Piše: Andrej Nikolaidis
Posljednjih nedjelja povećana je aktivnost na Twitter nalozima koji promovišu narativ koji je jasno proruski i favorizuje dvije najvažnije partije koje promovišu separatizam i dalju decentralizaciju u Bosni, partiju bosanskih Srba - Savez nezavisnih socijaldemokrata, i Hrvatsku demokratsku zajednicu Bosne i Hercegovine.
To je, po svemu sudeći, indikator čvrste ruske namjere da angažuje botove, softver koji se koristi da promoviše određene poruke na društvenim mrežama, u cilju da javnu debatu u Bosni i Hercegovini oblikuje u smjeru koji je od koristi glavnim ruskim saveznicima u zemlji, Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću.
Tako piše u najavi analize koju je uradio vojno-analitički magazin Jane’s. Za koji mi, koji nismo vojno-obavještajno-tehnološki eksperti, internet pretragom možemo saznati da je kredibilna publikacija, dio Jane’s Information Group, u vlasništvu IHS Markit Ltd, koja sarađuje mnogim moćnim entitetima, između ostalog, i sa Pentagonom i američkim Ministarstvom odbrane. IHS Markit Ltd je kompanija sa sjedištem u Londonu, saznaje dalje vaš Wiki-novinar. Osnovana je 1959. godine, zapošljava 13.000 ljudi i vrti milijarde dolara. Kompanija "pruža informacije i analize koje su kompanijama i vladama potrebne u procesu donošenja odluka".
Tu, otprilike, i završava moj polukorak u svijet istraživačkog novinarstva. Jane’s analiza je zaključana: IHS Markit Ltd išće pare. Koje nemam, a i da ih imam, ne bih ih potrošio na ulaz u čudesni svijet korporativnog špijuniranja. Sve je, uostalom, već iz najave jasno.
Pametan pas zna koja se ruka ne grize
Bosanskohercegovački izbori biće još jedni u nizu u koje će se rukama i nogama umiješati Rusija. Naravno, umiješaće se i Amerika, Evropska unija i Turska. Ali, taj upliv nije medijski atraktivan. Amerika to širom svijeta čini već decenijama, stoga to nije novost. Ali, novost jeste da igru sada igra i Rusija, i to na tehnološkom nivou i sa uspješnošću koji je, kada bi čovjek sudio po mainstream američkim medijima, iznenadio sve – pa i Vašington i tamošnje špijunske agencije.
Centralna obavještajna služba, doduše, nije ni izbliza tako moćna i efikasna koliko bi željela da mi mislimo da jeste. Naravno, dovoljno su moćni da unište život meni ili vama, pa i svakom od naših predsjednika, premijera i ministara, kojima, dok hodaju, iz džepova ispadaju pare koje su ukrali, no taj američki špijunski SOUR ipak mnogo bolje funkcioniše na holivudskom filmu, nego u stvarnosti. Sjetićete se: to je ona agencija koju je iznenadio pad Berlinskog zida i koja je, samo nekoliko mjeseci prije raspada SSSR-a, sačinila analizu o sovjetskim koracima u sljedećem desetljeću Hladnog rata.
Danas je novo vrijeme, nova pravila. Vremena kada je samo CIA širom svijeta postavljala vlade i državnike su, dakle, prošla. Danas Amerika ima lidera koji je o svakome i svačemu na svijetu rekao ružnu riječ, osim o – Vladimiru Putinu. Jer, pametan pas, i kada je žut i velik, zna da se ne grize ruka koja te hrani.
Prošle su sedmice mediji objavili da je holandska jedinica za cyber špijuniranje uspjela da hakuje kamere u zgradi u kojoj radi ruska hakerska organizacija Cozy Bear, koja je bila važan segment ruske cyber podrške Donaldu Trumpu u trci za mjesto u Bijeloj kući. Cozy Bear je skupina koja je hakovala Demokratski nacionalni komitet. Holandske su vlasti američkim agencijama javile da preko kamera nadgleda rad Cozy Beara. I šta su onda Amerikanci uradili? Tu su informaciju proslijedili medijima, a preko njih Rusima, dodavši da su je dobili od "jedne zapadne obavještajne agencije". Nakon čega je Cozy Bear jednostavno "očistio" kamere.
Rusima ide sasvim dobro. Evo ga, njihov kandidat je pobijedio i u Češkoj. "Njihovi" su i u novoj vladi Austrije. Na Viktora Orbana uvijek mogu računati. Sa ozbiljnim igračima i nemalom snagom igraju i u Bugarskoj, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini... Tendencija je jasna: svakim danom istok Evrope je sve bliži ruskim (dakle, jak nacionalizam + fasadna demokratija), a sve dalji od takozvanih zapadnih vrijednosti (to bi, kao, bio liberalni kapitalizam + snažna demokratija).
Dobri kapitalizam ili loši kapitalizam
Proces je zastrašujući, ali nije lišen veselog paradoksa. Na primjer: ruska intervencija uspjela u "najsavršenijoj svjetskoj demokratiji" Americi, a nije u prsloj Crnoj Gori. Ruski kandidat je danas gazda u Bijeloj kući, ali nije u Vladi Crne Gore. Nema, da budem precizan, ničeg zastrašujućeg u slabljenju liberalnog kapitalizma i demokratije, koja je svedena na njegovu sluškinju - naprotiv. Ono što je zastrašujuće je to što alternativa umornom sistemu koji truli (i pritom nesnosno smrdi) pred našim očima nije ništa napredno i emancipatorsko.
Alternativa nije istinska demokratija i socijalna pravda, nego jednako brutalan kapitalizam, koji se, budući da je razumio da za njega demokratija više nije dovoljno efikasna i sigurna zaštita, utvrđuje iza neprobojnih zidina od nacionalizma i autoritarne vladavine. Situacija je, po mnogo čemu, slična onoj prije Prvog i Drugog svjetskog rata – tada smo vidjeli na šta je sve kapitalizam spreman kada se nađe u istinskoj opasnosti.
Odgovor "naprednih" i "demokratskih" snaga na Zapadu je danas, ponovo, apsolutno neadekvatan. Kukati, upozoravati i vrištati na divlji nacionalizam, autoritarne lidere, Rusiju i uspon fašizma nije dovoljno - ni izbliza. Uostalom, i Rusija je danas kapitalistička zemlja. Svodeći izbor na "naš, dobri kapitalizam ili loši kapitalizam sa azijskim vrijednostima", liberalna elita svjesno falsifikuje i odgovor, i pitanje. Jer, pravi odgovor na "ili-ili" koje se postavlja pred nas glasi: "ni-ni". Tretirajući kapitalizam kao svetu kravu, liberalna elita zaliva sjeme vlastite propasti.
Jer, Max Horkheimer je danas jednako u pravu kao i onda kada je rekao: "Onaj ko nije spreman (kritički) govoriti o kapitalizmu, neka ćuti i o fašizmu."
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR