Piše: James Q. Whitman
Da li možete pogoditi ko je autor ovog citata: "Američka Unija se osjeća kao Nordijsko-njemačka država i ni u kom slučaju međunarodna kaša naroda. Ovo su otkrile njene imigracione kvote... Skandinavcima, potom Englezima i konačno Nijemcima priznat je najveći kontingent."
Ove riječi ispisao je Adolf Hitler 1928. u slavu američkih imigracionih zakona toga vremena. Ali, ne bi trebalo tako olahko da se pozivamo na Hitlera. Uz sve ružne stvari koje dolaze iz Trumpove Bijele kuće, ne samo njegova ruženja Haitija, Salvadora i nekih afričkih država koje je nazvao "septičkim jamama", SAD su i dalje daleko od sličnosti sa nacističkom Njemačkom.
Trump je bez sumnje autoritaran i vraća nas na stare dane nadmoći bijelaca u Americi, ali bi još mnogo kontrolnih institucija moralo da zakaže da bi na američku demokratiju bila stavljena tačka. Čak i u vezi sa imigracionom politikom, postoji velika razlika između masovnih deportacija Trumpove administracije, koliko god ona okrutna i glupa bila, i masovnih ubistava.
Ipak, postaje sve jasnije da su američki izbori 2016. doveli neznalicu i rasističkog predsjednika u Bijelu kuću. Što je još gore, Trumpova saopćenja vraćaju nas u period u historiji kada je Hitler našao nadahnuće u američkom imigracionom zakonu.
Konkretno, Hitler se divio američkom Imigracionom aktu iz 1924, poznatom kao Akt Jonhson-Reed - koji je podigao otvorene rasističke barijere za imigraciju na osnovu sistema "nacionalnih kvota". Zakon je potpuno zabranio arapsku i azijsku imigraciju, a imigraciju iz Afrike učinio gotovo nemogućom. Kao što je Hitler primijetio, takođe je favorizovao "nordijsko-njemačke" kandidate za imigraciju i eventualno nudio američko državljanstvo južnim i istočnim Evropljanima, uključujući i Jevreje (moji jevrejski preci stigli su na ostrvo Ellis 1922, u posljednji čas). Taj restriktivni zakon služio je kao legalna osnova za odbacivanje jevrejskih izbjeglica iz nacističke Njemačke u godinama prije holokausta.
Zakon iz 1924. dobija veliku medijsku pažnju nakon Trumpovog prijedloga da bi SAD trebalo da primaju više imigranata iz Norveške (koji teško da će emigrirati) nego sa mjesta poput Haitija. Ali teško da je ovo jedini primjer rasističke imigracione politike u SAD. Tokom takozvanog perioda "žute opasnosti" s kraja 19. vijeka, SAD su usvojile niz antiazijskih zakona, koji obuhvataju i zakon iz 1882. koji potpuno zabranjuje imigracije iz Kine. I unazad do 1790, američki Kongres je otkivao svoj rasistički pogled nudeći naturalizaciju "svakom strancu, bijeloj osobi".
Hitler, sa druge strane, nije bio prvi i jedini desničarski rasista koji je našao inspiraciju u ovim tamnim poglavljima američke historije. Do njegovog uspona, svi na evropskoj desnici su već bili dobro upoznati sa američkim modelom rasnih imigracionih barijera. Na kraju krajeva Theodore Fritz, jedan od najistaknutijih evropskih antisemita, nagovijestio je to nekoliko decenija ranije u svom priručniku iz 1893. o jevrejskom pitanju.
U Mein kampfu, Hitler je hvalio Ameriku kao "jedinu državu" koja je načinila napredak u pravcu postizanja rasno zdravog poretka. Kada su nacisti došli na vlast tridesetih godina, nacistički pravnici pažljivo su analizirali američku dugu historiju politika kako bi zatvorili vrata za one koji nisu bijelci.
Gledajući unazad, važno je zapamtiti da do američkog Akta o imigraciji i nacionalnosti iz 1965. SAD nisu počele da se distanciraju od najgorih rasističkih aspekata svoje prošlosti. Ali, kako kaže Trumpovo predsjedništvo, tu prošlost treba trajno prevazići.
Nedavni Trumpovi vulgarni komentari o imigraciji trebalo bi da navedu sve Amerikance da se sjete da su Hitler i njegovi nacisti nekada bili veliki ljubitelji Amerike. Uz prvu godišnjicu Trumpove inauguracije, njegove imigracione politike trebalo bi da daju predah onima koji koriste činjenicu da američka demokratija još nije kobno potkopana.
Da li će američka demokratija preživjeti ili ne nije model prema kojem treba prosuđivati o Trumpovoj administraciji. Na kraju krajeva, barem za bijele muškarce američka demokratija je uvijek bila živa i zdrava čak i onda kada su usvojeni imigracioni zakoni 1790, te krajem 19. vijeka i tokom 1920-ih.
Američka historija demokratski diktiranog rasizma je suviše neprijatna da bi ljudi bili zadovoljni nedavnim Trumpovim komentarima i toksičnim imigracionim politikama. Amerikanci koji vole svoju zemlju trebalo bi da osjećaju tugu kada čitaju šta je Hitler rekao o tome 1928. Trebalo bi da budu zapanjeni da čuju svog predsjednika kako otvoreno žudi za imigracionom politikom koja bi opet stavila Nordijce na prvu liniju.
/Autor je profesor Uporednog i međunarodnog prava na Yaleu, i pisac knjige "Hitlerov američki model"/
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR