Bljakademija

Piše: Viktor Ivančić

Hina je danas (utorak, 27. veljače) objavila da će, ‘prema neslužbenim informacijama’, Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima – tijelo sastavljeno od ‘nezavisnih stručnjaka’ što ga je prije nešto više od godinu dana oformila vlada Andreja Plenkovića – uskoro izdati preporuku da se ne zabranjuje javna upotreba crvene petokrake. Hina javlja da taj stav neće biti jedinstven, jer je ‘dio članova Vijeća inzistirao da se komunizam i njegovi simboli izjednače s fašizmom’, pa će dotični, po svemu sudeći, priložiti izdvojena mišljenja ili poduzeti kakve druge manevre za zbunjivanje građanstva.

U istoj vijesti stoji i kako će spomenuto Vijeće – ‘prema neslužbenim informacijama’ – preporučiti Vladi da zabrani korištenje ustaškoga pozdrava ‘Za dom spremni’, ‘osim kad je riječ o njegovu korištenju u sklopu HOS-ovih insignija, postrojbi iz Domovinskog rata’, odnosno ‘da se ne bi uklanjao iz njihova službena grba’.

Što bi to zapravo značilo?

To bi značilo da će ekspertno tijelo, osnovano radi prevažnog zadatka ‘izrade preporuka i smjernica’ o tome ‘kako se odnositi prema simbolima totalitarnih režima’, nakon više od godine dana rada donijeti isti zaključak koji je već iznio premijer Andrej Plenković uoči njegova osnivanja.

Kakav je to bio zaključak?

To je bio zaključak da ustaška parola ‘Za dom spremni’ na spomen-ploči poginulim HOS-ovcima, podignutoj u studenome 2016. u Jasenovcu – a nakon tog skandala je famozno Vijeće i oformljeno – ‘ima dvostruku konotaciju’: prva je ‘konotacija’ vezana uz ustaški režim, što može djelovati neprihvatljivo, a druga uz činjenicu ‘da je spomen-ploča podignuta hrvatskim braniteljima’, što je apsolutno prihvatljivo.

Kako je to premijer Plenković tada obrazložio?

Rekao je: ‘Meni je izuzetno žao da je došlo do postavljanja ploče koja vrijeđa osjećaje onih koji su bili žrtve logora u Jasenovcu i s te strane imam punu solidarnost prema njima. No, istodobno, riječ je o jedanaest hrvatskih branitelja koji su poginuli za hrvatsku slobodu i demokraciju.’

Zašto je Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima za definiranje istoga takvog stava – da je fašistički poklič ‘Za dom spremni’ u principu neprihvatljiv, ali je prihvatljiv kada ga koriste ‘hrvatski branitelji’ – trebala godina dana, a ne, recimo, minuta i pol?

Minuta i pol bi bila zasigurno dovoljna, čak i znatno kraći period, dostatan da se kimne glavom, ali bi se time dovela u sumnju ozbiljnost cijeloga pothvata, a možda i izvrgnula podsmjehu realna intencija vladara. Prema mišljenju biranih znanstvenih autoriteta, godina dana je minimum za akademsku fermentaciju tako krucijalnog naloga. To je vrijeme potrebno da bi se premijerova direktiva redizajnirala u akademsku preporuku, te tako stekla ‘stručni’ – a to će reći ‘nepolitički’ i ‘nadideološki’ – kredibilitet.

Kako dakle taj mehanizam funkcionira?

Mehanizam je kružan. Politička vlast izdaje naredbu koju će ‘nezavisni stručnjaci’, nakon godine dana vrijednoga rada, pretočiti u uputu, a tu će uputu onda politička vlast provesti u djelo. Umjesto da samostalno donosi odluku, Vlada koristi Vijeće sastavljeno od akademskih odličnika kako bi stvorila dojam da je odluka koju je otprve namjeravala donijeti – a donosi je tek sada – lišena ideološke pristranosti. Vlada u konačnici poštuje autoritet ‘stručnjaka’ koji su autoritativni zahtjev Vlade izrazili kao svoje nezavisno mišljenje.

Kako se to inače zove?

To se inače zove gola manipulacija.

Što će onda biti s ustaškom parolom na spomen-ploči, koja je u rujnu prošle godine premještena iz Jasenovca u blizinu Novske?

Ne samo što će ona ostati na tome mjestu, s pečatom trajne legalnosti, nego bi – ukoliko je Hinina vijest točna – i njezino vraćanje u Jasenovac, prema sudu Vijeća, bilo društveno prihvatljivo. To se, doduše, vjerojatno neće zbiti, da vlast baš ne čačka međunarodnu mečku u pičku, jer je i sadašnja lokacija dovoljno skaredna: nacistički znamen smješten je 20-ak metara od zapuštene kosturnice i srušenoga spomenika u znak sjećanja na 650 palih partizana i civilnih žrtava fašističkog terora.

