AEM - ZADRUGA ZA ELEKTRONSKE MEDIJE

Piše: Darko Šuković

Upravni sud usvojio je tužbu Antene M protiv Agencije za elektronske medije i poništio odluku Savjeta AEM, donesenu 20. juna prošle godine, kojom je taj organ obustavio raspodjelu sredstava iz Fonda za pomoć komercijalnim emiterima. Trebalo je da to bude peta i posljednja raspodjela sredstava prikupljenih od plaćanja takse prilikom registracije automobila, do momenta kad je u Službenom listu objavljena odluka Ustavnog suda da je ta dažbina neustavna.

Upravni sud je u Obrazloženju presude naveo da se „ne može zaključiti po osnovu kojega propisa je obustavljen postupak...budući da se...tuženi (AEM prim. aut.) nije pozvao ni na jednu odredbu materijalnog propisa, kojom bi opravdao odluku...“!

Ovaj svojevrsni pravnički šamar, međutim, nije bio dovoljno snažno upozorenje članovima Savjeta AEM dr Saši Kneževiću i Edinu Koljenoviću i direktoru Agencije Abazu Džafiću. Sjednica Savjeta AEM, započeta u petak, a završena juče, pokazala je da su u tom organu podijeljeni: predsjednik Ranko Vujović i Rajko Todorović glasali su za sprovođenje presude Upravnog suda, Knežević i Koljenović protiv.

Ovdje je nužno podsjećanje na nekoliko ključnih činjenica: Savjet je 8. maja 2017., raspisao javni konkurs za raspodjelu sredstava iz Fonda, pri punoj svijesti da je Ustavni sud pola godine ranije ukinuo taksu! Direktor Džafić obavio je sve zakonom propisane procedure, ne dovodeći u pitanje zakonitost konkursa. Odluka o obustavljanju raspodjele donesena je zbog navodne povrede tajnosti postupka, a u odgovoru na tužbu Antene M Upravnom sudu obrazložena je namjerom AEM da u novom postupku precizira pravila i način raspodjele sredstava!!?

Sada svi trojica tvrdo vjeruju da je raspisivanjem javnog konkursa za raspodjelu sredstava Fonda - prekršen zakon!!! Ne kažu, doduše, koji. No, kako stoje sa pravnim osnovama za svoja postupanja, konstatovao je već Upravni sud.

Iako svaki portir na Pravnom fakultetu zna da nema retroaktivnog djelovanja presude, da je novac sakupljen u Fond legalan i da mora biti podijeljen po do tada važećim propisima, Džafić, Knežević i Koljenović sada predlažu da se od Skupštine CG i DRI zatraži tumačenje presude Ustavnog suda, a pred Vrhovnim sudom preispita presuda Upravnog!?

Podsjetimo i da je Ustavni sud već odbio kompromitantni zahtjev AEM da protumači presudu kojom je taksu proglasio neustavnom.

Naravno, od početka problem nije u pravnoj komplikovanosti slučaja, niti su Dažfiću, Kneževiću i Koljenoviću bili nedostupni za konsultacije ozbiljni pravnici. Upravo pravna banalnost ovoga spora sugeriše da uzroke javnog sramoćenja Agencije treba tražiti u niskim pobudama dijela njenog rukovodstva.

Banditsko šutiranje zakona i kabadahijski odnos prema emiterima zapravo je terminalna faza poistovjećivanja jednoga čovjeka sa AEM i njegove sposobnosti da, koristeći neznanje, slabost i(li) zlonamjernost pojedinih članova Savjeta, Agenciju za elektronske medije pretvori u sredstvo za vođenje privatnih ratova protiv svakoga ko se drzne da ga ne tretira kao gazdu Agencije i kompletnog sektora elektronskih medija.

Tokom godina, AEM je doživjela kafkijanski preobražaj: od biroa iz kojeg su štancovane licence za otvaranje podrumskih televizija i razglasnih stanica, koje nijesu morale imati ni redakciju, ni prostor, ni opremu, ali jesu skupe elaborate; preko šaltera za pranje falsifikovanih podataka o strukturi programa i selektivnu blokadu računa medijskih kuća; do zaklona za bahatog kršitelja zakonskih i internih normi, koji gazduje novcem koji mu ne pripada.

Lijek za takvo ponašanje postoji i zove se – krivična prijava za zloupotrebu službenog položaja.