost Zapadnog Balkana nipošto nije „Mission Impossible“. Mogao je, da se sjetio Guthriea, ispred Evropske unije građanima Zapadnog Balkana poručiti: „This Land is Your Land“. Itakodaljeitomeslično...

Izbor je ovoga puta pao na „Igre prijestolja“. Jer to su, valjda, svi gledali, pa će znati o čemu je riječ.

Kojim mitskim bićima pripadaju balkanski narodi?

Doduše, gledalac „Igara prijestolja“ mogao bi pomisliti da je Tusk rekao i ono što nije htio reći. Dobro, nema zmajeva. Ali ko je od balkanskih naroda i političara koje od prestalih fantastičnih bića iz „Igara prijestolja“? Ko su Giants? Ko Children of the Forest, a ko White Walkers? Gdje na Balkanu tražiti Wights, Direwolves, Wargs, Greenseers...

Tako to biva kada istoriju regiona izmučenog vlastitim, fatalnim ograničenjima i raznim imperijalnim politikama, jednako sa istoka kao i sa zapada, pokušaš objasniti televizijskom fantasy serijom.

Ruku na srce, o istoriji Balkana zaista ćeš više saznati gledajući „Igre prijestolja“ nego obilazeći crnogorske muzeje. Jer iz muzeja na Cetinju volšebno je, saznali smo nedavno, nestalo oko 3 000 eksponata. Tačno koliko toga i tačno šta je nestalo ne zna niko, jer država Crna Gora ni 2018. ne zna šta ima (ili bi trebalo biti) u njenim muzejima. Pomenutih 3 000 eksponata falilo je godine 2013. Koliko ih je nestalo od tada do danas, prije ćete saznati u Delfijskom proročištu nego od nadležnih institucija Crne Gore.

Godinu 2017. crnogorska je intelektualna elita i institucije u kojima se okuplja provela radeći ono što najviše voli: raspravljajući o Njegošu. Jer on je, Njegoš, za Crnogorce ono što je vrijeme za Engleze. Ređale su se tribine, predavanja, serije članaka o tome je li Njegoš srpski ili crnogorski pjesnik, je li bilo ili nije bilo „istrage poturica“, pjeva li u „Gorskom vijencu“ Njegoš o genocidu nad „poturicama“ ili o borbi za slobodu... Da bi se na kraju godine doznalo da je neko iz crnogorskih muzeja opuvao dobar dio Njegoševog namještaja.

Tako je to u Crnoj Gori. Kad god se ovdje zakotrlja neka velika priča o istoriji, slobodi i državi, neko nešto trpa u džepove i tovari na traktore. Tako su crnogorski rezervisti krenuli na Dubrovnik da zemlju brane od ustaša, da bi kao skakavci opustošili Konavle. Tako se do 1997. ovdje branilo srpstvo, a u slamarice se slagali milioni od šverca duvana i goriva. Tako se vodila borba za nezavisnost Crne Gore i odbranu državnosti, da bi šaka ljudi na ruševinama bivših fabrika gradila stanove za prodaju.

Nestali dokazi o identitetu

Elem, Crnoj Gori je Njegoš toliko važan, dakako u simboličkoj i istorijskoj ravni, da je nestanak njegovog namještaja ostao neprimijećen. Što je razumljivo: Crna Gora se tako predano, tako potpuno bavi Njegoševom poezijom i idejama, da se nije imala kad baviti njegovim stolovima. Sa vrha Lovćena vidi se daleko, vidi se mnogo toga. Ali je teško je sa tih visina uočiti ko Njegošev namještaj tovari u kamione.

Trideset godina u Crnoj Gori se vode burne rasprave o identitetu. Dvadeset godina vlast izbore dobija, između ostalog, na platformi odbrane identiteta. Kad ono, nestalo 3 000 materijalnih dokaza tog identiteta.

Ne znam da li, kako je tvrdio Churchill, Balkan proizvodi više istorije nego što može podnijeti, ali Crna Gora, dokazano, proizvodi više istorije nego što od pljačke može sačuvati. Sva sreća da se Luvr ne nalazi u Crnoj Gori, jer bi se danas u tom muzeju za Mona Lisom tragalo kao za dokazima života na Marsu. Da su piramide u Crnoj Gori, do danas bi oko njih već niklo divlje naselje, u čije temelje su ugrađeni kameni blokovi sa Velike bjelopavlićke piramide.

Nego, natrag na Cetinje. Očekivano, ispario je i muzejski nakit. No činjenica da su iz crnogorskih muzeja nestale stotine slika i skulptura ozbiljno dovodi u pitanje stereotip o Crnogorcima kao ratobornim, no ponešto primitivnim gorštacima. Crnogorci, pokazalo se, vole umjetnine.

Ko je sve to pokrao? Dok istraga tužilaštva da (ili prije, ne da) odgovor na to pitanje, svi su sumnjivi. Pa i zmajevi.

„Igre prijestolja“, kaže Tusk. Što da ne. A može i „Bagdadski lopov“.