Zašto, prema smjernicama Vijeća, usklik ‘Za dom spremni’ jest fašistički kada ga koriste, recimo, nogometni navijači, a nije kada se njime služe veterani HOS-a?

Zato jer jedinice HOS-a pripadaju mitski utvrđenom konglomeratu pod nazivom ‘Domovinski rat’. A znamo li da je na snazi generalni stav prema kojemu ‘Domovinski rat’ i njegova svakodnevna reprodukcija u svakom svom elementu ima biti oličenje najviših vrijednosti, najsvetijih ideala i neupitnih nacionalnih vrlina, svaka opačina počinjena u okviru istog automatski stječe pozitivan predznak.

Jesu li HOS-ovci, stupajući u ‘Domovinski rat’, ikada skrivali svoju privrženost nacifašističkoj ideologiji ustaštva?

Naprotiv, oni su se time dičili. Od toga da su prostorije Hrvatske stranke prava – čiji je HOS bio stranačka paravojska – bile dekorirane uramljenim fotografijama dragoga vođe Ante Pavelića, da je obilježavan 10. travnja, dan osnutka kvislinške NDH, da je ‘Za dom spremni’ usvojen kao službeni pozdrav, da su ratne jedinice HOS-a marširale u crnim uniformama i bile nazivane po ustaškim koljačima Rafaelu Bobanu i Juri Francetiću, pa do toga da je sredinom 1991. donesena tzv. Lipanjska povelja koja zagovara obnovu ‘Nezavisne Države Hrvatske na cjelokupnom povijesnom i etničkom prostoru sa istočnim granicama Subotica, Zemun, Drina, Sandžak i Boka kotorska’.

Što onda s konstatacijom Andreja Plenkovića, koju očito usvaja i Vijeće, da su se HOS-ovci borili ‘za hrvatsku slobodu i demokraciju’?

Tu konstataciju premijer može objesiti mački o rep. Osim u slučaju da pod ‘hrvatskom slobodom i demokracijom’ podrazumijeva viziju zemlje koja će biti podrobno očišćena od Srba, koja će se prostirati do Sandžaka i čije će unutrašnje ustrojstvo slijediti rasističke koncepcije voljenoga Poglavnika. Na stranu što je i samo stajalište da (bilo koji) rat predstavlja put do demokracije u osnovi izraz političkog debiliteta, tipičnog za autoritarnu svijest.

Kakva je u tom smislu uloga službenoga mita o ‘Domovinskom ratu’?

Mit o ‘Domovinskom ratu’ je nešto kao univerzalni defašizator. Sredstvo za dezinfekciju ustaša od bakterija fašizma. Uđeš kao crnokošuljaš, izađeš kao borac za demokraciju, a da svoja polazišta nisi promijenio ni za dlaku.

Djeluje li on tako samo na HOS-ovce?

Nipošto. Fenomen o kojemu je riječ pouzdano čisti sve vrste mrlja. U čas posla pretvara najprljavije gadosti u najblistavije svetinje. Mit o ‘Domovinskom ratu’ je, kao što znamo, i sredstvo za učinkovitu dekriminalizaciju zločinaca.

Na koji se to način manifestira?

Na primjer tako što si mogao organizirati masovna zlostavljanja i ubijanja civila srpske nacionalnosti, osnovati kakav živahan priručni konclogor, pa da te dvadeset i koju godinu kasnije predsjednica Republike Hrvatske pozove kao počasnoga gosta na svoju inauguraciju i smjesti te u svečanu ložu.

Što je, prema tome, učinila birana skupina Vladinih akademika?

Vijeće koje je dobilo prevažni zadatak da se pozabavi simbolima mraka, tj. ‘suočavanjem s posljedicama vladavine’ totalitarnih poredaka, ne samo što se suočilo s totalitarnim zahtjevima mita o ‘Domovinskom ratu’, nego ih je krotko i bez pogovora usvojilo.

I kakav je rezultat?

Rezultat je više nego logičan: nedemokratska vladavina današnjega hrvatskog režima najzornije se potvrđuje kroz djelovanje Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.

Što to ustvari znači?

Znači da se Vijeće suočava s bivšim totalitarnim sustavima zbog toga – i isključivo zbog toga – da bi opsluživalo totalitarne pretenzije ovoga postojećeg. Da je politički ambijent u Hrvatskoj nešto manje licemjeran, njegova misija bila bi preciznije definirana. Recimo: Kako projektirati društvenu distancu prema totalitarizmima radi obrane jednog totalitarnog nagnuća?

Zašto je dakle inscenirana cijela ta jednogodišnja akademska lakrdija?

Za dom!