Piše: Nikolas Kristof
Svi znamo da svijet ide dođavola. Prijetnja nuklearnog rata sa Sjevernom Korejom, paraliza Američkog kongresa, ratovi u Jemenu i Siriji, užasni zločini u Mjanmaru i predsjednik koji je možda malko poludio – možda vam se čini da je 2017. najgora godina dosad. Ali griješite. Zapravo, 2017. je vjerovatno najbolja godina u historiji.
Manji procenat ljudi u svijetu je gladan, siromašan ili nepismen nego ikada ranije. Manje djece je umrlo nego ikada ranije. Procenat unakaženih od lepre, oslijepljenih bolestima poput trahoma ili onih koji pate od drugih bolesti također je opao.
Mi novinari se fokusiramo na loše vijesti – pišemo o avionima koji padaju ali ne i o onima koji polete – ali pozadina globalnog napretka je možda najvažniji napredak u našem životu. Svakog dana broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu (manje od dva dolara dnevno) opada za 217.000, proračun je Maxa Rosera, ekonomiste sa Oxforda koji uređuje site Our World in Data (Naš svijet u podacima). Svakog dana 325.000 ljudi više ima pristup struji, a 300.000 više pijaćoj vodi.
Od šezdesetih godina prošlog vijeka, većina ljudi su bili nepismeni i živjeli su u ekstremnom siromaštvu. Danas je manje od 15 procenata ljudi nepismeno i manje od 10 posto živi u ekstremnom siromaštvu. U narednih 15 godina, nepismenost i ekstremno siromaštvo će najvećim dijelom biti iskorijenjeni. Poslije hiljada generacija, oni će nestati za našeg života.
Od 1990, živote više od sto miliona djece spasile su vakcinacije, liječenje dijareje, promocija dojenja i druge jednostavne mjere.
Steven Pinker, profesor psihologije sa Harvarda, istraživao je te prednosti u sjajnoj knjizi koja se očekuje u februaru – Enlightenment Now (Prosvjetljenje sada) u kojoj prati napredak kroz širok spektar faktora, od zdravlja do ratova, prirodne okoline i sreće, ravnopravnosti do kvaliteta života.
"Intelektualci mrze progres", piše on o nespremnosti da se priznaju dobre strane u vrijeme globalnih prijetnji. Ali taj pesimizam je kontraproduktivan i daje moć silama zaostalosti.
Predsjednik Donald Trump je na ovom čemeru dojahao u Bijelu kuću. Ideja da se "Amerika opet učini sjajnom" je nostalgija za izgubljenim rajem. Ali zaista? Da živimo u pedesetim, SAD bi imale segregaciju, dječju paralizu i zabranu međurasnih brakova, homoseksualizma i kontracepcije. Većina svijeta je bila pod diktaturama, dvije trećine roditelja doživjelo je da im jedno dijete umre prije pete godine i bilo je to vrijeme nuklearnih prijetnji, čestih ratova, velikih ograničenja za žene i najgore gladi u historiji.
U kom trenutku biste vi voljeli da živite?
F. Scott Fitzgerald je rekao da je test prvoklasne inteligencije sposobnost da se istovremeno imaju dvije kontradiktorne misli. Moj prijedlog je ovaj: svijet registruje važan napredak ali je istovremeno suočen sa ozbiljnim prijetnjama. Prvo uvjerenje bi trebalo da nas ohrabri da rješavamo drugo.
Naravno, mi koji pišemo kolumne uvijek zagovaramo ovu ili onu stvar i sada vam ja govorim da je život sjajan. To je zato što se većinu vremena, sasvim ispravno, fokusiramo na stvari koje ne funkcionišu. Ali je važno povremeno i malo odstupiti. Profesor Roser primjećuje da nikada nije vidio novinski naslov "Industrijska revolucija se dešava" iako je to bila najvažnija vijest u posljednjih 250 godina.
Nedavno me je posjetila Sultana, mlada Afganistanka koja je živjela pod talibanima. Bila je primorana da se ispiše iz osnovne škole, ali je imala internet u kući pa je naučila engleski, a onda algebru i računanje uz pomoć siteova Khan Academy, Coursera i EdX. Bez izlaska iz kuće, prešla je na fiziku, rvala se sa Kantom, čitala New York Times i počela da komunicira mailom sa istaknutim američkim astrofizičarom Lawrence M. Kraussom.
Pisao sam o Sultani 2016. i uz pomoć profesora Kraussa i čitalaca, ona je sada student Državnog univerziteta Arizone. Ona je podsjetnik aforizma da je talenat univerzalan ali mogućnosti nisu. Značaj globalnog progresa je da takav talenat može da se razvija.
Tako da, da, u pravu ste, svijet jeste opasno mjesto. Naročito me brine rizik izbijanja rata sa Sjevernom Korejom. Ali isto tako vjerujem da ako se povremeno malo udaljimo kako bismo primjetili istinski napredak – kao što sam ja prije godinu dana napisao da je 2016. najbolja godina u historiji svijeta i godinu dana od danas se nadam da ću imati slične vijesti i o 2018. Najvažnija stvar koja se dešava danas nije Trumpov tvit već životi djece koji su spašeni i veliki napredak u zdravstvu, obrazovanju i ljudskim životima.
Svakog drugog dana ove godine obećavam da ću čupati kosu, plakati i urlati od bijesa zbog svih stvari koje su pogrešne. Ali danas ne želim da propustim sve što je u redu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR